Da je sve nepovratno krenulo k vragu znali smo još kad su se prestali pričati vicevi o Muji i Hasi, jer su, kao, uvredljivi za Bosance. Onda smo uveli korektnost prema Romima, koji više nisu smjeli biti Cigani (pa ni kad su najljepši ili kad lete u nebo), pa sve do Jamesa Bonda oko kojeg se vodi debata o tome treba li slavni agent OO7 u sljedećem filmu biti crnac ili žena. Da onima koji raspiruju političku korektnost ništa nije sveto vidimo danas kada su se, tjedan dana uoči početka Oktoberfesta, uhvatili najvećeg svjetskog pivskog festivala. Istina, ne radi se o pivu, nego o poznatoj zabavnoj atrakciji koja se zove Teufelsrad, što će reći Vražji kotač, pa slobodno možemo reći da je onaj vrag iz prve rečenice došao po svoje.
Do otvaranja 191. Oktoberfesta ostalo je još točno tjedan dana (održava se od 19. rujna do 4. listopada) no umjesto da pišemo o tome kako je sve spremno za milijunsku manifestaciju i kako je nakuhano dovoljno festivalskog piva da u tih 16 dana nitko ne ostane žedan, moramo se baviti vražjim poslom. Naime, Gleichstellungsstelle für Frauen (Ured za ravnopravnost žena) grada Münchena tražio je od vlasnice poznate tradicionalne Wiesn atrakcije Teufelsrad da redizajnira tri od četiri goleme kartonske figure na ulazu u vrtuljak, jer su – previše gole, odnosno – imaju prekratke suknje, pa su kod podizanja platforme izložene mogućem fotografiranju ispod suknje. Uz to, jedna je Havajka odjevena samo u bikini i cvjetni vijenac, što ured smatra „rasističkim stereotipom“.
Vlasnica Teufelsrada Elisabeth Polaczy prihvatila je sugestije i dala figure prebojiti. Dame sada imaju bluze i duže donje dijelove odjeće, a Havajka je dobila i gornji dio odjeće te cipele, gdje su prije bila naga stopala. Na to je reagirao kolumnist münchenskog dnevnika tz (tageszeitung) Franzl Flaucher (Flaucherfranzl) kooji je promjenu vrlo slikovito opisao: figure sada ispod dirndla nose Radlhosen – biciklističke hlačice. „Mnogi ljudi to smatraju iritantnim, ali ja baš i ne toliko,“ kaže Flaucher, dodajući da „ako želimo uvoditi dres kod na Oktoberfestu valja odrediti pravila za žive posjetitelje, a ne za lutke stare 80 godina“ i pojašnjavajući da žene godinama masovno nose hotpants lederhose, dakle kožne hlače (karakteristični dio muške bavarske nošnje) ali u varijanti vrućih hlačica i da bi to trebalo novčano kažnjavati.
To je očito satirični odgovor na političku korektnost, a ne ozbiljan prijedlog zakonske regulacije odijevanja.
Zanimljivo je i to da Teufelsrad nije jedina žrtva ovog pohoda na „rušitelje morala“, stradale su i druge atrakcije: primjerice, Happy Sailor morao je mijenjati kapetana zbog „karikaturalno prenaglašenih azijskih crta lica“, a od vlasnice je zatraženo i da golu sirenu obuče u bikini.
A mi? Kao što se vidi na ovoj povijesnoj fotografiji iz sredine devedesetih, kojom ujedno odajemo počast i našem dragom prijatelju i pivskom drugu Moši (u sredini) koji nas je u međuvremenu nažalost napustio – mi smo se za svojih posjeta Oktoberfestu uvijek držali podaleko od Teufelsrada (u crvenom krugu) i radije boravili pobliže pivskih šatora, a od vrtećih atrakcija preferirali smo Weissbier Karusel (vrtuljak na kojem se toči pšenično pivo, gdje je fotografija i snimljena)… Doduše, i tu, na pivskim ringišpilima i pod festivalskim šatorima, vrag je također umiješao svoje prste, ali to je za neku drugu svakidašnju jadikovku. A danas nam se pjevuši ova iz repertoara Jimmyja Stanića (koji odnedavno također više nije s nama):
Treba trčim brzo sporo / radim sve što nisam mor´o / đavo nosi sve što oko / crn vrag đavo sve polok´o…
