Da bi etikete Medvedgradovih piva izgledale ovako dobro kako izgledaju, uz ekipu koja odlučuje o imenu i ilustratore koji ih crtaju, zaslužna je dizajnerica Andrea Knapić čija uloga nije samo kreirati izgled naljepnice, nego i osmisliti sve detalje koji pričaju priču o zadanoj temi, a ona je uvijek vezana uz likove i događaje iz zagrebačke stvarne i literarne prošlosti i sadašnjosti. Kroz svoja vizualna rješenja Andrea rječito pokazuje kako silno voli Zagreb, očito joj ni pivo nije mrsko, a njezina ljubav s Medvedgradom je bezuvjetna i trajna.
VI STE S MEDVEDGRADOM ODUVIJEK, DOSLOVCE OD PRAPOČETAKA U SAVSKOJ, KADA STE KREIRALI ZAŠTITNI ZNAK PIVNICE. S OBZIROM NA TO DA STE JOŠ BILI STUDENTICA, KAKO STE UŠLI U TU PRIČU?
U romantičnom tonu rekla bih: Iz ljubavi! Naime, tada sam bila u romantičnoj vezi sa Nikolom Tačevskim, vrhunskim fotografom koji danas živi i radi u Kölnu, a tada je bio "kućni fotograf" za Ipim (tvrtku iz koje je potekla Pivovara Medvedgrad). Ivo Nauković je Nikoli jednom prilikom rekao da planiraju otvoriti pivnicu u Savskoj, s kojom je cijela ova uspješna pivska priča počela, te da li bi mu mogao preporučiti nekog dizajnera za oblikovanje vizualnog identiteta. Nikola je naravno preporučio mene, jer sam tada očito bila njegova najdraža dizajnerica. :)
SREBRNI JUBILEJ – 25. OBLJETNICU POSTOJANJA, MEDVEDGRAD JE SLAVIO S NOVIM LOGOM, KOJI JE OPET VAŠE DJELO. ČIME STE SE RUKOVODILI PRI REDIZAJNIRANJU ZNAKA, KOJI JE, PO MENI, BITNO MODERNIZIRAN, ALI JE ZADRŽAO PREPOZNATLJIVOST STAROG?
Izuzetno sam počašćena i sretna što imam priliku reći da toliko dugo surađujem s Pivovarom Medvedgrad, da sam znak koji sam dizajnirala, nakon 25 godina imala priliku i redizajnirati. Posebno mi je fora i to što je za prvi znak osoba iz Pivovare s kojom sam blisko surađivala na projektu bio g. Ivo, a za drugi znak njegov sin Ivan... tako da se pomalo osjećam kao dio obitelji.
Redizajn se može promatrati kao promjena u smislu evolucije ili revolucije. Oni brandovi koji su pod okriljem starog vizualnog identiteta svoje poslovanje značajno unaprijedili i etablirali se na tržištu kao lideri, najčešće trebaju redizajnu pristupiti evolucijski, odnosno prilagoditi ga novom vremenu. Jer tehnologija napreduje, tržište mijenja dinamiku, konkurencija stvara nove izazove, potrebe kupaca se mijenjaju, kao i društvene okolnosti, itd.... tada dođe i trenutak kada se osjeti da se treba vizualno modernizirati, ali da se pritom poštuje sve ono što je brand do tada izradio kao svoju ključnu imovinu.
Pivovara Medvedgrad je u tom trenutku imala potrebu za proširenjem i modernizacijom svojeg proizvodnog pogona, da ne spominjem da su sa četiri pive tada narasli na čini mi se dvadesetak vrlo prepoznatljivih piva na tržištu, digitalna tehnologija je uzela maha... i tada se nekako prigodno rodila ideja da se sa tim velikim promjenama, promjeni i logo. Uz Ivanovu pomoć u vođenju redizajna, bilo mi je jasno da trebamo zadržati i vizualnu prepoznatljivost, stoga je novi logo rađen s maksimalnom tenzijom zadržavanja sveg onog što stari logo jest. Poštivali smo njegovu vizualnu snagu koja je prepoznatljiva tržištu, oblikovanje koje potječe iz tradicije bavarskih pivovara i značenje koje se veže sa Medvedgradskom tvrđavom kao bastionom pivske kvalitete koju Pivovara njeguje, a unaprijedili dizajn i tipografiju u logu kako bi bio aplikabilniji u raznim medijima, od printa do digital kanala, kao i relevantniji među konkurencijom s odličnim dizajnom, koja je nastajala na valu buđenja pivske craft kulture u Hrvatskoj, iako je Medvedgrad realno bio craft prije crafta.
IZMEĐU TOGA, I NAKON TOGA, NASTALE SU MNOGOBROJNE ETIKETE, POZNATE PO TOME DA PRIČAJU SJAJNE PRIČE VEZANE UZ GLAVNI GRAD – OD MITOVA I LEGENDI, PREKO STVARNIH OSOBA I MJESTA, DO LITERARNIH JUNAKA. KAKO NASTAJU TE ETIKETE?
Procedura nastajanja etiketa kreće iz Pivovare, gdje skuhaju ili kreću kuhati pivo određenih karakteristika, koje onda povezujemo s nekim motivom iz zagrebačke baštine. Imenovanje najčešće smisle također u Pivovari, a onda bude manje-više jasno u kojem smjeru ide priča, a moj je zadatak smisliti kako ćemo ju ispričati kroz ilustraciju - koji će biti motivi i kako će izgledati situacija koja opisuje priču, kakva će biti kompozicija, ponekad i boje, te taj neki nadrealistički moment koji je u svakoj etiketi manje ili više izražen. Obično tada bude nekoliko ideja "na stolu", pa kada se odlučimo za jednu, uključujemo ilustratora koji to onda i nacrta, dajući mu prostor da nadogradi ideju sa svojom imaginacijom.
Najčešće ilustraciju crtaju Vedran Klemens ili Davor Rukovanjski, a tu moram spomenuti i Tomislava Tomića koji je nacrtao prve ilustracije Medvedgradskih klasika (Zlatni medvjed, Grička vještica, Crna kraljica, Dva klasa), Fakina i Agram Stouta, te Štefa Bartolića koji je nacrtao Kišnu nedjelju, Lunatica i Cugmajstora.
Ova procedura izostaje jedino na etiketama Art Park Piva, jer to pivo predstavlja podršku Pivovare Medvedgrad ljetnoj manifestaciji Art Park, koja je i svojevrsni umjetnički projekt koji priča svoju priču na svoj način, te na svakom novom izdanju predstavlja umjetnike iz svojeg portf
KOJU PRIČU S ETIKETA MEDVEDGRADOVIH PIVA SMATRATE NAJUSPJEŠNIJOM, A KOJA VAM JE NAJDRAŽA?
Uf, teško mi je tu izdvojiti jednu, dvije... sve su to "moje bebe". :) No ako već moram, izdvojila bi Fakina, jer je on prvo pivo nakon klasika. Za Fakina smo definirali "lice" novih stilova piva koje su krenule sa novim etiketama na bocama od 0,33L i sa idejom da okružuju cijelu bocu neprekidnim ilustracijama koje interno zovemo "360". Među time, Fakin priča priču o rockerima s frizurama kokoticama i kinu na Trešnjevci 60-ih godina, na koje nas je podsjetio g. Ivo kada nam je ispričao legendarnu priču iz tog vremena o zločestim dečkima koji su prodavali cigle, a meni je onda "sjevnula" slika Alexa Turnera iz Arctic Monkeysa koja je i poslužila kao predložak za crtanje glavnog lika kokota na etiketi. I, zato što je Fakin predvodnik svih kasnijih priča, prema kojima smo čak i klasike redizajnirali, rekla bih da je ova etiketa najuspješnija.
Među najdražim bih izdvojila Hendrixa. Živim kraj tog zelenog mosta, simbola spoja starog i novog Zagreba, a i moj glazbeni ukus je potekao iz glazbe s Woodstocka na kojem je i Hendrix svirao, te iako ne podržavam vandalizam i šaranje gluposti sve-po-svud, ovaj koji opisuje priča na etiketi za Hendrixa predstavlja više otpor prema establišmentu i zato ga podržavam. Dakle, ovdje imamo priču o nekolicini dečkiju iz 80-tih koji su prvi put ispisali partvišem veliki grafit Hendrix na mostu, pa su organi reda to prefarbali, a onda su dečki to ispisali ponovo, i tako nekoliko puta kroz godine... vjerojatno čak više ni dečki nisu bili ti isti, već neki drugi koji su podržavali početnu ideju. Iako natpisa danas nema, ja ga nekako i dalje vidim tamo... a vide ga i oni koji piju pivo Hendrix, čime je priča ipak ovjekovječena.
Voljela bi navesti također zašto su mi drage i druge etikete. Prvo je na listi Zlatni medvjed, koji predstavlja tu čudesnu Medvednicu koja moj najdraži grad čini ljepšim i u vrlo bliskom doticaju sa prirodom, te Medu koji predstavlja po mojem ukusu najbolji lager ikad; pa Ljeto u Zagrebu koji predstavlja Babinjak, javno kupalište Zagrepčana na Savi 30-ih godina prošlog stoljeća, biseru moga grada u kojem na žalost ne možemo danas uživati zbog onečišćenja i kao da nam je naša rijeka nekako oduzeta, kao da se grad formira zaobilazeći činjenicu da je ona tu i da nam može dati puno više od samog straha da će poplaviti; pa Hladno pivo uz koje smo ispričali cijelu diskografiju istoimenog benda; onda i Küss die Hand, pivo koje evocira lijepe manire, poštovanje i uljudan odnos prema ženama; Novi val koji predstavlja klub Kulušić koji je bio poprište dobre glazbe i zabave mladih koji su težili alternativnoj kulturi i boemskom načinu života; Sretno dijete i Zeko je reko jer imaju taj humanitarni karakter kojom Pivovara Medvedgrad potpomaže udruge koje brinu o drugima, i jer znam da taj drive da budu aktivni sudionici u dobrom, nije samo deklarativan ili realiziran kroz samo ova dva piva, već je duboko usađen u vrijednosti djelovanja Pivovare; pa Agram Stout i Pivo Svetog Martina, s etiketama koje prikazuju poštovanje prema svim onim ljudima koji doprinose kvaliteti i zanatskom umijeću u stvaranju tekućina koje nam život čine organoleptički bogatijim i veselijim (naravno, ako se ne pretjera); onda Vragec koji priča priču o najfrekventnijoj šetnici i turističkom simbolu Zagreba - Tkalčićevoj ulici u kojoj su bili smješteni mnogobrojni kupleraji kao posebni oblici obrta, čime smo bili vodeći u Europi tog vremena s kraja 19. stoljeća.
ŠTO INAČE RADITE I ŠTO STE PO OBRAZOVANJU?
Završila sa Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn na Grafičkom odjelu, koja je odredila moj put da se profesionalno razvijam u području grafičkog dizajna. Logičan nastavak je bio upis na Studij dizajna, na kojem sam bila predstavnicom tek četvrte generacije upisnika, ali sam prekinula studij iz mladenačkog revolta jer se nisam slagala sa time da mi uvjet za upis u 3. godinu kao budućem diplomiranom grafičkom dizajneru bude matematika... mladost-ludost, šta da kažem, danas mi je mrvu krivo jer sam time izgubila jaču vezu sa dizajnerskom zajednicom i ponekad osjećala da je moj rad manje vrijedan, pa bi studentima ipak savjetovala da pažljivije biraju bitke koje ih furaju u tom trenutku.
Od 1997. godine sam imala status samostalne umjetnice, odnosno radila sam kao dizajnerica samostalno, recimo kao obrtnik (čak sam imala i zaposlenike). Moj studio za dizajn Dizajneraj, pa čak i moje ime, bili su nevidljivi na karti dizajnera koje biraju veliki klijenti i marketinške agencije (osim Pivovare Medvedgrad, ofc), jer sam bila vođena filozofijom dostatnosti skromnog života i želje da radim sama. A onda je krenula ekonomska kriza i suočena sa financijskim problemima, odlučila sam se obratiti svojem kolegi s faksa Davoru Bruketi, koji mi je dao priliku da se iskažem na tada meni nepoznatom teritoriju - u kolektivu specifičnom po tome što producira vrhunsku kreativu 24/7. Danas sam umjetnička direktorica u agenciji Bruketa&Žinić&Grey i kao "vremešna" kreativka u tom mladenačkom okruženju, zaista sam zahvalna na genijalnim kolegama i zadacima koji mi omogućavaju da svakodnevno vježbam svoj "kreativni mišić".
Čini mi se da sam previše predana dizajnu kao poslu i pozivu, pa mi premalo vremena ostaje za druge stvari koje me zanimaju, a to su izrada kolača, slušanje i koncerti s "glazbom koja nije za svakoga" kako kaže moj omiljeni Radio Student, gledanje filmova mogla bih reći prema istoj krilatici, druženju i boravku u prirodi... a i knjizi koju želim jednog dana napisati, ali nikako da počnem, hahaha.
SVODI LI SE VAŠA VEZA S MEDVEDGRADOM SAMO NA DIZAJN ILI I NA SADRŽAJ BOCA? ODNOSNO – JESTE LI LJUBITELJICA PIVA I KOJE PIVO NAJRADIJE PIJETE?
Rekla bi za sebe da volim isprobavati i piti razna pića. Npr., tek nedavno sam češće počela izabirati koktele, jer mi je zanimljiva kompleksnost okusa koju piće dobiva miksanjem raznih pića i sastojaka koja često samostalno ne bih izabrala. Hoću reći, da najčešće odabirem piće prema trenutačnom osjećaju i situaciji, a ne nužno jer mi treba određeni stimulans, ili što se najviše isplati, ili jer neko od pića osobito preferiram. Pivo volim piti na koncertima i najčešće dobijem jaku želju za pivom kada je topao ljetni dan. Svakako bi rekla da bolje kužim i volim piva nego vina, gin-ove, whiskey-e, itd., ali mislim da sam ipak predstavnik onih koji površno gledajući imaju ne osobito zahtjevna nepca, pa biraju najčešće lagere, a najdraži mi je Zlatni medvjed, kojem nema premca, ali se tu zna naći i hoppy lager Baltazar.
NASTAJE LI SADA NEKA NOVA PRIČA ZA ETIKETU SLJEDEĆEG PIVA?
O, da! Nove priče ne prestaju nastajati, jer Pivovara Medvedgrad je izuzetno angažirana svojim pivoljupcima konstantno pružati uvid u vrhunska piva temeljena na tradicionalnim procesima proizvodnje, vrhunskim sastojcima i uz pomoć moderne tehnologije. Svako novo pivo zato ima potencijal da ga "obučemo" u etiketu koja će ispričati neku od mnogih zanimljivih zagrebačkih priča, pa smo uvijek "u pripravnosti". A baš ovog trena, dok razgovaramo, u tijeku je kreiranje priča koje pričaju o meni najboljoj i najvažnijoj zagrebačkoj pivovari, a to je Pivovara Medvedgrad.
Razgovor je rađen za Pivnički list, povremenik Pivovare Medvedgrad, čije tiskano izdanje možete pronaći na stolovima Medvedgradovih pivnica, te ponijeti kući i na miru čitati
Foto Domagoj Kunić
.jpg&size=160)
.jpg&size=516)
