Mitovi i legende o kralju piva
Ime Gambrinus, jedno od najvažnijih i najmarkantnijih u svekolikoj povijesti piva i pivarstva, obavijeno je velom misterija i legendi. Iako ga neke od teorija smještaju među svece nebeske zaštitnike pivara, pa ga smatraju i izumiteljem dragocjene tekućine, ipak je vjerojatnije da je riječ o srednjevjekovnog povijesnoj ličnosti kojoj se zna i datum rođenja – jučerašnji dan 11. travnja.
Mnogi Gambrinusa znaju preko istoimenih pivskih brendova – u Češkoj se tamošnje najprodavanije pivo zove tim imenom, a nekoliko desetljeća sredinom prošlog stoljeća bila je to noseća marka portfolija Daruvarske pivovare, u kojoj je djelovao i vokalno instrumentalni sastav imena Gambrinus. Nikakvo čudo, jer Gambrinus je personifikacija piva i opće mjesto sveukupne povijesti pjenušavog soka.
Pivari diljem svijeta diljem svijeta 11. travnja nazdravljaju u povodu rođendana pivskog kralja Gambrinusa, premda su svjesni da taj podatak nije pouzdan. Za mnoge je Gambrinus samo legendarna figura koja krasi titulu sveca zaštitnika pivara. Nikada viđen daleko od bačve piva ili prepune krigle, Gambrinus je prikazan na mnogo načina, ali tipično je stasita, vesela gospoda s dugim pramenovima, rumenim obrazima i krunom za sve, piše, primjerice, Homebrewer Association na svojoj web stranici.
Prema nekim legendama, Gambrinus je naučio umijeće pivarstva tako što je prodao dušu đavlu u nadi da će zaboraviti sjećanje na svoju neostvarenu ljubav. Njegovi sugrađani isprva nisu dobro reagirali na novootkriveni napitak od slada i hmelja, čudeći se njegovoj snazi i gorčini. Kako bi osvojio publiku, Gambrinus je jednostavno počeo zvoniti svojim zvoncem, navodeći tako građane da plešu satima, možda i danima. Kad je glazba konačno prestala, svi su jedva čekali napuniti svoje vrčeve Gambrinusovom hmeljnom dobrotom. U tom trenutku Gambrinus i njegovo pivo postali su legenda.
Postoje ipak poprilično uvjerljivi dokazi da je kralj Gambrinus bio stvarna osoba, a razni izvori spominju dvije povijesne ličnosti koje odgovaraju predodžbi o Gambrinusu. Prvi je Jan Primus, burgundski vojvoda iz 13. stoljeća, koji je bio kralj (predsjednik) Bruxellesskog Ceha pivara. Smatran je vještim ratnikom i bonvivanom, a također je hvaljen zbog svojih sposobnosti ispijanja piva.
Drugi je Jean sans Peur (Ivan Neustrašivi), peharnik Karla Velikog s kraja 14. i početkom 15. stoljeća. Jean sans Peur, zabilježen u povijesne spise kao Gambrinus se ponekad spominje kao izumitelj začinjavanja piva hmeljem, ali većina njegove povijesti vezana je za političke i dvorske poslove.
To, naravno, nije sve. Zapisano je i kako je Gambrinus učio umijeće kuhanja piva izravno od Izide, egipatske velike boginje majke, zaštitnice braka i majčinstva, Ozirisove sestre i žene. To je znanje prenosio na druge i proglašen kraljem piva. Prema većini zapisa i leksikonskih ili enciklopedijskih natuknica o Gambrinusu, uopće nema dvojbi o njegovom postojanju, pa ni o identitetu. Evo, na primjer, Hrvatska enciklopedija kaže ovako: Gambrinus, legendarni flandrijski kralj kojemu se pripisuje otkriće tehnike varenja piva, te mu je Karlo Veliki dao povlasticu proizvodnje piva. Na starim minijaturama prikazivan s čašom piva s pjenom. Prema nekim mišljenjima, Gambrinus je iskrivljeno ime brabantskoga kneza Jana Primusa (1261.-1294.), za kojega je u povijesnim izvorima potvrđeno da se nalazio na čelu pivarskoga ceha.
Postoji mnoštvo različitih legendi oko imena Gambrinus, a jedna od njih kaže da je to ime dano Ivanu Neustrašivom (1371.-1419.), za kojega se vjeruje da je izumio začinjanje piva hmeljem. Prema drugim izvorima, Gambrinus bi mogao biti jedan od peharnika Karla Velikoga. Bio mitska ili povijesna ličnost, Kralj Gambrinus postao je svetac patron piva i zapamćen je kao istinski kralj piva.
Za one koji žele znati više:
