Želite li poći na kakav netradicionalan izlet? Evo vam ideje - posjetite gostionice u koje su zalazili češki velikani. Jaroslav Hašek, na primjer, pio je u krčmi Kod češke krune u Lipnici, a u Písku možete piti u gostionici U Reinerů, u kojoj je stalni gost bio slikar Mikolaš Aleš, nudi češki časopis Týden, a mi prenosimo onaj dio o Hašeku.
Praunuk pisca Jaroslava Hašeka (1883. - 1923.) upravo čeka rođenje sina, prvog muškog potomka u čitavoj generaciji. „Loza ipak neće izumrijeti," govori Martin Hašek, potežući iz krigle, te pokazuje da mu crni humor nije stran, baš kao slavnom pradjedu: „Neće se zvati Jaroslav, jedan genijalni Jarda u obitelji je sasvim dovoljno. Osim toga, ne želim sina obilježiti faktom da je jedan njegov imenjak u ovoj birtiji umro od pića," dodaje.
S Hašekom o Hašeku (U České Koruny, Lipnice)
Sjedimo u gostionici U České Koruny u Lipnici nad Sázavom, u koju je pisac Jaroslav Hašek po prvi put zašao 25. kolovoza 1921. godine. U provinciju su ga namamili prijatelji, koji su vjerovali da će u seoskoj sredini i bez boemskih pijanki brže dovršiti svoj roman o Švejku. I stvarno je u gostionici nastao glavni dio današnjeg bisera svjetske literature, i zato ovamo dolaze čitatelji Švejka iz Japana ili Islanda.
Hašek je imao peh da su ga i u tom selu na Vysočini, gdje je bog rekao laku noć, praški pajdaši ipak našli, pa je pisac morao s njima popiti stotine i stotine čaša, baš kao i s novim prijateljima iz Lipnice. To je, naravno, ostavilo posljedice, pa mu je na Silvestrovo 1922. godine strašno pozlilo. Iako je nesretni pacijent najavio da će umjesto silvestarske zabave organizirati bogojavljensku pijanku, na Tri kralja već je bio pokopan. Bilo mu je samo četrdeset i nije doživio slavu svoga romana, za koji Česi nisu mogli ni slutiti da će Švejk postići planetarni uspjeh i biti preveden na čak šezdeset jezika. Pa su novine Národní listy od 4. siječnja 1923. pokojniku posvetili jednu jedinu rečenicu u rubrici Dnevne vijesti: „Autor Dobrog vojnika Švejka Jr. Hašek umro je jučer u Lipnici od srčanog udara."
Lipnička gostionica U České koruny bit će jednom, predviđa vlasnik Martin Hašek, samodostatna. Na vlastitom imanju gostioničar, naime, uzgaja bilje, češnjak i hren a uzgaja tu i svinje. „Planiram izgraditi vlastitu pivovaru i sodaru," otkriva. Svake godine sve dublje i dublje ulazi u djelo svog slavnog pradjeda, koje ga u mladosti nije toliko zanimalo. Danas čak poduzima putovanja u Rusiju, tragom Jaroslava Hašeka, jer, kako je poznato, Hašek je za Prvoga svjetskog rata bio zarobljenik ruske armije, a nakon avanture s legionarskom vojskom, neko je vrijeme bio komesar boljševičke armije. „Tek na tom putovanju sam shvatio čime je pradjed bio tako oduševljen. Širokom dušom i tom ruskom ljudskom prirodom očaran sam i ja," govori gostioničar.
Posjetitelji lipničke gostionice su pak oduševljeni kuharskim umijećem Martina Hašeka i dobro njegovanim pivom. Vjeran nasljeđu slavnoga pretka, naglasak stavlja na njegove riječi da je „pijenje piva radost, a ne bančenje". Gostionica stoji na čarobnom mjestu, tik do velebnoga dvorca u kojem je Hašek ponekad i pisao. „Ovdje pišem u potpunom miru nekakve stvari. Lokalni lugar dao mi je ključeve zamka, jesenski vihor puše iznad nas tako da pomislim da bi me mogao svakog časa zajedno s gradom odnijeti put Njemačkog Broda. Iz zidina tvrđave pomalo ispada kamenje, zidovi se rune, dolje u podnožju pasu koze," opisao je Hašek u jednom pismu kako mu se radi u napuštenoj lipničkoj gradini. Danas utvrda spada među najposjećenije spomenike na Vysočini, baš kao i njezina čarobna okolica. No, najvažniji je ipak posjet gostionici U České koruny, gdje će vam uz malo sreće pivo natočiti piščev praunuk.
Izvor: Tyden.cz
