Zlatno pravilo svakog pivopije, a da i ne govorimo o takvim fajnšmekerima u kakve se neskromno ubrajam, jeste da ne propušta priliku kušati lokalno pivo, kad god se nađe u kakvom novom okruženju. O uskrsnim blagdanima imao sam tako priliku upoznati MMX, pivo iz istoimene pivovare u mjestu Lety nedaleko Praga. I nisam je propustio.
Ono evo dobiva prednost pred svim drugim što sam tada kušao i doživio, a kad je čovjek u Pragu čitav tjedan, jasno je da toga nipošto nije malo. I sve je odreda prvi pivski razred. Recimo, u Pivovarskom klubu probrali smo sve što se točilo toga dana, pa i utvrđivali gradivo, tako da je sreća da neka od šest ponuđenih piva toče samo u male krigle. Naročito skidam kapu pivima koja do tada nisam imao priliku kušati - Altbieru iz Vyškova i Benedictu iz mini pivovare Břevnov. Onda, Klašterni pivovar Strahov, to je neizostavna postaja na iscrpljujućim razgledanjima znamenitosti praškog Grada, a sveti Norbert uvijek nudi sjajna piva, što cjelogodišnja, što sezonska, u svojim naročitom mjerama od 0,25 i od 0,40 litara.
Znam da mnogi pivski pravovjerac ovo neće baš najbolje primiti, ali pivovara i pivnica U Fleků opet me je silno razveselila svojom raskošnom prostornošću i onom dragom bukom velikog prometa, a prije svega svojim odličnim tamnim pivom. Koliko god to bilo mjesto skrojeno po mjeri turista i izraubovano navalom onih kojima pivo nije na prvom mjestu, meni to ne smeta, ta i sam sam turist, a ipak je riječ o svetom mjestu na kojem se pivo kuha od 1499. godine. Zbog takvih svetih mjesta, poput U zlatého tygra ili U Pinkasů nijedan posjet Pragu ne prođe bez pokoje krigle Plzenjskog Prazdroja, iako to pivo nikad nije moj prvi izbor. I moram priznati da mi u tim kultnim pivnicama uvijek iznimno prija...
Posjet MMX-u bio je za mene veliko iznenađenje, jer niti sam znao za tu pivovaru, niti sam očekivao išta slično u tom kraju, gdje nas je ugostio Jan Holý, tamošnji trgovac, čija obitelj ima nekoliko dućana u susjednim Řevnicama. No, kako je Jan već trideset ili više godina dragi gost u jednoj uvali na Pelješcu, gdje smo se puno puta sreli, on je dobro znao za moju strast prema pivu, pa je ne samo organizirao ručak i kušanje piva, nego i dogovorio obilazak proizvodnog pogona.
„Nažalost, danas tu nije ni vlasnik Robert Chládek, a ni pivar Josef Korbel, tako da ćete biti uskraćeni za stručni komentar," rekla nam je šefica pivnice Irena Volfová, koja nas je spremno povela u razgledanje pivovare, ali i priznala da ona o pivu ne zna puno. Nije ni trebala znati, jer mi smo dobro znali što gledamo i kako funkcionira. A sve je tamo u savršenom redu, sjajno skockano i - ispod čekića. Čitavo zdanje podignuto je - na livadi - 2010. godine i to je ujedno ime toga objekta koji je pivovara i hotel u jednom - MMX je naime godina osnutka pisana rimskim brojkama.
To je ustvari mini pivovara i mini hotel u jednom, jednom riječju - pivotel, kako se i službeno zove. E, ako je to ponekom u sjećanje vratilo nekad veoma popularnog Josipa Pejakovića i njegovu sjajnu monodramu Oj, živote, to znači da nisam jedini koji se dosjetio paralele s njegovim vicem o hotelu i murvi. To je, da vas podsjetim, ono mjesto kad za jednu žemsku kaže da je murva, a kad ga ona pita zašto murva, on uzvrati: pa, kad se 'otel more zvat motel, što ti ne bi mogla bit murva!
Dakle, hotel može imati različite pojavne oblike, pa uz motele, što su hoteli za motorizirane, najčešće uz frekventne prometnice, hostele - jeftin i manje komforan smještaj sa zajedničkim nusprostorijama, te botele - ploveće hotele ili hostele, postoje eto i hoteli s pivovarama, nazvani pivotelima. Zapravo Biertelima, jer je ovdje riječ o ideji koja dolazi iz Njemačke. Naime, kako objašnjava gazda Chládek u uvodniku prvog broja besplatnog kućnog časopisa, u Njemačkoj je primijetio da je na stotine mini pivovara izgrađeno „na ledini" pa je pomislio da bi takva ideja prošla i u Češkoj. I prošla je i to je, krajem te 2010. godine, bila okruglo stota češka mini pivovara.
Kao stota mini pivovara u zemlji koja ih danas, nepune tri godine kasnije ima već više od sto pedeset, pivovara i hotel MMX izazvala je veliko zanimanje javnosti, a postoji još jedan razlog zbog kojeg su joj mediji širom otvorili prostor. Za razliku od većine, ako ne i svih mini pivovara, koje igraju na kartu sentimenta češkog pivopije i njegove slabosti na tradiciju, pa gostioničarske pivovare uređuju po standardima ovjekovječenim na starim plakatima i fotografijama, u Letyma su napravili nešto sasvim drugačije - podigli su kockastu skalameriju na pet etaža, plus podrum, od betona, stakla, čelika i sivog mramora, izazivajući bezbrojne rasprave, pa i zgražanje lokalnog puka. „Domaći to zovu krematorijem, a i potpisivali su peticiju protiv gradnje ovakve nakarade," iskreno nam je povjerio jedan prijatelj, dodajući da nitko nije bio protiv pivovare, ali su bili protiv ovakvog arhitektonskog rješenja.
I sve je brate ogromno. U prizemlju je pregolema pivnica s dvije stotine i trideset mjesta koja se izvan staklenih stjenki nastavlja u ljetnu terasu s još stotinu mjesta. Sve bez arhitektonskih barijera, sve na visokoj ekološkoj razini, od biranih materijala, plus drvoredi na prostornom travnjaku, koji se zalijeva kišnicom, koja se prikuplja u podzemnog rezervoaru.
Kritičare su razoružali vrlo jednostavnim i uvjerljivim argumentom - zašto bi pivovara trebala imati tradicionalni izgled, kad se nalazi u seoskoj sredini, bez velike tradicije i bez ikakvih spomena vrijednih povijesnih znamenitosti. Druga je stvar što se većina novih mini pivovara uređuje u već postojećim objektima, često i veoma starim, ali kada se gradi na livadi i još između benzinske stanice i poduzetničke zone, nema nikakvog razloga da se u gradnji ne primijene novovjeki standardi.
Isto tako i u opremanju. Baš kao i osnovna zamisao, i oprema dolazi iz Njemačke tvrtke Kaspar - Schultz a i dio slada, uz onaj češki, uvozi također iz Njemačke, iz svjetske pivske prijestolnice Bamberga. Od mlina, pa do kolonije od jedanaest konusno cilindričnih tankova za vrenje i odležavanje, kapaciteta od po dvadeset hektolitara, koji omogućavaju godišnju proizvodnju od tri tisuće hektolitara, i do dugačkog čeličnog šanka, sve odaje savršen red, a kompletan prostor pivnice odlikuje se funkcionalnim minimalizmom. Moram priznati da mi je prva pomisao bila da je riječ o sterilnom mjestu, bez duše, no prilično sam siguran da bi utisak bio drugačiji da nismo bili usred Velikog tjedna i to oko podneva, pa smo u prostornoj pivnici bili jedini gosti. Da smo bili te sreće, pa da se naš posjet poklopio s manifestacijom Letovské chmelení, koju zajedno s pivovarom MMX organizira općina Lety u Dobřichovic, a uz tri vrste domaćeg piva toči se još desetak iz triju drugih mini pivovara središnje Češke. Lani je ova jednodnevna akcija privukla više od tri tisuće pivopija.
Uz obilne porcije ukusnog jela, prilagođenog pivnici, ponuđene su tri vrste piva - desetka i dvanaestica, dakle glasoviti češki lager plzenjskog tipa i jedno tamno pivo gornjeg vrenja - ovoga puta stout. Desetka i dvanaestica dostupni su stalno, a ostale vrste piva se mijenjaju. Mi smo u ponudi zatekli stout, a kuha se i porter i weizen i čitav niz drugih vrsta piva donjeg i gornjeg vrenja. Kvalitetu jamči majstor pivar Josef Korbel i najviše mi je žao što ga za posjeta pivovari nisam mogao upoznati. Riječ je o starom pivskom vuku s četiri desetljeća iskustva, od toga trideset u plzenjskoj pivovari Prazdroj, gdje je vodio pokusnu mini pivovaru. Na kraju, nipošto ne manje važno, čovjek se zove Korbel, a korbel je na češkom vrč, dapače, veliki vrč, karakterističan za točenje piva, pa onda neka kažu da ne vrijedi ona „nomen est omen". A da zna skuhati pivo, uvjerili smo se kušajući sve što se trenutno nudilo i sve je bilo vrhunsko. Kao što je to običaj u malim pivovarama, pivo se ovdje ne pasterizira, niti filtrira.
Svidi li vam se pivo, a ne vjerujem da bi se našao itko kome se ne bi svidjelo, možete ga ponijeti i za dodatnu kućnu degustaciju, pakirano u plastične boce od pola litre i litre i pol. Za točenje u ugostiteljstvu pivo se puni u bačve od deset, petnaest, trideset i pedeset litara, kao i u dvadeset-litarske jednokratne plastične kontejnere. Ovo pivo postoji tek dvije i pol godine - pivotel MMX otvoren je u prosincu 2010., a već se nametnulo i osvojilo nepca degustatora na pivskim smotrama, te se okitilo odličjima.
Iako su Lety selo od samo tisuću i tristo stanovnika, gradnja potpuno novog hotela s mini pivovarom na tom mjestu nipošto nije nelogična ideja. Naime, pivovara MMX na trasi je najduže češke turističke staze nazvane karlšejnski šah, jer su objekti na njoj označeni divovskim šahovskim figurama, najvećim na svijetu. Autor šahovskih figura, privatni poduzetnik Vladimir Glaser dao je izraditi trideset i dvije figure, postavljene uz važne objekte na turističkoj stazi, no premda su njegove figure uistinu najveće na svijetu, nije ušao u Guinnessovu knjigu rekorda, jer figure nisu izrađene od klasičnih šahovskih materijala - drveta ili slonovače.
No, što će malom selu hotel s 57 ležaja u moderno uređenim sobama? Pa, samo na par kilometara odatle nalazi se Karlštejn, najpoznatiji češki srednjevjekovni grad, koji je 1348. godine izgradio češki kralj i rimski car Karel IV, a u blizini je i jedan od najstarijih dvoraca u zemlji, Křivoklad iz 12. stoljeća, kao i Dobřiša, rokoko dvorac loze Colloredo-Mansfeld. A u neposrednoj blizini nalazi se čak sedam golf igrališta, od kojih neka spadaju u svjetsku elitu... Onuda prolazi niz biciklističkih staza, odmah pored sela teče rijeka Berounka, a iz susjednog mjesta Řevnice potječe Martina Navratilova, pa tamo vrvi od teniskih igrališta. Samo sedamnaest kilometara dalje su Koněpruské špilje, a tu je i kamenolom Amerika u kojem je - mnogi će to znati cijeniti - snimana glasovita češka parodija na vesterne Limonadový Joe, kod nas prikazivana kao Kolaloka Kid. Ako vam sve to nije dovoljno, ponovimo da je sve to nadomak češkog glavnog grada, na samo tridesetak kilometara od metropole. Kako kažu u Letyma - korak od Praga, daleko od stresa. I još kad tome dodate pivo MMX, koje s punim pravom reklamiraju kao pivo bez kompromisa, palac gore naprosto se podrazumijeva.
Foto: M. Pejić i Jan Holý