Miris

U rupi na mlinskom jarku sekundu kratku zastane val
S ušarom na bijelom gatu grmlje u cvatu probija kal
Polja crvenog maka pod krilima svraka što nijeme su sve
Sred zmijina svlaka vonja rakija jaka a ne mlijeko i med

Podsmijeh zbog stege hude sanjari smo i lude, a nismo ni prvi
Te bore vrijeme nam riše, nema tog više što učmalost smrvi
U bronci tek pruće se niže, lav ušima striže, stog - ti se ne boj
Nedjela s krivice znakom na koraku svakom
A što sad, Bože moj?

Miris znoja i tijela, ružica bijela i cinični smijeh
ljubavi, mjeseci lete, sudbinu plete ledeni snijeg
Miris vode i pranja, lokanja, ždranja širi se svud
Laž i krigla se pjeni za naraštaj sneni što ne zna kud

Znanac zamijeni druga, veselje tuga, tišinu krik
miris hmelja i piva ljubav prekriva, i božji lik
kavez je to što su krila, a umjetnost bila tek kulturno djelo
daljine u odrazu čaše iz škrinjice naše za virenje smjelo

Podsmijeh zbog stege hude sanjari smo i lude, a nismo ni prvi
Te bore vrijeme nam riše, nema tog više što učmalost smrvi
Nedjela s krivice znakom na koraku svakom
I ti si u tom
Usprkos ocu i sinu, prionimo činu
Gdje je naš dom, gdje je naš dom?

Preveo Mato Pejić

Karel Kryl (12. travnja 1944. - 3. ožujka 1994.) U povijest češke kulture Kryl se upisao sjajnim stihovima, koje je sam otpjevao uz vlastitu pratnju gitare. Kao 24-ogodišnji mladić uključio se u tada popularni trend čeških kantautora, koje se, prema američkom uzoru, nazivao folkom. U početku njegove pjesme bunta i otpora nisu nalazile publiku, koja ga otkriva tek nakon okupacije Čehoslovačke od strane trupa Varšavskog pakta 21. kolovoza 1968. godine. Odjednom su svi shvatili da njegova sjetna i maestralno rimovana balada Bratříčku zavírej vrátka (Braco, zatvori vrata) proročanski govori o onom što se dešava u zemlji. I druge Krylove pjesme odmah su postajale himne generacije, a to se režimu nije nimalo svidjelo, pa počinju zabrane, a kada policija žestoko intervenira na mirnim demonstracijama u povodu prve obljetnice okupacije, koja je na istoku nazivana „normalizacijom" Kryl počinje razmišljati o odlasku iz zemlje. Nastupa na jednom folk festivalu u Njemačkoj, odakle se ne vraća, pa slijedećih dvadeset i pet godina provodi u glavnom gradu Bavarske, Münchenu. Tu se dva puta ženio, radio kao sportski urednik na radiju Slobodna Europa, te izdavao knjige i ploče sa svojim pjesmama, isključivo na češkom jeziku. Cijelo to vrijeme u Češkoj nije prestajala golema potražnja za njegovim pjesmama, koje su bile u debeloj ilegali, pa se čak za distribuciju Krylovih ploča išlo u zatvor.

Nakon baršunaste revolucije 1989. vratio se u voljenu zemlju i održao mnoge trijumfalne koncerte, ali se brzo razočarao, jer je vidio da su ljudi, koji su skrivili stanje zbog kojeg je on morao napustiti zemlju, opet na rukovodećim pozicijama, da su čak napredovali. Pa je opet dospio na led, jer se s tim stanjem nije mirio, nego ga je žestoko kritizirao. Stoga su njegovi posljednji koncerti prolazili gotovo nezapaženo, ali je nakon njegove prerane smrti 3. ožujka 1994. godine, krenula prava Krylomanija, koja traje i danas, i ne vidi joj se kraja.

Ovih dana obilježava se u Češkoj 70. obljetnica rođenja Karla Kryla,koja se samo nadovezuje na obilježavanje dvadesete godišnjice smrti barda češke kantautorske scene. Češki radio priredio je veliki Tribute to koncert, na kojem su Krylove pjesme pjevale vodeće estradne zvijezde, kao što su Tomáš Klus, Aneta Langerová, Marketa Irglová, Michal Hrůza ili grupa Divokej Bill. Koncert je bio pun simbolike, a održan je u velikoj dvorani praške Lucerne, u kojoj je Karel Kryl u siječnju 1990. godine održao koncert koji je kritika tada proglasila koncertom stoljeća.

Karel Kryl napisao je i uglazbio 170 pjesama, izdao je deset pjesničkih zbirki i ukupno dvadeset i pet knjiga, četrdeset albuma, što na pločama, što na cedeima, u mnogo slučajeva kompilacijskim i koncertnim. Ovjenčan je mnogim nagradama i priznanjima, u rodnom gradu Kroměříž dobio je bistu, u Novom Jičinu spomen ploču, a u pet čeških gradova postoje ulice koje nose ime Karla Kryla.