Na pivu u Sarajevu
Bosna i Hercegovina nije baš jedna od onih zemalja, koje svoje posjetitelje mame prvenstveno pivom. Prema religioznoj orijentaciji njenih žitelja zemlja je gotovo pedeset posto muslimanska, pa bi se onda očekivalo da pivo ne bude preferirano piće. Iskreno rečeno, kada smo planirali posjet nismo ni mislili da ćemo tamo piti pivo.
Ali poznanik me ne informirao da se baš u Sarajevu nalazi pivovara sa sjajnom pivovarskom restauracijom, pa mi je bilo jasno da će uz upoznavanje povijesnih i prirodnih znamenitosti, i pivo doći do izražaja. Ali o tom potom.
Bosna i Hercegovina se već petnaest godina polako oporavlja od krvavog i razornog rata, koji se u toj zemlji vodio od 1992. do 1996. Premda se gotovo na svakom koraku još vide tragovi rata, a ni gospodarska situacija u zemlji nije baš najbolja, strane će posjetitelje možda iznenaditi toplina i susretljivost lokalnog stanovništva. Iako u zemlji, kako smo već spomenuli u uvodu, islam ima velik utjecaj, riječ je (kako u učenim krugovima, tako i među pukom) o usamljenim iznimkama i o njegovu umjerenom krilu, pa tako životni stil društva u osnovi korespondira s našim. To važi i kad je u pitanju konzumacija alkoholnih pića, naročito u ovom slučaju piva, koje je u Bosni i Hercegovini prilično rašireno svakodnevno piće.
Poslijeratna obnova zemlje u velikoj je mjeri povezana s postupnim ponovnim otkrivanjem Bosne i Hercegovine kao zanimljive turističke destinacije. Posjetitelj može izabrati između nestvarno velikog broja prirodnih zanimljivosti (praktično cijela zemlja leži na terenu visokih planina, a presijeca je mnoštvo rijeka s izvorima i vodopadima) ili povijesnih spomenika (kako iz vremena osmanske tiranije, tako i iz doba Austro-Ugarske uprave, kada je, usput budi rečeno, ovdje djelovao niz čeških arhitekata) i zanimljivih novovjekih građevina (na primjer sportski objekti zimske olimpijade koja je 1984. godine održana u Sarajevu i okolici). Upravo je glavni grad Sarajevo mjesto na kojem se valjda najviše kumulira sve navedeno, a unatoč tomu što je u ratu bilo jedno od najžešće napadanih središta, danas je to živi kozmopolitski organizam pun turista. Istini za volju, valja dometnuti da se ponuda koju grad podastire turistima stalno drži na razini koja ne uspijeva nadići njegov golemi genius loci.
U samom povijesnom središtu grada, samo korak od turske četvrti preko rijeke Miljacke (u Franjevačkoj ulici) nalaze se zgrade Sarajevske pivare. Utemeljena je još u vrijeme osmanskog carstva 24. svibnja 1864. godine pod nazivom Dionička pivara Sarajevo. Osnivač pivovare, koja je ujedno bila prvo tvorničko poduzeće na prostoru Bosne i Hercegovine, bio je židovski tvorničar i poduzetnik čeških korijena Josef Feldbauer. Kako se navodi u promidžbenim materijalima, ovo je jedina pivovara na svijetu koja je preživjela dva velika imperija (Osmanski i Austro-Ugarski), ali ne samo to - preživjela je Sarajevska pivara i nacionalizaciju 1923. godine, Drugi svjetski rat u kojem je bila značajno oštećena, i kasnije obnovljena, pa drugu nacionalizaciju i prelazak na centraliziranu ekonomiju 1947. godine, kada je dobila današnji naziv. Uz ogromna oštećenja i štetu, preživjela je pivovara i posljednji rat devedesetih godina, a samo kao kuriozitet navodim da sadašnji bosanski direktor pivovare ima suprugu porijeklom iz Češke.
Tijekom postojanja pivovara je doživjela mnoga proširenja (usput budi rečeno, dio opreme ugrađene početkom 20. stoljeća isporučila je praška tvornica strojeva Ringhoffer) i modernizacije (naročito osamdesetih godina dvadesetog stoljeća). Kapacitet je, unatoč raznim odstupanjima, uzrokovanim povijesnim prevratima, stalno rastao od nekih 20.000 hektolitara na kraju 19. stoljeća pa do 784.000 hektolitara 1991. godine. Preskupa obnova nakon posljednjeg rata, u kojem je pivovara značajno stradala, realizirana je među ostalim i uz pomoć investicija stranih poduzeća, ali je pivovara unatoč tome ostala u rukama domaćih vlasnika. Rekonstrukcija je bila povezana s instaliranjem mnoge moderne opreme (nova punionica boca, nova filtracija, pasterizacija itd), a završila je 2005. godine. Sadašnja varionica iz 2004. godine može skuhati 470 hektolitara mladog piva u jednoj šarži, a proizvodnja se postupno vraća na razinu predratne i sada se kreće oko 700.000 hektolitara Sarajevskog piva godišnje.
Pivovara stalno radi u povijesnim zgradama izgrađenim početkom 20. stoljeća u pseudorenesansnom stilu, uz blagi utjecaj orijentalne arhitekture i neizbježnog industrijskog izričaja, koje su u međuvremenu dograđivane. U kompleksu dominiraju toranj (meni nepoznate namjene, možda vodotoranj?) i tvornički dimnjak (vjerojatno nad kotlovnicom). Pivovaru nisam obišao (prema informacijama na nekoliko Internet portala razgledanja nisu niti moguća), ali sam zato posjetio pivovarsku pivnicu dograđenu 2004. godine, koja se nalazi u samom kompleksu pivovare.
Pivnica je uređena u maniru austro-ugarskih restauracija s početka 20. stoljeća i boravak u njoj pravi je užitak. Iako se sudeći po uređenju ugođaju radi o objekt više kvalitete (čemu odgovaraju i cijene), ovdje se čovjek ipak osjeća prirodno, a tomu pridonosi i profesionalni odnos osoblja. Cijeli interijer izrađen je od masivnog drveta (namještaj, šank, djelomična obloga zidova i spušteni strop) a podijeljena je na dva dijela različitog nivoa. Cijelim prostorom dominiraju impozantni stupovi od lijevanog željeza, poredani uzduž čitave pivnice, koji nose nad sobom strop od opeke na čeličnim nosačima. Taj industrijski element iznenađujuće dobro dopunjuje ukupan dojam o pivnici. Ne mogu zaobići ni ukrase na zidovima, koje čine uramljene stare razglednice Sarajeva, od kojih su mnoge napisane češkom rukom, što me je naravno jako obradovalo.
Pivnic a nudi kompletan asortiman pivovare (svijetli lager, svijetli lager premium, tamni lager i bezalkoholno pivo), no mi smo kušali samo svijetli lager i to njegovu nefiltriranu varijantu, koja se - kako sam uspio ustanoviti - ne može dobiti nigdje drugdje u Sarajevu. Pivo je imalo svijetlo žutu boju slame, a premda nefiltrirano bilo je prilično bistro i iskričavo, a pjena nažalost nije bila baš stabilna. Sve u svemu, prijalo mi je. Osobno bih pozdravio malo više hmelja, ali ukupno uzevši dojam o pivu bio je prilično dobar. Pola litre koštalo je nadprosječnih pet konvertibilnih maraka (jedna marka je pola eura), no za probu, još u takvom sjajnom prostoru, isplatilo se dati toliko.
Inače, asortiman pivovare uglavnom je stalno dostupan i na drugim mjestima u Sarajevu i naravno u cijeloj zemlji. U središtu grada na mnogim mjestima dostupna je točena varijanta filtriranog lagera, obično točena u male čaše od 0,3 litre, a naročito je rašireno flaširano Sarajevsko pivo, uz koje se često mogu dobiti i piva drugih balkanskih pivovara, kao na primjer srpski Jelen ili hrvatski Pan ili Karlovačko. Od flaširanog piva kušao sam filtrirani svijetli lager, koji obično stoji marku do marku i pol za pola litre i on se značajno razlikovao od nefiltriranog piva, kao i svijetli lager premium, koji je malo skuplji, no nije mi baš prijao, jer ima izrazito slatkasti okus, praktično bez gorkosti. Oba piva imaju 4,9 posto alkohola i 11,2 posto ekstrakta. U Bosi i Hercegovini se ti podaci moraju stavljati na etiketu, ali tamo nema sastava, pa ne možemo ustanoviti što se sve koristi u proizvodnji. No, iz drugih izvora sam doznao da u Sarajevskom pivu osim vode, ječmenog slada i hmelja ima i kukuruzne krupice, što je uobičajeno u balkanskim zemljama. Bezalkoholno pivo nisam uspio kušati, baš kao ni tamni lager, koji se puni isključivo u bačve. Osim staklene politre u ponudi je pakovanje od 0,25 l s twist off zatvaračem, limenke od 0,33 l i dvolitrene plastične boce
Direktno u arealu pivovare nalazi se i dućan za ručnu prodaju, koji, ako me sjećanje ne vara, radi radnim danom od 8 do 18 sati, i tu se prodaje kompletan asortiman pivovare, od bačve, do boce i limenke. Kao zanimljivost navodim da se tu može kupiti Sarajevsko premium s patentnim zatvaračem za 2,5 KM, a za pet maraka možete dobiti kriglu s logom pivovare, što je za kolekcionare, mislim, vrlo privlačna ponuda. U dućanu se nudi za pivopije nezanimljiva mineralna voda, koja se također proizvodi u pivovari, kao i bezalkoholni napici iz proizvodnog asortimana koncerna Pepsi Cola, s kojim pivovara ima sporazum o plasmanu njihovih proizvoda.
Iako Bosna i Hercegovina još nije tradicionalno odredište čeških turista a s gledišta pivopije predstavlja više egzotičnu destinaciju, ipak je srdačno preporučujem. Krasna priroda, veliko mnoštvo povijesnih spomenika i odraz neobično dramatične povijesti samo su neki od mamaca, koje ta zemlja ima. Posjet pivnici Sarajevske pivare je svojevrsna višnja na šlagu, a ako ništa drugo i sam pivnica može biti dovoljno dobar povod da se zaputite u Bosnu i Hercegovinu. I mali savjet za kraj: ako vam se desi da u pivnici pretjerate s konzumacijom i dođe bi bilo kakvih neočekivanih tegoba, ne očajavajte. Stjecajem okolnosti, točno preko puta pivovare nalazi se zgrada češkog veleposlanstva.
Izvor: Pivni.info
S češkog preveo Mato Pejić
