Među najljepše slike, koje je ikada dao München, spadaju one blago bestidne slike boeme Schwabinga, društvene opijenosti ljubavlju, pisao je svojedobno posebni broj magazina Travelmag, posvećen bavarskoj prijestolnici. Vodeća imena iz toga sjajnog umjetničkog razdoblja okupljala su se oko satiričnog tjednika Simplicissimus i oko - piva.
Schwabing je dio grada, koji je vrvio umjetnicima i anarhistima, a epoha čuvene minhenske boeme počela je pred Prvi svjetski rat. Pripadali su joj književnik Oskar Maria Graf, „divlja grofica" Franziska von Reventlow, Stefan George, Frank Wedekind i Wilchelm Diefenbach. Kasnije su na scenu stupili Kurt Eisner, Erich Mühsam i Gustav Landauer, a dvadesetih godina društveni se život vrti oko Bertolta Brechta, Thomasa Manna, Joachima Ringelnatza i Liona Feuchtwangera. Okupljali su se u pivnici Kathi Kobus u Türkenstrasse 57 u četvrti Maxvorstadt. Lokal se zvao Alte Simpl, a ime je dobio po satiričnom časopisu Simplicissimus, koje je izlazio u Münchenu još od 1896. godine i 1903., kada je Kathi Kobus otvorila lokal, imao kultni status. Karikaturist magazina Simplicissimus Th. Th. Heine darovao je karikaturu crvene doge koja isukanim zubima otvara bocu šampanjca, što je trebao biti simbol prkosa cenzuri. Crvena doga, koja je često krasila stranice časopisa, oštro kritizirajući režim, i danas je zaštitni znak pivnice, koja uspješno radi i nakon više od stoljeća.
Magazin Simplicissimus je pokrenuo Albert Langen u travnju 1896. godine. Naziv Simplicissimus preuzet je od protagonista Grimmelshausenove novele Der Abenteurliche Simplicissimus Teutsch iz 1668. godine.
Njegovao je žestoku kritiku, politički obojen sadržaj, neposredan i iznenađujuće moderan grafički izričaj, a objavljivao priloge takvih autora poput Thomasa Manna i Reinera Marie Rilkea. Mete satiričkih karikatura najčešće su bili dostojnici pruske vojske i eksponenti rigidne njemačke društvene kreme, a magazin je ismijavao klasne razlike, kako su viđene iz liberalne minhenske atmosfere. Na popisu suradnika bili su i Hermann Hesse, Gustav Mervink, Jakob Wassermann. Heinrich Mann i Erich Kästner. Godine 1898. magazin dolazi na udar represije zbog pritužbi cara Wilhelma, koji je ismijan u naslovnoj karikaturi. Izdavač Langen plaća kaznu od trideset tisuća zlatnih maraka i provodi pet godina u egzilu u Švicarskoj, karikaturist Heine dobiva šest mjeseci robije, a autor teksta Frank Wedekind sedam mjeseci. Šestomjesečnu zatvorsku dobiva 1906. godine urednik Ludwig Thoma zbog satiričnih tekstova o kleru. Magazin doseže nakladu od 85 tisuća primjeraka, a satiričku oštricu zadržava i tijekom Prvog svjetskog rata, simpatizirajući zagovornike mira. Urednik Thoma 1917. godine odlazi u rat u sanitetsku postrojbu, a 1920. odlazi iz magazina. Tijekom vajmarske ere Simplicissimus nastavlja u poznatom satiričkom tonu, kritizirajući ekstremizam i s lijeva i s desna. Posebno teška vremena i brojne zabrane i kazne, te progone doživljavaju autori i urednici od dolaska na vlast nacional socijalista, koje su naročito podvrgavali kritici i podsmjehu. Napokon, 1944. Simplicissimus prestaje izlaziti, a pauza traje deset godina. Obnovljen je 1954. i izlazio do 1967., a posljednje tri godine izlazio je dvotjedno.