Još se tome poneko čudi, ali vrijeme je da to prestane - pravo na dostojnu proslavu blagdana svetog Martina imaju i pivari i pivopije, svi koji dobrom pivu daju prednost pred vinom. Na najbolji mogući način potvrdila je to sinoćnja promocija Piva svetog Martina, pivovare Medvedgrad.
Da, pivo svetog Martina, dobro ste pročitali. Naravno, to neće promijeniti predodžbu o biskupu iz Toursa, niti će imalo umanjiti njegovu vezu s vinom i Martinje će uvijek ostati „obred" krštenja mošta u mlado vino, ali pivari pokazuju da toga dana ne moraju žeđati ni oni koji ne vole ili ne piju vino, i da se martinjska guska jako dobro može zaliti i pivom. Postoji, kladim se da to niste znali, jedna zgodna koincidencija, koja blagdan svetog Martina povezuje s pivom i približava pivopijama - naime, prva šarža piva Plzenjski prazdroj (Pilsner Urquell), koji je majstor pivar Joseph Groll u češkom gradu Plzenju skuhao 5. listopada 1942. godine, puštena je u promet baš na Martinje, 11. studenoga te godine.
Ali, ne trebamo mi nikakve isprike za posezanje za dobrim pivo na spomendan vinskog sveca, ne trebamo alibi. Znamo da u svijetu piva postoji, gotovo bih rekao kult blagdanskog piva. To je pivo koje se kuha za blagdane, naročito one zimske, i odlikuju se s više slada, više okusa, više alkohola, više svega. A Sveti Martin je blagdan, koji je doduše smješten u jesen, ali vrlo često ga povezuju s početkom i(li) nagovještajem zimske studeni, pa se u pučkim izrekama o predviđanju vremenskih prilika uz Martina često veže sintagma bijelog konja, što znači da on donosi snijeg i mraz (Kad Martin na bijelom konju stiže, mećava se za mećavom niže).
Tako je Sveti Martin itekako zaslužio pošteno blagdansko pivo, a upravo to dala mu je pivovara Medvedgrad, odnosno dvojac majstora pivara Božidar Kostanjčar i Matt Hollingsworth. Medvegradov pivar Božo i znani homebrewer Matt nastavljaju tako suradnju započetu prvo lani Cugmajstorom, kojim su odali počast glasovitom vlaku Samoborčeku, u povodu njegove 85. obljetnice, a onda i prvim Pivom svetog Martina, koje o lanjskom Martinju oduševilo sve ljubitelje pivskih specijala. Riječ je o pivu tipa ječmeno vino (barleywine), koje se odlikuje visokim udjelom alkohola, voćnim aromama i sladnim okusom, koje iznimno dugo odležava (u ovom slučaju šest mjeseci). Smatra se savršenim desertnim pivom. Ove su godine Božo i Matt ponovili recept s tri vrste slada (Pale Ale, Munich, Special B) i tri vrste hmelja (Magnum, East Kent Goldings, Mosaic), ponovili su i udio alkohola (10,3 ABV), ali im je ovogodišnja šarža nešto suša. Martin se toči u svim pivnicama Medvedgrada (Ilica, Tkalčićeva, Samoborska), dakako u Fakin Baru, ali i u i u Craft Roomu, te Tolkien's Houseu.. Skuhano je 1500 litara, a polovica je flaširana, pa tako, za razliku od prošle godine, kada se Martin samo točio, sada možete iz Medvedgradovih pivnica otići s pokojom bocom za kod kuće.
To, naravno, znači da je kolekcija Medvedgradovih etiketa dobila novi biser - Andreja Knapić i Vedran Klemens upisali su novi bod kod svih ljubitelja sjajnog dizajna i ilustracije. Na etiketi je Martin, koji u vinsku bačvu umjesto grozdova ubacuje šišarke hmelja, a tu je i spomenuti bijeli konj, koji na čelu ima jednorogov rog. Tu je i famozna guska, koja bi se trebala naći na svakoj dobroj martinjskoj trpezi. To je, kaže legenda, zato, što se Martin, kada su ga trebali imenovati biskupom, zbog svoje skromnosti, sakrio među guske, a one su svojim gakanjem otkrile njegovo skrovište. Zato su, dakako, završile u rerni. Druga verzija legende kaže da su guske svojim bučnim glasanjem remetile Martinovu propovijed, pa ih je stigla ista sudbina.
Na sinoćnjoj promociji Piva svetog Martina u Fakin craft baru u Vukovarskoj ulici nadao sam se da ću sresti i autorski dvojac, ali nije ih bilo. -Opravdano, objasnio je Ivan Nauković, dodajući da u „ovom trenutku rade na etiketi budućeg Medvedgradova piva. To je također kolaboracija, a ovoga puta s Garden Brewery, a bit će to lagani lager s 3,8 posto alkohola." I tom se pivu i toj se etiketi već sada radujemo, a Pivu svetog Martina obradovalo se sinoć mnoštvo pivskih fajnšmekera, koji su navratili u Fakina. Da ne nabrajamo, bilo ih je oho ho... a i neki su drugi otkrili nešto od svojih planova, pa tako od Mire i Marka iz Nove runde doznajemo da su pripremili projekt, koji do kraja godine moraju aplicirati na europski fond konkurentnosti i kohezije, ili tako nekako, pa ako kapne grant, gradit će novi proizvodni pogon...Nije to prošlo ni bez Ribafisha, ni bez Zorana Vitasa, koji je Martina već preporučio na svom blogu, a Matt Hollingsworth i Božidar Kostanjčar bili su zasluženo u središtu pažnje, i primali čestitke za sjajno pivo, pitko i ukusno, primamljive bakrene boje, koje, kad ga pijete, ne odaje svoj iznimno visok udio alkohola. Ali pozor, s tim se nije šaliti. Deset posto, i malo preko (10,3) respektabilna je količina alkohola i ovo pivo treba piti u malim i dugim gutljajima i ne ponavljati to previše puta. Toči se u lijepe, elegantne čaše od 2,5 decilitra, a svaka stoji doduše popriličnih 25 kuna, ali neka vam to ne bude prepreka - vrijedi svake lipe. Vjerujem da Božo i Matt i danas s jednakim zadovoljstvom čitaju na društvenim mrežama pohvale Pivu svetog Martina i da će ih to inspirirati na neku novu suradnju.
„Ne pretjerujte s Martinom," poručuje Matt i upozorava da je blagdan ove godine pao na vikend, a to znači da si ljudi daju oduška, jer slijedeći dan ne moraju na posao... a policija baš na praznik provodi posebno rigorozne akcije. Zato - pamet u glavu, ne sjedajte za volan. Uzmite taksi, uber, tramvaj, ne kvarite užitak!"
„Ili bicikl," dodaje Marko Filipin, koji je u Fakin došao na biciklu, i pokazuje veste i jakne koje je pripremio za povratak.
„Ali, ni bicikl ne smiješ voziti ako imaš preko nula pet," upozoravam ga.
„Ali mogu ga gurati!"
.jpg&size=435)
.jpg&size=1800)
