Mjerenje i vaganje u pivovari
Holba je oznaka za pivsku posudu, ali i mjerna jedinica. Jedna holba bečka = 0,7074 litre. Holba je odgovarala dvama polićima, odnosno polovici máza. Bečki sustav u Češkoj je vrijedio od 1764. do 1876. godine. Godine 1872. bio je zakonom br. 16/1872 uveden metrički sustav, a do 1876. trajalo je prijelazno razdoblje.
Osim bečkog maza (1,4147 litara) postojao je i češki maz (1,415 litara), te moravski maz (1,0695 litara). Iz različitih veličina maza možemo zaključiti da su Česi uvijek bili veći ispičuture od Moravljana. Jedno bečko vjedro iznosilo je 56,589 litara.
Bečka (bačva) sinonim je za drveno bure. U 17. stoljeću to je, međutim bila zapreminska mjera za pivo: produkcija se izražavala brojem bačava. No, da to ne bi bilo tako jednostavno, bečke su se razlikovale od jedne do druge vrste piva. Bečka za „pivo bijelo pšenično“ imala je četiri vjedra, to jest 226,36 litara, bečka za „pivo staro od ječma“ imala je šest vjedara, odnosno 339,54 litre.
Celák je bilo hektolitarsko bure za pivo (negdje se govorilo hektor), pola pedesetlitarski, a frtalj je imao dvadeset pet litara i još mu se govorilo štene. Tuplak (duplak) je pak problematična mjera – otkriva samo da je nešto udvostručeno. Tuplak je najveće transportno bure volumena dva hektolitra, ali također i dvolitrena posuda za pivo – bakrena ili keramička – također i staklena velika „krigla“ volumena jedne litre.
Colštok je mjerni štap s baždarenom skalom, koji je služio za mjerenje mladine. Nešto slično bio je i vizir odnosno bačvomjer – kalibrirani štap za utvrđivanje volumena bačve. Mjerenje zapremine mjernim štapom zvalo se odbijanje.
Vrag je bio toplomjer za mjerenje temperature na tavi za ukomljavanje ili u sušari. Tako su ga zvali valjda zato što je tamo čuvao toplinu „kao vrag“. Toplomjer u hrpi koja klija, sušari ili u varionici negdje se zvao i bogo – ne znam zašto; možda su to smislili pobožniji sladari, koji nisu htjeli izgovoriti riječ vrag, možda je to bila i aluzija na to da bogo pazi i čuva zato da bi štitio, dok vrag gleda samo da bi uzeo. Toplomjer u zaštitnoj kutijici bio je kanarinac – bit će zato što je bio zatvoren u kutijici kao kanarinac u krletci.
Osim obujma i temperature, treba u pivovari pratiti i zašećerenost sladovine, mladine i mladog piva. Ona se utvrđuje šećerometrom, a zvalo se to gradiranje. Gradiranje je, međutim, moglo biti i mjerenje temperature – tu isto tako imamo stupnjeve, odnosno grade. Tko nije volio njemački termin gradirati, rabio je termin stupnjevati, jednako za obje kategorije – temperaturu i zašećerenost, odnosno prevrelost.
S češkog preveo Mato Pejić
Prije otprilike jednog desetljeća završili smo serijal Velika češka pivska knjiga, autora Zdeněka Suse, u prijevodu našeg urednika Mate Pejića. Precizno – od travnja 2009. do siječnja 2011. iz tjedna smo u tjedan objavljivali iznimno zanimljive priče iz ove osebujne knjige, a između uvodnog članka i završnog razgovora s autorom, stalo ih je ukupno 88. No, to nisu bile svi tekstovi iz knjige – tamo ih je čak 120, a neke smo iz raznoraznih razloga izostavili. Sada, desetljeće kasnije, Češka je televizija objavila serijal u kojeg doktor Susa (Zdeněk Susa je poznati češki pneumolog, vlasnik malog izdavačkog poduzeća, evangelički pastor i iznimno aktivan član društva prijatelja piva Old Beer Club), a nakon toga probrane je tekstove ukoričila u knjizi Pivní putování (Pivska putovanja), u kojoj su i mnogi članci iz one prve knjige, Velike češke pivske knjige, neki prerađeni i skraćeni, a drugi u integralnom obliku. Nama je to pak prilika da objavimo i prijevode onih tekstova, koji nisu ušli u izbor prije deset godina. A vjerujte da su vrijedni objavljivanja.
