Za ljubitelje irskog stouta, ukusnog punog kremastog suhog tamnog piva gornjeg vrenja, imamo lošu vijest – pivovara iz koje dolazi jedna od perjanica toga tipa piva – Beamish, odlazi u povijest. To pivo postojat će doduše i dalje, ali proizvodnja se iz ugašene pivovare seli na drugu lokaciju i vjerojatno omasovljuje, a to pravog pivopiju nipošto ne može zadovoljiti.
Kako ovih dana s ogorčenjem pišu britanski pivski portali, nakon što je više od dva stoljeća kuhala pivo kojem su se radovali mnogi istinski ljubitelji toga irskog ponosa, preživjela požare, promjene vlada i ratove, pivovaru je uništio njen novi vlasnik – nizozemski pivski kolos Heineken.
Pivovara Beamish and Crawford utemeljena je daleke 1792. godine, a posao s kuhanjem stouta pokrenuli su dva Billyja – William Beamish i William Crawford, preuzevši staru pivovaru u srednjevjekovnom gradu Corku u Irskoj. Nepuno desetljeće kasnije, pivovara se razvila u najveću tvornicu piva u zemlji, veću i od Guinnessa. Stoljeće nakon toga preuzima više malih lokalnih pivovara, no pedesetih godina dvadesetog stoljeća zapada u krizu. Prodana je 1962. godine, potom još jednom 1985., pa treći put 1995. Svaki novi vlasnik cijenio je povijesni značaj ove pivovare i održavao je u funkciji, čuvajući tradiciju i štiteći mjesnu ekonomiju. Svi do najnovijeg, nizozemskog Heinekena, koji je Beamish pivovaru preuzeo prošle godine, i odmah najavio njeno gašenje i prenošenje proizvodnje u veću pivovaru Murphy's, koja se nalazi u istom gradu, Corku. Murphy's je u Heinekenovim kandžama još od 1983. godine, i moram priznati da je i dan danas sjajan, makar je proizvodnja drastično povećana i izvozi se u pedeset zemalja diljem svijeta…
No, kako je s Beamish stoutom i Beamish red aleom, drugim proizvodom ove pivovare? Lokalna gospodarska slika već je stubokom promijenjena – četrdeset radnika prisiljeno je prijeći u novu pivovaru, smještenu na suprotnom kraju grada, ostalih 120 u ožujku je bilo prisiljeno prijeći na burzu rada. Tu smo priču čuli već puno puta. Otočki mediji s tugom prepričavaju i onu o obiteljskoj pivovari Gales u Hampshireu u Engleskoj, koja je zatvorena prije tri godine, no ista se stvar dešava svuda po svijetu – globalizacija je nemilosrdan proces, koji uništava male i srednje pivovare i drastično smanjuje pivsku raznolikost, težeći pivo unificirati do bezličnosti. Multinacionalne kompanije ne proizvode pivo da bi napojili žedan puk, nego da bi napunile svoje džepove. Vrlo jednostavna filozofija, ali moćna, nepobjediva.
Ovaj proces viđen je i u Americi, uostalom, što mislite odakle je sve krenulo, no danas tamo postoji veoma jak pokret pivopija, koji velike pivovare tjera da pivu vrate dušu. Nešto slično postoji i u Europi. Na Otoku zapravo ima više organizacija od kojih je najpoznatija i najglasnija ona koja se zove CAMRA (Campaign for Real Ale), koja se bori za prava pivopija i pruža potporu i logističku pomoć malim pivovarama i pubovima. Niz preuzimanja malih pivovara spriječen je njihovim naporima, ali sve je to još uvijek malo. Za bolje rezultate potrebna je daleko veća sila. Pivopije svih zemalja, ujedinite se!
