Most
M.O.S.T. Najtraženija četiri slova u zemlji, najvažnija stvar od koje zavisi budućnost svih, predmet želje najmoćnijih političkih partija. No, dopustite da vam u sveopćoj mosteuforiji predstavimo jedan drugačiji most. Koji se ne diže i ne gradi, ne ruši i ne pali za sobom, koji se ne prelazi, nego - pije.
Riječ je, dakako, o pivu. O pivu Most iz pivovare Most iz grada Mosta, iz države...e, ne Mosta, nego Češke. Grad u sjevernom dijelu zemlje, u regionu Ústi nad Labem (Ústecký kraj), koji nosi i njemačko ime Brüx i latinsko Pons, potječe iz desetog stoljeća, a pivovara s kraja petnaestog, iz godine 1470.
No, iako je riječ o starom, povijesno velevrijednom gradu i pivovari prebogate tradicije, sve je sedamdesetih godina prošlog stoljeća palo kao kolateralna žrtva tadašnjeg neprikosnovenog prioriteta - eksploatacije ugljena.
Tako je pivovara Most dodana dugačkom popisu čeških povijesnih pivovara, koje su platile danak državnom gospodarenju. Popis je podugačak. Kao što aktivnih pivovara u Češkoj ima više od tri stotine, tako ih je jednako toliko, ako ne i više, kojih više nema. Često prekrasne arhitektonski iznimno vrijedne zgrade pretvaraju se u hotele, galerije ili trgovačke centre, no mnoge su doživjele daleko goru sudbinu - sravnjene su sa zemljom. most pada u takve.
Prvi val zatvaranja pivovara u Češkoj bilježimo krajem 19. stoljeća, kada niču mnogi industrijski pogoni za proizvodnju piva, kojima povijesne manufakturne pivovare nisu mogle konkurirati. Prvi svjetski rat donio je novu sječu pivovara. Nakon rata slijedio je oporavak, koji nije bio duga vijeka, jer ga je zaustavila velika svjetska ekonomska kriza. Za Prve republike opet cvjetaju pivovare, ali opet samo na krako - početkom Drugog svjetskog rata Češka i Moravska postaju protektorat u čijoj ratnoj privredi nije bilo mjesta za proizvodnju pjenušavog napitka. Pivovare koje su preživjele dva svjetska rata i gospodarsku depresiju tek je čekalo ono najgore - komunističko gospodarstvo, koje je u četrdeset godina desetkovalo tvornice piva.
Sredinom 19. stoljeća bilo je u Češkoj tisuću pivovara, na prijelomu stoljeća broj je smanjen za nekih tri stotine, godine 1945 bilo ih je na području Čehoslovačke još ukupno 252, a godine 1990 samo sedamdeset i jedna.
Kraljevski grad Most imalo je pravo varenja piva još u srednjem vijeku. Još 1273. godine udijelio mu ga je vlastelin Přemysl Otakar II, zajedno s „pravom milje" što je značilo monopol na prodaju svoga piva na području od jedne milje unaokolo grada. Građani s pravom varenja prvu su pivovarsku zgradu izgradili 1470. godine.
Sveopći trend u pivarstvu druge polovice 19. stoljeća bilo je građenje industrijskih, moderno opremljenih pivovara u predgrađima, pa se to dogodilo i u Mostu. Novi objekt građanske pivovare izgrađen je u bivšem praškom predgrađu u tadašnjoj Žatečkoj ulici, a pivo se tu počelo kuhati 1899. godine. Tri godine kasnije pivovara pada među najveće u zemlji, zapošljava 95 radnika i proizvodi oko sto tisuća hektolitara piva. Pivovara, koja je ishodila i dozvolu da u svom logu koristi carskog (austrijskog) orla, u početku je kuhala samo šankersko pivo (desetku). Stoga je prvorazredna senzacija bilo puštanje u prodaju novog svijetlog lagera (dvanaestice) po imenu Goldquell (Zlatopramen), proizveden od specijalnih vrsta slada. Bilo je to 10. prosinca 1905. godine. Onda su počeli kuhati tamno pivo po bavarskoj recepturi. Kako je grad bio naseljen uglavnom Nijemcima, to je pivo „iz propagandnih razloga" nazvao Gorenzbrau, po mostečkom „pobjedniku na husitima". Godine 1912.-1913. pivovara doživljava najveći procvat i kuha 105.843 hektolitra piva. Nakon Drugog svjetskog rata asortiman pivovara širi se na soda vodu i limunadu.
No, sudbina tog sjevernočeškog grada bila je vezana uz ugljen. Prvi spomen golemog nalazišta ugljena datira još iz 1403. godine, no snažnije je na to upozorio građanin Jan Weidlich, koji je 1613. godine dobio carski privilegij kopanja ugljena. Sredinom osamnaestog stoljeća otvorena su dva velika ugljenokopa, ali do stvarnog zamaha eksploatacije dolazi nakon izuma parnog stroja i gradnje željeznice u devetnaestom stoljeću. Male vlasnike rudnika zamjenjuju velika dionička društva, koja preuzimaju u svoje ruke većinu kopova i osnivaju nove, opremaju ih modernim strojevima i Most postaje rudarski centar.
Još prije Drugog svjetskog rata površinski kopovi mijenjaju krajobraz, a pred ugljenokopima su ustuknula čitava naselja, naročito nakon 1948. godine,kada su rudnici nacionalizirani. Tako je 1964. godine češka vlada odlučila da zbog milijuna tona ugljena mora otići i povijesni grad Most. Tisuće stanovnika prisilno su preseljene u novoizgrađena stambena naselja. S gradom je, dakako, sa zemljom sravnjena i pivovara. Dogodilo se to 1972. godine, a četiri godine kasnije počelo je kuhanje piva u novoj pivovari u četvrti Sedlec, a na mjestu na kojem je bila pivovara danas je prometnica i ništa ne podsjeća na srednjevjekovnu tradiciju pivarstva u Mostu.
Nova je pivovara mijenjala poduzeća i završila u firmi Pivovara Louny, da bi 1990. godine bila izdvojena iz te tvrtke i uključena u poduzeće Pivovara Most. Godine 1992. donesena je odluka o privatizaciji poduzeća i osnovano je društvo Pivovara Most. Od 1994. godine počinju financijski problemi, dvije godine kasnije mijenja se ime firme u Pivovara Radegast, d.d., a još dvije godine nakon toga vraća se tradicionalno ime Pivovara Most, ali je zbog velikih dugova nad pivovarom pokrenut stečaj. Nakon zatvaranja pivovare dio proizvodnje i zaposlenika preseljeni su u pivovaru Kozel u Velikim Popovicama. Danas tradiciju pivarstva u Mostu održava još jedino mini pivovara Kahan.
Prema: Pivovary.info
