U krizama se obično traže kreativna riješenja. Tradicionalno političarenje, kad se istim postupcima i mjerama pokušava ostvariti drugačiji rezultat, pokazali su se pucnjem u prazno. Ili presipanjem iz šupljeg u tu istu metu.
U krizama se i politička scena dijeli. Nerijetko, razgrćući ustajalu žabokrečinu, iz politikanske bare izranjaju populistički zanesenjaci.
U onoj situaciji kad se vlast valja ulicama i samo ju treba obgrliti (a koja nam je sve bliža) mnogi će pokušati ušićariti neki mandat kao ulog za mirnije dokoličarenje.
Tema, koje mogu povezati zajednički interes, ima na pretek.
U Lundu je recimo u jeku priprema za izgradnju tramvaja osnovana „antitramvajska stranka". Uspjela je izboriti nekoliko mjesta u gradskom parlamentu, pa čak biti i tzv. jezičak na vagi (da ne budem prost i ne produžim tu riječ). Kad su ih pitali da li će se kandidirati i na ovim izborima, na jesen, odgovorili su potvrdno. „Naći ćemo - kažu već nešto protiv čega ćemo se okupiti".
Zato predlažem da osnujemo stranku PIVA.
Kroz Pivnicu bismo mogli angažirati vodstvo, a kao osnovne političke ciljeve utvrditi ukidanje poreza na pivo i maksimirati cijenu na dvije kune (druže).
Ima li netko tko sumnja da bi postali respektabilna stranka? Sakupili bi sigurno dovoljno mandata da tražimo osnivanje Ministarstva piva.
Valjalo bi, kažem biti kreativan. Uostalom već imama Ministarstavo Ludila (koje inače djeluje pod nekim pseudonimom) i Ministarstva Obmane. Koje je zajednički nazivnik za nekoliko današnjih.
Pitate se što bi Ministartvo piva radilo?
Pa uglavnom ono što i većina postojećih. Zapošljavalo bi svoje „ukruhe", imenovalo nekoliko pomoćnika Ministra, državne tajnike, stotinjk savjetnika s plaćama po uzoru na Lexagrokorove, osnovalo predstavništa u svim županijama, povjerenike u gradovima i općinama i ako se još netko nečega sjeti.
Tada se vlast ne bi valjala ulicama nego točila.
Valjalo bi je samo popiti.