Na današnji dan rođen je pils
Najrašireniji tip piva na svijetu je svijetlo pivo donjeg vrenja. Ono danas ima mnoge varijante, ali princip na kojem se temelji proizvodnja toga piva svima je zajednička. Često se to pivo zove i pils ili pilsner, što ukazuje na češki grad Plzenj, gdje je prvi put skuhana ta vrsta piva. Dogodilo se to na današnji dan 1842. godine.
Današnji plzenjski tip piva ima prosječni udio alkohola od pet posto, a dobiva se vrenjem sladovine s 11 do 13 posto ekstrakta. Sladovina se proizvodi od vrlo mekane vode i vrlo svijetlog slada. Ovo pivo je jako zahmeljeno i ima veliku koncentraciju ugljičnog dioksida. Karakterističan je po cvjetnoj aromi hmelja i naknadnom trpkom okusu, koji ostaje nakon pijenja. Originalna marka koja se proizvodi u Plzenju zove se Plzenjski Prazdroj, odnosno u izvoznoj varijanti Pilsner Urquell, začinja se hmeljem iz Žateca, najkvalitetnijim češkim hmeljem. Podrumi plzenjske pivovare duboko su pod zemljom, ukopani u pijesku, a dugi su devet kilometara. Sve donedavno pivo je odležavalo u hrastovim bačvama premazanim pivarskom smolom. U pivovari i danas postoji određena količina bačava, u kojima odležava pivo namijenjeno degustacijama u pivovarskoj restauraciji.
Kako ističe profesor Vladimir Marić u svojoj knjizi Pivo, tekuća hrana, „ovaj tip piva proizvodi se svuda u svijetu, a najpopularniji je u Češkoj, Austriji i Njemačkoj. No, bez obzira na to, većina zlatnožutih lager piva u svijetu zapravo je bolja ili lošija imitacija plzenjskog tipa piva."
Češka tradicija pivarstva duga je i iznimno bogata. Pisani dokumenti potvrđuju da se pivo tu kuhalo i početkom 11 stoljeća, ali sa sigurnošću će može pretpostaviti da ga je bilo i davno prije. U početku kuhalo se po kućama, koje su od vladara dobivale pravo varenja, pa su gradovi imali i po više stotina varionica piva, a od početka 14. stoljeća grade se pivovare, među ostaloga i zato što se kućno pivo teško kontroliralo i često kvarilo.
Tako se u veljači 1838. godine u Plznju dogodilo da je 36 bačava piva izliveno na ulicu na središnjem gradskom trgu, pred gradskom vijećnicom, jer je ustanovljeno da nije za upotrebu. Razlog je bio u nekvalitetnoj opremi i tehnološkom postupku u tadašnjoj pivovari, pa su mještani odlučili izgraditi novu, na mjestu u blizini kojeg su bili izdašni izvori kvalitetne vode. Nova pivovara odlučila je kuhati bavarski tip lakšeg piva, koji je tada bio vrlo popularan, pa je za majstora pivara pozvan mladi bavarski stručnjak Joseph Groll. „Zahvaljujući njegovoj nadarenosti, znanju i pivarskom iskustvu, te iznimno kvalitetnim sirovinama, proizvedeno je odlično pivo koje je veliku kakvoću održalo ve do danas." Prva šarža skuhana je na današnji dan, 5. listopada 1842., a zanimljivo je da je prva bačva novog piva, prvog svjetskog „zlatnog" lagera, istočena 11. studenoga, dakle na blagdan svetog Martina, zaštitnika vinara. Svečanosti promocije novog piva prisustvovao je i slavni skladatelj Bedřich Smetana, koji je pivom bio tako očaran, da mu je posvetio puno prostora u svojoj čuvenoj operi Prodana nevjesta.
Inače, donje vrenje u pivarstvu otkrili su bavarski redovnici još u 16. stoljeću. Tada je veliki problem bilo očuvanje piva od kvarenja tijekom ljetnih mjeseci. Stoga je postojalo i vrlo strogo pravilo da se pivo smjelo kuhati samo od Miholja do Jurjeva, odnosno od 29. rujna do 23. travnja, a tijekom ljeta moglo se kuhati samo uz posebnu dozvolu. Želeći što bolje sladovinu sačuvati od kvarenja, redovnici su skladištili pivo u hladnim podrumima, te su ubrzo primijetili da kvasac ne pliva na površini tekućine, nego pada na dno. Tako dobiveno pivo moglo se čuvati daleko duže, a nazvano je lagerom, po njemačkoj riječi za skladište.
Ovaj je postupak brzo prihvaćen posvuda po Europi, ali još i u 19. stoljeću pivari su teško kontrolirali jakost piva i temperaturu vrenja. Prekretnicu je izvršio Gabriel Sedlmayr, koji je 1836. godine preuzeo upravljanje minhenskom pivovarom Spaten. Skladištenjem piva na hladnom mjestu razvio je postupak proizvodnje stabilnog piva, ali ta piva su i dalje bila tamnosmeđa ili jantarna, poput svih drugih piva, i tako je ostalo sve do 1842. godine i do Grollova plzenjskog zlaćanog lagera. Pretpostavlja se da je to zapravo bila stvar slučajnosti, vjerojatno zbog tamošnjeg ječma, koji je bio siromašan bjelančevinama, a plzenjska voda bila je vrlo mekana. Tako je zahvaljujući posebnoj vodi, drugačijem moravskom sladu i vrlo gorkom žatečkom hmelju Groll zapravo dobio nešto posve drugo, nego što je i sam mislio, došavši s namjerom da kuha bavarski tip piva donjeg vrenja. Silnoj popularnosti zlatnog lagera (odnosno „ležaka", kako to pivo zovu Česi), pridonijela je još jedna lokalna posebnost - Češka je naime svjetski poznata po industriji stakla, a upravo to bilo je vrijeme masovne proizvodnje staklenih čaša, u kojima je zlatna iskričavost novog piva dobivala novu dimenziju. Do tada se naime pivo točilo u vrčeve od gline ili drveta, pa boja i bistroća nisu bile važne, niti su dolazile do izražaja.
Plzenjsko pivo bilo je izvrsno, a njegova popularnost brzo je rasla; već u drugoj polovici 19. stoljeća izvozilo se i u Ameriku. Godine 1898. uvela je pivovara novi zaštitni znak - marku Prazdroj, odnosno Urquell, svjetski poznatu i danas. „Pivovara je stalno bila u vrhu tehnološkog razvoj: posjedovala je prvi parni stroj u Plznju, 1865. godine imala je plinsku rasvjetu, a od 1881. električnu - lampe je instalirao osobno František Křižik. Godine 1894. imala je pivovara telefon. Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1899. godine Plzenjani su prikazali svoj vagon s rashladnim sustavom za prijevoz piva...," piše dr Zdeněk Susa u Velikoj češkoj pivskoj knjizi.
Danas se rođendan plzenjskog zlaćanog lagera proslavlja pivskim festivalom Plzen fest, a ovogodišnji 168. slavi se posebnim programom - neuobičajenim razgledanjem pivovare i restauratorskom radionicom i Pivovarskom muzeju. U muzeju su izložene restaurirane knjige posjeta iz 19. stoljeća, kao i bogato ukrašen album inozemnih distributera Građanske pivovare iz godine 1892. Album su izradili strani predstavnici plzenjske pivovare, a darovali su ga pivovari u povodu 50. obljetnice njena rada. Na izložbi u pivovarskom muzeju mogu se vidjeti i mnoge druge knjige i albumi s kraja 19. i početka 20. stoljeća, među ostalim i album osnivača pivovare i članova upravnih vijeća, sve do albuma kupaca piva. Ovom izložbom povijesnih knjiga i albuma Plzenjski prazdroj započinje ciklus izložaba koje će javnosti postupno biti predstavljene. Uz ostalo teme budućih izložaba bit će reklamni predmeti pivovare kroz povijest, čaše i boce, odnosno staklenina, povijesne listine, odnosno dokumenti, kao i drugi artefakti.
Što se tiče najavljenih neobičnih razgledanja pivovare, na njima će posjetitelji upoznati život i djelo Josepha Grolla, doznati kako rade majstori bačvari, a moći će zaviriti i u one dijelove pivovarskih podruma, koji su posjetiteljima inače nedostupni.
