Nema ništa bolje, nego se s vremena na vrijeme otisnuti na kratki pivski izlet preko granice. Ništa ne planirati, ništa ne pripremati, nego samo kušati piva koja se tamo redovno nude.
Prvo pivo koje mi je došlo pod ruku u Görlitzu bilo je jedno iz pivovare Landskron Brauerei. Radilo se o pivu Landskron Goldbock sa 6,3 posto alkohola. Okus toga pivo veoma me je ugodno iznenadio i svakako bih ga preporučio ljubiteljima tamnih piva.
Slijedilo je pivo Freiberger Pils iz pivovare Freiberger Brauhaus iz grada Freiberga, nedaleko Dresdena. Pivo ugodne lakoće s 4,9 posto alkohola bilo je iznimno pitko, nije imalo nikakvih stranih aroma, ali se nije ničim isticalo.
Tim veći bio je užitak ispijanja piva Eibauer Lausitzer Dunkel iz pivovare Eibau nedaleko Görlitza. Lagano, tamno pivo slatkastoga okusa i mirisa s udjelom alkohola od 4,2 posto. Po mom sudu, nedostajalo mu je tek malo više hmeljne gorčine na kakvu smo navikli kod te vrste piva. Svakako se pak radi o veoma zanimljivom pivu.
Posljednje pivo koje sam kušao u Saskoj nije bilo tamošnje, nego se radilo o 14-postotnom Paulaner Aoktoberfestbieru iz Münchena, pivu s udjelom alkohola od 6 posto. Pivo ugodne punoće imalo je zanimljiv okus i svakako ću mu se još koji put vratiti.
Na putu kući riskirao sam s tri limenke jeftinog piva iz supermarketa, piva Prost Hefe, Pils i Export, s udjelom alkohola od 5 i 5,3 posto, proizvedena u pivovari u Frankfurtu. Htio sam naime vidjeti što piju slabije stojeći Nijemci. Prvo je bilo takvo da sam ga morao proliti, ali na sreću sam već prešao granicu, pa sam utisak mogao popraviti savršeno skuhanom točenom nefiltriranom dvanaesticom iz obiteljske pivovare Bernard u Humpolcu. Zaključio sam da je okus toga piva najzanimljivija od svih koja sam kušao toga dana. Nisam prekrižio njemačka piva, ali one Bernardove dvanaestice sam na kraju popio čak tri.
Ipak, ovakav izlet svakome bih preporučio, jer nije riječ samo o pivu, nego i o mogućnosti razgledanja povijesnih gradova Freiberg, Görlitz i Zittau, koju svakako vrijedi iskoristiti.
