Sigurno i vas živcira to što u dućanu možete kupiti određeno pivo u povratnoj boci bez plaćanja kaucije samo ako imate odgovarajuću ambalažu, odnosno iste takve prazne boce. Čak i ako su boce potpuno jednake, jer se od vas traži da imaju etiketu baš toga piva koje želite kupiti.
Međutim, to što su svi potrošači bijesni zbog takve politike pivovare nimalo ne brine. Oni se – sve kunući se u vašu dobrobit i neprikosnovenost – usrdno trude da vam tako zagorčuju kupovanje nekog drugog piva da vi, samo da se s tim ne morate gnjaviti, kupujete njihovo pivo, iako biste s vremena na vrijeme htjeli malo promijeniti. Prošarati. Ali, nećeš majci. Pivovare čine sve da bi se njihove boce razlikovale od boca drugih proizvođača piva, pa ih skraćuju za milimetar, produžuju ili proširuju, ili dodaju kakav reljefni tisak, vjerujući da tako osiguravaju vjernost kupca.
No, ako već vaš komfor nije dovoljan razlog da pivovare dogovore unificiranje pivskih boca, izgleda da će ih na to primorati ekonomska kriza, energetska dubioza, sveopća skupoća, inflacija, pa možda i malo brige za okoliš koja je – ako ništa drugo – inn.
Tako barem razmišljaju Česi, čitamo ovih dana na portalu idnes.cz. Pa kaže:
Bocu vraćenu u trgovini često čeka još dug put. Mora, naime dospjeti tamo odakle je došla. Tomáš Maier koji radi na ekonomskom fakultetu Češkog poljoprivrednog sveučilišta u Pragu pritom upozorava na to da su uz takvo putovanje pivskih boca povezani veliki troškovi.
Jedna staklena boca izdrži ugrubo deset vraćanja, a dućani koji prodaju pivo u povratnim bocama, moraju je otkupiti.
„Proces povratnih boca počinje na automatu za otkup boca, gdje potrošač može vratiti bocu za tri krune i gajbu za sto (u Češkoj je sistem povrata boca uz rijetke iznimke automatiziran). Nakon prolaska kroz automat mora još radnik u dućanu ručno bboce složiti po vrstama u odgovarajuće gajbe,“ objašnjava Jiří Mareček, menadžer komunikacija u trgovačkom lancu Albert. Dodaje da se razvrstavanje još ručno kontrolira u distribucijskom centru, a zatim se gajbe slažu na originalne palete dobavljača i šalju nazad u pivovaru. Tako prazna boca putuje i na stotine kilometara.
Tomáš Maier, koji se uz ostalo bavi i ekonomikom pivarstva, kaže kako je takav prijevoz boca veoma skup. „Distribucija boca po pivovarama je složena, kamionima se prazne boce voze s jednog kraja države na drugi. Litra nafte danas stoji 47 kruna a na primjer put jednog kamiona od Ostrave do Českých Budějovica košta nekoliko tisuća kruna. A to još samo troškovi nafte, a treba platiti i druge ništa manje troškove kao što su otpis, nadnice, cestarina, porez i druge.
Univerzalne boce
Rješenje je, smatra Maier, jednostavno – uvesti univerzalnu staklenu bocu. Boce tada ne bi morale putovati po čitavoj državi, nego bi iz dućana išla u najbližu pivovaru. Osim toga, univerzalna bi boca bila jeftinija. „Sve što se proizvodi u većoj količini je jeftinije. IKEA po cijelom svijetu prodaje jednu te istu zdjelicu, proizvede je godišnje u nekoliko stotina milijuna komada i zato može biti jeftina. Kod boca je to potpuno jednako,“ objašnjava Maier.
Ideja jedinstvene boce nije nova. Do 1989. godine na tržištu je bila samo jedna vrsta pivske boce, a nakon Revolucije se sve promijenilo. Pivovare koriste različite boce iz marketinških razloga – naprosto se ćele razlikovati od konkurencije. Boce se međusobno razlikuju ne samo oblikom, nego i bojom, etiketom i reljefnim tiskom na staklu.
Korištenje istih boca djelomično olakšalo posao i supermarketima i hipermarketima. „S gledišta logistike razvrstavanje gajbi i boca je vremenski zahtjevno i skupo,“ priznaje Mareček. Sistem ujednačavanja ambalaže donijelo bi po njemu velike uštede. „Potencijalno bi se moglo govoriti o uštedama u logistici, koje bi donijele financijsku uštedu, ali i koristi u pogledu zaštite okoliša, jer bi otpao silan transport. Velika ušteda proistekla bi također i iz smanjenja ljudskog rada,“ dodaje Mareček.
Za pivovare je to nerealno
Velike pivovare ideju o jednoj univerzalnoj boci na pivskom tržištu ne smatraju realnom. Menadžer za strategiju i business development pivovare Budějovický Budvar Robert Chrt na primjer napominje da bi uvođenje univerzalne boce imalo tek djelomičnu ekološku korist.
„Povratne boce se, bilo da su pune piva ili prazne, nazad transportiraju u plastičnim nosiljkama (drugi način prijevoza ne postoji) – a one su invidualizirane prema brendovima pojedinih pivovara. Samo izjednačavanje boca bez istovremenog izjednačavanja nosiljki imalo bi samo marginalni pozitivni utjecaj – reduciralo bi miješanje praznih boca i njihovo neminovno razmjenjivanje između pivovara (što na domaćem tržištu nije udarna tema),“ kaže i dodaje da bi zamjena sve ambalaže diljem države po njegovoj procjeni bila akcija od milijarde kruna. „Osim toga kakva bi operacija iziskivala konsenzus čitavog pivskog tržišta, odnosno svih pivovara u zemlji, što smatram potpuno nerealnim,“ dodaje Chrt.
Plzeňský Prazdroj opet drži da sistem jedne vrste boce u velikoj mjeri prakticira. Pilsner Urquell se doduše puni u zelenu bocu naziva ALE u Plzeňu, ali sve druge vrste piva se, prema izjavi glasnogovornika Zdeněka Kovářa, pune u istu vrstu boce, a to je boca GOLD, mahom smeđe boje.
„Smeđa boca GOLD se tako koristi u svim našim pivovarama i zahvaljujući našoj promišljenoj i učinkovitoj distribucijskoj mreži u stanju smo boce distribuirati točno do određene pivovare, kako u Plzeňu, tako u Velikim Popovicama ili Nošovicama, tako da skratimo njihov put od trgovine do pivovare i što je moguće više smanjimo utjecaj na okoliš,“ kaže glasnogovornik Plzeňskog Prazdroja Zdeněk Kovář, i dodaje da bi univerzalna povratna pivska boca više bi smisla mogla imati u minipivovarama.
To međutim opovrgava predsjednik Saveza mninipivovara Češke i Moravske Michal Voldřich. „Najveći dio našeg piva popije se na licu mjesta, a ono što se prevozi mahom je u bačvama. U takozvanoj maloj ambalaži – boce, limenke, PET – se distribuira samo mala količina piva iz minipivovara, a kada je riječ o bocama, uglavnom su to nepovratne boce, pa stoga ideja o univerzalnoj povratnoj boci za minipivovare praktično nema nikakav značaj,“ govori Voldřich. S tim se slaže Tomáš Maier, koji također ne bi uvodio obvezu korištenja univerzalne boce u minipivovare. „Male pivovare, a to su one do godišnje produkcije od 10.000 hektolitara, bi iz toga trebalo izostaviti, one ionako imaju papirologije preko glave,“ kaže on.
Poseban porez
Premda velike pivovare ne mogu zamisliti tržište s jednom univerzalnom bocom, Maier je i dalje optimističan. „Ujednačavanju punjača za mobitele su se proizvođači mobilnih telefona uistinu dugo opirali, ali svejedno je to odlučeno, a korist od toga imaju samo potrošači. Ne vidim razlog da se to ne napravi i sa staklenim pivskim bocama, i ne samo pivskim. Svakom potrošaču sigurno desilo da mu u nekom dućanu nisu uzeli kauciranu bocu i to ga je izbacilo iz takta,“ dodaje Maier.
Napominje pak da prelazak pivovara na univerzalnu staklenu bocu nije pitanje nekoliko dana ili mjeseci. „Pivovare bi za uvođenje nove ambalaže imale dovoljno vremena, ako treba i deset godina, s tim da se s ujednačavanjem boca istovremeno ujednače i nosiljke,“ kaže Maier i dodaje da univerzalna boca nije jedino rješenje – drugo rješenje je poseban porez za one pivovare koje iz marketinških razloga žele pivo puniti u nestandardne boce. „Ja razumijem da su ove rasprave crvena krpa za marketinške radnike u pivovarama, ali ako praznu pivsku bocu pivovare Náchod vratim u Brnu, uistinu ne vidim nijedan razlog zbog kojeg bi ona na punjenje morala putovati u Náchod, a ne bik se mogla n apuniti u Brnu,“ zaključuje Maier.
Foto Mato Pejić
Za one koji žele znati više:
