Metež oko pijedestala
Sa svojih 182 godine života daruvarska je pivovara najstarija tvornica piva u zemlji. Odnosno, da to kažemo posve precizno – najstarija je funkcionalna hrvatska pivovara, dakle starija od svih ostalih koje danas kuhaju pivo. O tome ne bi trebalo biti nikakvog prijepora. Naravno, i ovaj je autor puno puta to morao detaljno objašnjavati, jer kad to ljudi čuju, često pitaju: „Kako daruvarska može biti najstarija, kad na televiziji kažu da je to Osječka?“ Riječ je, dakako, o reklami za takozvano Prvo hrvatsko pivo u kojoj se Osječka pivovara hvali tradicijom koja počinje 1664. godine. To je zapravo groteskno, jer pivovara na Zelenom polju izgrađena je istom 1971. godine, dakle tek prije pedeset godina. Istina, ona je pravna slijednica pivovare što je do tada stajala u središtu grada, na obali Drave, koju je Caetan Šeper podigao 1856., ali to je krajnja točka povijesti do koje tradiciju proizvodnje piva u gradu na Dravi može svojatati Osječka pivovara. Ta pivovara je na prijelomu desetljeća srušena zbog urbanističkih promjena, odnosno gradnje zimske luke, a pet kilometara dalje izgrađena je potpuno nova pivovara.
Inače, kada bi jedna tvornica mogla „nastavljati tradicije“ svih proizvođača piva na svom području, onda bi najstarija u Hrvatskoj bila Zagrebačka pivovara, jer, kako navodi Rudolf Horvat u knjizi Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj, „već u 14. vijeku nalazimo u Zagrebu obrtnika pivara. Nije isključeno, da je koji takav obrtnik pivar došao u Zagreb jošte za kralja Bele IV., kada se u Zagreb doseliše njemački obrtnici“.
Postoji jedan šaljiv primjer u kojem nepoznat autor najstarijom pivovarom proglašava baš Zagrebačku pivovaru, ali ne neku od tih iz 14. stoljeća, nego sadašnju pivovaru, koja je osnovana 1892. godine. Radi se o ilustriranom novinskom podlisku Zagrebulje iz 1958. godine. Na stranici koja imenom oponaša slavne Šenoine feljtone, a formom Ripleyjevu rubriku Vjerovali ili ne, stoji: „Zagrebačka pivovara osnovana je 1892. godine kao dioničko društvo. To je najstarija pivovara u zemlji.“ Ta „zemlja“ 1958. godine može biti samo Jugoslavija, a u njoj je tada bilo puno kudikamo starijih pivovara, a najstarija je bila ona u Pančevu, podignuta 1722. godine.
A zanimljivo je i to da ekonomist i povjesničar R. Horvat u svojoj spomenutoj Povijesti trgovine…govoreći o najstarijoj pivovari uopće ne spominje osječke pivovare iz druge polovice 17. stoljeća, pa ni one još starije zagrebačke pivarske obrtnike, nego primat daje valpovačkoj pivovari s početka 18. stoljeća. Pa piše: „Pošto nije nigdje u blizini bilo pivovare, a vojska je trebala pivo, odlučio je valpovački vlastelin Petar barun Prandau, da na svome imanju osnuje pivovaru. I zaista je barun Prandau već g. 1724. u Valpovu uredio pivovaru. To je prva tvornica pive u hrvatskim zemljama.“
Dakle, pivovara je u Hrvatskoj bilo i prije 1840. kada je osnovana ona daruvarska, no sve su one davno prestale postojati, pa je tako današnja Pivovara Daruvar bez premca najstarija. Utemeljio ju je Izidor Janković, potomak grofovske loze osnivača modernog Daruvara, s ciljem da zadovolji potrebe grofovskog vlastelinstva, radnika koji su opsluživali gazdinstvo i tada malobrojnog stanovništva grada. Bio je to mali pogon kapaciteta 500 hektolitara piva na godinu, a premda se grad počeo brzo razvijati, taj je kapacitet dostajao sve do pred kraj stoljeća, kada je udvostručen.
Tijekom osamnaest desetljeća pivovara je rasla zajedno s gradom. Mnogo je puta proširivana i dograđivana sve do današnjeg kapaciteta od oko tristo tisuća hektolitara godišnje, no nikad nije prestajala s radom i nikad nije mijenjala lokaciju doslovce usred Ždralova grada. U početku na kućnom broju 100, poslije je to bila Jankovićeva ulica 100, a danas Reljkovićeva broj 2.
Ilustracija: Zagrebulje iz 1958. godine
