Masne kramy
Kaže se da tko posjeti grad „pod crnim tornjem" a ne zađe na pivo u pivnicu Masné krámy, kao da u Českým Budějovicama nije ni bio. Ta legendarna restauracija je nakon praške pivnice U Fleků, nedvojbeno najveći češki pivski kult. A ovih dana obilježava dvije važne obljetnice.
Masné krámy je krajnje čudno ime za jednu pivnicu, jer to znači „trgovine mesom", odnosno označava tržnicu, kramove u kojima se prodavalo meso, mjesto gdje se trguje mesom, ali kako je došlo do toga da mjesto hedonističkog zadovoljstva ljubitelja znatnog soka nosi ime stočnog sajma i kako je pivnica postala slavna, opisuje Petr Kubát u budějovičkom regionalnom izdanju portala idnes.cz. Evo članka:
U veljači 1364. godine posjetio je Češke Budějovice car Karel IV. U kraljevskom gradu dočekao ga je zapah mokraće i prasadi koja je trčkarala unaokolo. Slavni vladar je, zamjerio vijećnicima, što je njegov konj morao gacati po svinjskom izmetu i naredio rušenje stočne tržnice, koja je izvorno stajala na gradskom trgu, današnjem trgu Přemysla Otakara II.
To je ujedno i početak povijesti budućeg pivskog svetišta u Krajinskoj ulici. Tako ta slavna pivnica ove godine proslavlja dva jubileja - 650 godina od premještanja i 60 godina od trenutka, kada su pipničari istočili prve krigle budvarske dvanaestice.
Masné kámy su tijekom vremena postali kultna pivnica, milje u kojem su se dobro osjećali štamgasti raznih profesija, simbol Budějovica, važan orijentir, mjesto za sastanke i glasoviti cilj turističkih obilazaka," naglašava povjesničar Ivo Hajn iz Budějovičkoga Budvara.
Izvornu je tržnicu mesa činilo pet drvenih trafika na trgu. Postavljene su tamo na prijelomu 13. i 14. stoljeća, a prvi pisani trag o njima potječe iz lipnja 1336. godine. Grad je te godine zadesila velika poplava koja je teško pogodila trgovine mesara i trgovaca kolonijalnom robom. To je i pridonijelo nehigijenskim uvjetima i širenju zapaha, zbog kojeg je Karel IV. naredio preseljenje sajma u Krajinsku ulicu.
Mjesto na koje je preseljena tržnica mesom nije odabrano slučajno. U srednjem vijeku tamo je živjelo puno mesarskih majstora, koji su brzo počeli pripremati, prerađivati i prodavati meso u novoj drvenoj zgradi.
Zidana građevina tlocrta nalik na baziliku potječe najvjerojatnije iz godine 1554. Središnja visoka hala bila je prolazna i iz nje su kupci ulazili u pojedine mesarske kramove u pokrajnjim nižim halama. S vanjske strane postojali su posebni ulazi za snabdijevanje. Od godine 1587. u sklopu stražnjeg dijela zgrade djelovala je pučka kuhinja. Do danas je sačuvan zapadni renesansni zabat s kruništem i puškarnicama na ukrasnom zidiću, a posebni zabat tvori takozvani lastin rep. Istočno, izvorno također renesansno pročelje doživjelo je promjenu oko 1931. godine.
Nakon rekonstrukcije tijekom 19. stoljeća stočna je pijaca bila u funkciji do 1899. godine. Pored prodaje tamo su sve do kraja mesari i klali sitnu stoku, uključujući i telad. „Kad su mesari definitivno napustili zgradu i preselili su u novu gradsku klaonicu u Praškom predgrađu, u prazne torove nastanili su se razni kramari, staretinari, prodavači proizvoda od pruća i uopće manje luksuzne robe. Budući da se svaki vlasnik brinuo, odnosno nije se brinuo, samo za svoj tor, objekt kao cjelina počeo je propadati. Poslije Drugog svjetskog rata donijeta je čak i odluka o rušenju tržnice Masné krámy," govori Hajn.
U posljednji čas uspjeli su povijesni objekt spasiti od rušenja. Iskrsnuo je međutim novi problem. Što s njim? Preurediti ga o tržnicu voća i povrća, ili pak izložbeni prostor? Na kraju je pobijedio prijedlog da se zgrada preuredi u stilsku restauraciju. Posao izrade projekta dobio je arhitekt Jaroslav Fidra, koji je na podesan način iskoristio unutrašnji izgled prostora. Zadržao je izvornu podjelu prostora i samostalne torove, ulaze s ulice je zazidao i pretvorio ih u udobne separee.
Pivnica je vrata otvorila 1. listopada 1954. godine i brzo zadobila sjajnu reputaciju zbog svoje prostornosti, dobrog jela i piva iz mjesne pivovare Budvar.
Tijekom obnove otkrili su majstori među ostalim i renesansnu fresku medvjedice, koja upućuje na Rožmberkove, koji potječu od talijanske plemenitaške loze Orsini. Orsa na talijanskom znači medvjedica, a posljednji vladari iz dinastije Rožmberk svoje su izvorno porijeklo isticali baš tim životinjskim motivom. Dinastija Rožmberk je bila u sporu s kraljevskim gradom i zabranjivala je svojim podanicima da prodaju stoku u Česke Budějovice. Toga medvjeda na otkrivenoj fresci mogu danas posjetitelji pivnice Masné krámy vidjeti iznad jednog od separea.
Izvikana pivnica ubrzo je osim turista dobila i svoje stalne posjetitelje - štamgaste. Oni su u pivnicu dolazili svakodnevno, okupljajući se „na gljivi" u kutu pivnice. Iako ih je u normalnim okolnostima tamo moglo stati oko petnaest, dnevni standard bio je više nego dvostruko pivopija.
Raspredali su lokalne priče, često diskutirali u više kružoka, dogovarali poslove na crno i pili jedno pivo za drugim. Ponekad je svakodnevicu u pivnici Masné krámy uljepšala i kakva važna posjeta, zaustavili bi se tu i poznati muzičari. „Kad se kaže České Budějovice, prva asocijacija su Masné krámy. Prije svakog koncerta tamo smo s bendom išli na pivo. Sada nažalost dolazimo samo na kratko," prisjeća se Vladimír Mišík, koji od sedamdesetih godina prošlog stoljeća redovito putuje na jug Češke sa svojim bendom ETC.
Obožavatelje je pivnica našla i u inozemstvu. Godine 1965. niknuo je u austrijskom Linzu Klub prijatelja pivnice Masné krámy. Jednom i najčasnijom obvezom svakog člana bio je posjet pivnici jednom godišnje. Kronika Kluba, koja je sačuvana, potvrđuje, pak da su članovi kluba puno češke poduzimali izlete u Češku.
Godinu dana kanon austrijskog osnovan je i klub u Budějovicama. Onda su dva kluba sklopila prijateljstvo pod geslom - Pivsko prijateljstvo bez granica (Pivní přátelství bez hranic, Grenzenlose Bierfreundschaft.)
Na početku gostionice bila je garderoba u kojoj je gost morao ostaviti svoj stvari. Ako bi prebacio jaknu preko stolice, nije dobio pivo. Pred toaletom sjedila je starija gospođa i uzimala sitniš za korištenje zahoda. Dešavalo se da stranci na to nisu računali, pa su se morali, s izrazom nezadovoljstva na licu, vraćati do stola po novac. Druga gospođa gurala je kroz pivnicu kolica puna piva i stavljala pred goste jedno za drugim. Kao zanimljivost dodajmo da je šezdesetih godina dvanaestica koštala krunu i devedeset.
Pred pivnicom je često u isto vrijeme stajalo nekoliko dječjih kolica. To znači da je netko od štamgasta udobrovoljio svojoj supruzi, pa izveo dijete na svježi zrak. Kad bi dijete u kolicima plakalo, žene koje su prolazile, malo bi ga ljuljale. Kako se prisjećaju suvremenici tih događaja, znalo se dogoditi i da je netko zaboravio kolica pred pivnicom. Kod kuće je onda dobio svoje.
Nakon poplave u ljeto 2002. godine pivnica je zatvorena na pet godina. Nakon opsežne rekonstrukcije ponovno je otvorena 5. prosinca 2007. „Kao da je otvoren raj na zemlji. Bog svih čeških pivnica jučer je šeretski namignuo i zalupao na vrata Masnih krama. Nakon pet godina opet su se okupili štamgasti i sjede zajedno," opisao je atmosferu Antonin Pelíšek u reportaži za MF Dnes.
Štamgasti imaju u pivnici i danas svoj stol, uz koji priređuju i male izložbe. „Mnogi ljudi su ponosni što ovdje imaju svoju stalnu stolicu. Nastojim barem jednom jedno zaći među prijatelje, popiti pivo, dva i malo se s njima našaliti. Najviše volimo kad u tanku ponestaje kroužkovaný ležák i pivo je mutno. (Kroužkovaný ležák jedno je od piva Buějovičkoga Budvara - drugdje se zove kvasnicový - koji se proizvodi tako da se gotovom pivu dodaje mlado pivo sa živim kvascem, tako da se nakon isporuke piva na tržište nastavlja fermentacija, op. prev.). Dok je još bio živ Antonín Šebesta, uvijek smo mu vikali da više ne teče, a on je u papučama dolazio na par mutnih," smije se Ivo Hajn.
Izvor: Idnes.cz
Preveo Mato Pejić
