Marinko Zadro i Dražen Robić: 'Želimo postati treća pivovara u regiji'

Kad je prije mjesec dana lansirano novo pivo “Prima”, u hrvatskim poslovnim krugovima pojavile su se vijesti o neuobičajenoj poslovnoj praksi: vlasnici virovitičke šećerane Viro, Dražen Robić i Marinko Zadro, odlučili su prodati dio svojih dionica za desetak milijuna eura potrebnih za ulaganje i razvoj svoje najnovije akvizicije - tvornice piva Uniline u Grudama. Nju je Zadro, kupivši pogon Tuborgove pivovare, osnovao još 1999. Nedugo zatim zbog financijskih ju je poteškoća prodao belgijskoj multinacionalnoj kompaniji Interbrew, koja odnedavno posluje kao InBev. Potkraj 2004. InBev je istu tvornicu prodao natrag Zadru, a potom je u vlasničku strukturu ušao i Robić, 41-godišnji inženjer naftnog rudarstva, koji sebe opisuje kao “ortodoksnog Turopoljca zaljubljenog u Hercegovinu“, iako s njom nema nikakve veze. Zbog toga je i odlučio pokrenuti proizvodnju novog piva “Prima“ u Grudama, a u intervjuu za Nacional opisao je dosadašnji poslovni put svoje obitelji.

Otkud inženjer naftnog rudarstva u trgovini, šećeru i pivarstvu?
- Zvuči čudno, ali nafta i šećer uvijek su u korelaciji na svjetskim burzama. Obiteljsku tvrtku osnovali smo 1992. Isprva smo se bavili trgovinom prehrambenih artikala, pa doradom poluproizvoda, pa smo se u jednom trenutku specijalizirali za trgovinu šećerom i veletrgovinu. Time smo se bavili sve do 1999. Još potkraj 90-ih razmišljali smo o daljnjem razvoju i postali svjesni da trgovina nema smisla bez proizvodnje. Tako smo 2000. odlučili kupiti vodu Cetina, a dvije godine nakon toga s Marinkom Zadrom preuzeli smo šećeranu u Virovitici.

Zašto ste odlučili kupiti Cetinu? Ipak ste se godinama bavili prvenstveno šećerom?
- Bavili smo se mi i distribucijom bezalkoholnih pića. Cetinu smo kupili na temelju predviđanja koja su se pokazala točnima. Još prije nekoliko godina na tržištu vode bila je gotovo zacementirana situacija: primat od preko 80 posto držale su mineralne vode, a izvorske vode su imale možda 2 posto tržišta. Sve je to bilo puno prije nego što su se pojavile Jana i Studena. Mi smo već tada predviđali da će se tržište preokrenuti i vjerovali da će izvorske vode preuzeti 80 posto tržišta. Današnja situacija je otprilike pola-pola.

Zašto ste odlučili kupiti šećeranu?

- Budući da smo godinama trgovali šećerom, imali smo mnogo iskustva a i kroz posao smo upoznali Marinkka Zadru. Tako smo zajedničkim snagama kupili šećeranu Viro. Dotad je ta šećerana bila 6-7 puta u stečaju, mi smo vjerovali u njen uspjeh pa smo platili 130 milijuna kuna samo za nekretnine. Danas je Viro moderna šećerana u kojoj smo udvostručili godišnju proizvodnju. Kad smo je kupili, proizvodila je oko 36 tisuća tona godišnje, a danas proizvede 130 tisuća tona. Lani smo otvorili i tvornicu tekućeg šećera, tako da tom sirovinom opskrbljujemo proizvođače bezalkoholnih pića. Javna ponuda dionica šećerane bio je jedan od prvih pravih IPO-a u Hrvatskoj, a danas smo uvršteni u prvu kotaciju Zagrebačke burze. Koliko smo dobro kotirali, valjda dovoljno pokazuje to što su sve naše dionice rasprodane u 17 sekundi.

Kako ste se sa šećera prebacili na pivo?
- Nije to baš bilo tako teško. Uostalom, na početku karijere svi su mi se čudili kad bih im rekao da sam završio naftno-geološki fakultet, a bavim se prodajom šećera. Objašnjavao bih im kako su nafta i šećer oduvijek bili u korelaciji, uvijek zajedno rastu na svjetskim burzama. Pivo ima veliko tržište u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji. S druge strane, pivo se, baš kao ni šećer, ne može uvoziti iz Kine, mora biti domaći proizvod. Kad smo se odlučili za pivo, htjeli smo biti inovativni pa smo osmislili pivo koje se proizvodi od izvorske vode, što je nova ideja u proizvodnji piva. Naši konkurenti ne koriste izvorsku vodu, nego je kemijski tretiraju, demineraliziraju. Odabrali smo idealan kraj za proizvodnju piva, kraško područje koje je čisto i nezagađeno. Zadro je još 1999. kupio tu pivovaru, da bi je od njega kupio InBev kad su kupovali sve pivovare u regiji. To je bio primjer globalizacije: proizvodi gdje je jeftinije, prodaj gdje je skuplje. Pretpostavljamo da će u Apatinskoj pivovari proizvoditi razne brandove za sve zemlje s područja nekadašnje Jugoslavije. To su trendovi svuda, u Mađarskoj su nekoć postojale tri Coca-Coline tvornice, danas samo jedna radi za sve. Naš cilj je osvojiti desetak posto tržišta u Hrvatskoj i 7-8 u BiH.

Ipak, vaša konkurencija sigurno sve to ne promatra mirno?
- Da, a osim njih tu je i globalizacija. Ali globalizacija ima i svojih mana, spora je, što je velik nedostatak u distribuciji proizvoda. Mi se distribucijom bavimo već 15 godina pa smo brži. Danas je važnije biti brži, a ne veći. Ne treba vam više velika tvrtka s tisuću ljudi, nego mlada i brza ekipa ljudi. Kod piva je najvažnija kvaliteta proizvoda i dobra distribucija. Mi od piva “Prima“ želimo razviti snažan brend, a to u posljednjih nekoliko mjeseci primjećuju i naši konkurenti.

Moglo bi se reći da je vaš poslovni put pravi primjer diverzificiranog rada. Nije li to u Hrvatskoj ipak još neuobičajeno?
Hrvatska je premala da biste mogli raditi u samo jednom sektoru, treba imati više projekata koji se nadopunjuju. Primjerice, ako proizvodite i distribuirate pivo, kupcu možete donijeti i vodu, vino, sokove. Tako se možete bolje povezivati s trgovačkim kućama, koje također ne žele stotine dobavljača nego nekoliko krupnijih. Mi se prilagođavamo tržištu, a još i radimo ono što nas raduje: nova pivovara nam je strast, želimo Hrvatima pokazati da imamo i možemo proizvoditi vrhunski proizvod.

Kako to da InBev baš nije uspio s tom tvornicom, a vi sad smatrate da ćete uspjeti?
- Multinacionalne kompanije imaju drukčiju koncepciju. Njima je važan samo brand, za koji obično nije važno odakle dolazi. Njima je tvornica služila samo kao odskočna daska. Nakon nekog vremena čak su razmišljali da tvornicu bace u stečaj. Mi smo imali drukčije planove. Budući da smo u šećerani uspjeli smanjiti troškove proizvodnje, a potrošnju energije smanjili za 50 posto, sigurno ćemo to učiniti i u pivovari. Imamo dva vrhunska majstora za varenje piva koji su se specijalizirali u Irskoj, Njemačkoj i Mađarskoj. Imamo i najmoderniju tehnologiju i laboratorij koji nam u svakom trenutku može izmjeriti 67 parametara koji utvrđuje sve odlike našeg piva. Pomno odabiremo i sirovine, kupujemo ih na tržištima gdje su najkvalitetnije, ali najvažnija nam je čista izvorska voda.

Jeste li se obogatili?
- Normalni smo poslovni ljudi. Ne kupujemo jahte, profit ulažemo u nove poslove. Živimo u stanovima, nemamo skupe vile. Nikad ne bismo izgradili skupu vilu, a da naši zaposlenici ne prime plaću. Imamo više od 500 zaposlenih sa solidnim plaćama iznad prosjeka, a svojim smo radnicima preko IPO-a ponudili i participaciju u tvrtki. Slično se odnosimo i prema kooperantima, za prošli Božić smo im četiri mjeseca prije roka platili svu repu. Naše je načelo: kad ide dobro nama, neka ide i vama.