Masaryk i pivo

Povijest piva   |   P.N.   |   12.02.2016.     1116

Masaryk i pivo

Mnoge su poznate ličnosti završile na etiketama piva. Iz ovih ili onih razloga. Neki zato što su (bili) pivopije, neki su zaslužni za stvari pjenušave tekućine, neki su dobili svoje pivo u kraju iz kojeg potječu. Pivo je dobio i na etiketu dospio i prvi čehoslovački predsjednik Tomáš Garrigue Masaryk, koji pivo uopće nije pio i bio je veliki zagovornik apstinencije.

Zašto bi onda najpopularniji češki predsjednik dobio mjesto na pivskoj etiketi, i zašto vam google odmah izbaci fotografiju gdje Tomáš Garrigue Masaryk s društvom čavrlja stojeći uz vrč piva? Pivo Masaryk s likom prvog čehoslovačkog predsjednika i s faksimilom njegova autograma skuhano je u pivovari První hovoranské iz mjesta Hovorany, koje se nalazi u južnoj Moravskoj, nedaleko Masarykova rodnog Hodonina, pa je razlog odabira očit. A što se tiče fotografije uz pivski vrč, ona je snimljena u Brnu na sajmu pivarstva i sladarstva, a uvijek je prati potpis u kojem jasno stoji da Masaryk nije kušao ponuđeno pivo, nego samo liznuo pjenu. A evo kako stoje stvari.

Prvi čehoslovački predsjednik, koji je na tu funkciju izabran 1918. godine, a nakon toga još tri puta, da bi 1935. godine podnio ostavku, počašćen je od strane parlamenta titulom „predsjednik osloboditelj" a čak sedamnaest puta predlagan je za Nobelovu nagradu za mir. Rođen je 1850. godine u Moravskoj, izrazitom vinarskom kraju, pa je još kao dječak pio vino, no to kog njega nije pobudilo sklonost ka kapljici. Masarykov odnos prema alkoholu (pa i pivu) istražila je Helena Pavlincová i objavila pod naslovom Trezvenost i umjerenost sub specie aeternitas.

Tko ne zna glasovita vinarska mjesta oblasti Slovacko u Moravskoj - Hodonin, gdje je Tomáš Garrigue Masaryk rođen, i Mutěnice, Čejkovice, Čejč, gdje je odrastao. U Masarykovom rodnom kraju pijenje vina bila je prirodna stvar, pa je i on kao dječak pio vino. Kasnije je priznao da nikad nije pio rakiju, a pivo je naučio piti tek u Brnu, gdje je pohađao gimnaziju. Premda je u valašskom kraju i u Slovačkoj vidio kako poguban utjecaj može imati konzumacija alkohola, nije odmah shvatio kako duboke mogu biti socijalne posljedice

No vrlo brzo u svom docentskom sociologijskom spisu Samoubojstvo (1881.) naveliko je pisao o štetnosti pijenja. U uživanju alkohola vidio je uzrok degeneracije i dekadencije, narušenog moralnog i fizičkog zdravlja i gubitka volje za životom i vjerovao je u nasljedni karakter te sklonosti. Argumentirao je to češćim obolijevanjem i većom smrtnošću alkoholičara, duševnom i tjelesnom inferiornošću djece začete u pijanstvu i djece pijanaca uopće. Masaryk, čuven po svom aforističnom izražavanju, ovako je opisao odnos alkohola i seksualnog promiskuiteta: Gdje Bakchus grije, Venera sjedi kod peći. I ne samo to - prepoznao je i povezanost alkohola i samoubojstva.

Petnaest godina kasnije tom se problemu vratio u člancima Moderni čovjek i vjera (Naše doba, 1896.). U njima analizom Garborgovih Umrtvljenih duša dolazi do zaključka da samoubilački delirij nastupa nakon pijanstva: ne pomažu ni Bakchus ni Venera, ne preostaje ništa osim revolvera ili morfija - ili crkve i svećenika.

Do temeljite promjene u Masarykovom stavu prema alkoholu došlo je na prijelomu stoljeća, kad se približavao pedesetoj. Shvatio je da je alkohol zlo i potpuno ga prestao piti. Jednom je to u pismu povjerio svom velikom prijatelju Hanušu Schwaigeru. On mu je navodno odgovorio na korespondencijskom listiću: „Dobro si napravio Tomáše, što si prestao piti. Ni ja više ne pijem, zato što ne mogu." Godine 1901. Masaryk je u svom predavanju Sociološki značaj alkoholizma, održanom na bečkom VIII. međunarodnom kongresu protiv alkoholizma, priznao da se dugo nije mogao odlučiti da li je bolja umjerenost ili apstinencija, ali da već skoro godinu dana ne pije, jer je pronašao dokaze da apstinencija garantira višu kvalitetu života, radosniji i čišći odnos prema stvarima i ljudima.

Te je godine Masaryk započeo predavačku turneju u kojoj je upozoravao na štetnost alkoholizma i prednosti apstinencije. U srpnju 1905. uveličao je godišnju skupštinu njemačke velike lože II. reda templara u Gdanjsku radom Etika i alkoholizam, a od ruuna te godine vodio je veliku kampanju u Vsetinu i okolici; njegove riječi tu su očito padale kao proklijalo zrno na plodno tlo, jer su ga građani toga kraja nedugo zatim izabrali za zastupnika. O apstinenciji je najčešće govorio mladeži, jer je bio svjestan da stare neće preobratiti.

Ujesen 1912. opisivao je studentima opasnosti studentskog života i posebno upozoravao na gostionice. „Kad se čovjek hrani u gostionici, nema u tome ništa neispravno. Ali gostionica hrani i duh i tijelo mladog čovjeka. To sjedenje u gostionici, to pijenje piva, to uništava... Zato razuman studen postaje apstinent. Neće piti, uopće neće piti! To je danas jedino pravilo. (...) Kakva je radost tamo gdje čovjek uništava zdravlje i snagu. (...) Alkohol isto tako znači nižu razinu moralnu i društvenu.

Na pivo se Masaryk nikad nije navikao, nije mu prijalo. Potvrđuje to i mala dogodovština zabilježena na fotografiji, koja se odigrala u Brnu. Godine  1929. predsjednik Masaryk posjetio je pivovarsko-sladarsku izložbu. Kad su se organizatori pohvalili nagrađenim uzorkom piva, iz ponuđenog vrča nije gucnuo, nego je samo liznuo prst umočen u pjenu i rekao: „Brrr, što je gorko!"

U vrijeme predsjednikovanja liječnici su mu sugerirali da prije jela popije čašu vina; nije mu prijalo i zaključio je da to ide i bez vina, pa i još bolje. U početku je i voje goste pokušao nagovoriti a jedu bez vina ili piva, ali u tome nije baš imao uspjeha. Pa ih je pustio da svaki radi kako mu je volja. Smatrao je to privatnom stvari svakog od njih, ali sam se držao svoga principa i tek tu i tamo bi ukazao na to kako je glupo piti prekomjerno.

Kad je uvidio kako ljudi žude za alkoholom, kako štuju njegov kult, činilo mu se da u društvu ne prevladava kršćanstvo, nego neka sasvim druga religija s tri boga: jedan bog je vino, sunčeva voda, drugi pivo, kuhana voda i konačno špirit, duh, vatrena voda. Duh je glavni bog a svi ti bogovi su nevidljivi, mogu se kupiti i mogu se uzimati.

U prosvjetnim predavanjima Masaryk je obarao neke mitove o piću. Na primjer: 1. Nije istina da je alkohol hrana. Dopuštao je da pivo možda malo jeste, ali sasvim malo. Uostalom za relativno iste novce, koji se daju za pivo, možete kupiti daleko više boljih namirnica.

2. Alkohol nije ni lijek: Statistika dokazuje da bolnice bez alkohola imaju bolje rezultate od onih koje pacijentima daju alkohol. Alkohol sam izaziva mnoge bolesti - stradaju bubrezi, oštećuje se jetra. U Švedskoj su čak primijetili da su ljudi koji ne piju - viši - alkoholičar se skvrči, jer mu se tijelo degenerira. Alkohol uzrokuje i duševne poremećaje a alkoholičar je skloniji samoubojstvu. Alkohol je otrov a pijenje je smrt malo po malo.

3. Rušio je i predrasudu da alkohol grije i da je naročito zimi potreban za utopljivanje. Navodio je primjere polarnog istraživača Fritjofa Nansena, koji je na sebi i na svojoj posadi pokazao da je ekspedicija na pol najuspješnija ako se temelji na antialkoholizmu. Da bi se članovi ekspedicije zagrijali nisu koristili alkohol (jer je na tim mjestima jako zima), nego razne voćne sokove - i ekspedicija je imala veliki uspjeh. I suprotno, dokazano je da vojnici u toplim krajevima, ako piju žestoka pića slabe i padaju.

4. Apstinencija je protiv ljudske prirode. Čovjek se, kao, mora radovati životu. A Masarykov odgovor? Ljudi od pića slabe tijelom i duhom, uništavaju i sebe i svoju obitelj - to su životne radosti? Kakva je to životna radost kad pojedinac, obitelj i narod degeneriraju?

 5. Slijedeći mit - piće navodno potiče kreativnost i maštu: Prema Masaryku pak iskustvo velikih ljudi potvrđuje da nikad ništa pošteno nisu smislili kad su se napili. Slavni njemački fizičar Hermann Ludwig Ferdinand von Helmholtz to za sebe izričito konstatira, a vrijedi to kako za znanstvenike i filozofe, tako za pjesnike i umjetnike. Kreativna djelatnost se pijenjem koči.

6. Također se kaže - i to je posljednji mit, da ljudi idu u gostionicu jer trebaju društvo, prijateljstvo i prijatelje: U redu, reći će na to Masaryk. Bez prijateljstva nitko ne može živjeti, ali alkoholno prijateljstvo je loše prijateljstvo. I precizira da je prijateljstvo odnos dviju duša bez  koprene i magle alkohola.

Masaryk je računao na to da će inteligentni ljudi shvatiti neminovnost apstinencije i da će ostalima prućiti primjer. Kad bi liječnik, učitelj ili odgajatelj patio od alkoholizma ili preporučivao piće, činio bi zločin. Svatko valjda vidi kako alkoholizam priječi čovjeka u obavljanju njegovih dužnosti. Na primjer liječnik... kako je to grozno, kad ga morate iz bitije odvesti bolesniku i kako ga onda  nepažljivo pregledava. A isto je sa sucem, profesorom, učiteljem. Takav učitelj može studentima govoriti što hoće, duhovnik može, recimo, razlagati evanđelje, a što kad ga vide da pije ili pijanog?

Ukratko: Alkoholizam proistječe iz žudnje za pozitivnom slašću, ali također i iz nezadovoljstva samim sobom i svojom okolicom. Otupljuje društvenu aktivnost čovjeka, njegov razum, osjećaj i volju. Smanjuje moć rasuđivanja, slabi usredotočenost. (...) Žrtve alkoholizma brojem daleko nadmašuju žrtve ratova; ali žrtve alkoholizma ne samo što umiru, nego se bijedno povlači svojim tegobnim životom i svoju propast ucjepljuje budućim naraštajima.

(...)

Masaryk je dakle, u okviru svojih humanih ideala i sub specie aeternitatis preporučivao apstinenciju i umjerenost. Jednom je prorekao: „Budućnost pripada trijeznima!" A drugdje je naglasio: Gledat ću kako se ponašate. Podsjetili smo se eto na savjete našeg krasnog predsjednika, a sjetimo se također da odozgo gleda na nas...

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Prodavanje pokvarenog piva je zloćin protiv kršćanske ljubavi
Zakonik grada Augsburga iz 13. stoljeća

Nacrtaj mi krigl

Josef Lada - Svatecni hospoda
Josef Lada - Svatecni hospoda

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Povijest piva