Da nema Francuske i Njemačke ovo bi se rukometno prvenstvo moglo zvati i "balkansko-skandinavske sportske igre" I dok Šveđani, Danci i Norvežani imaju dugu tradiciju ove loptačke igre Islanđani su još uvijek "početnici".
Kao uostalom i u pivu.
Island je, učili smo, mali otok gdje svi poznaju sve. Islanđana je danas tek oko tristopedeset tisuća.
Samo Islanđani, koji ovih dana slave tridesetak, generacija su piva na Islandu.
Tek je od doba kad su rušili berlinski zid.u prodavaonicama i birtijama dozvoljeno prodavati i točiti „jako pivo".
U razdoblju od 1915. pa sve do blagoslovljene, već spomenute, osamdeset devete, to je bilo strogo zabranjeno.
Kako takve i slične gluposti obično odu u drugu krajnost danas je Reykjavik prepun pubova koji se takmiče u serviranju najoriginalnijih sorti.
„Još uvijek smo početnici - kaže za Pivnicu Steinn, vlasnik Micro bara - ljudi sve više pitaju za IPA, APA i ta piva".
Što se količine tiče ne moraju se sramiti. Već su došli do dvadeset milijuna litara godišnje. Pa ti računaj.
U baru Kaldi, dva Gunnara, Gunnarson i Gudjohnsen se uz kasni ručak sjećaju kako je to izgledalo ranije. „Pilo se šverc-pivo. Mi koji to nismo bili u prilici pili bi „obično" pivo i u njega nalijevali malo brendija. Bilo je odvratno, ali..."
Zadnjih je godina Island na pomalo spektakularan način izašao iz duboke ekonomske krize. Iako je. kažu, skup, gosti, posebno Šveđani, se vraćaju u Reykjavik ,koji se ponovo diči titulom „najdivljeg partygrada u Europi."
Islanđani ih zadirkuju da su to, zbog svoje pretjerane discipline, oni gosti šro se prije ponoći vrate kući. Kada počinje prava fešta.
Još jedna zanimljivost vezana je za Island.
Ta je zemlja bila jedna od prvih koje su priznale samostalnost Crne Gore. Crnogorci su, da bi pokazali zahvalnost za taj čin, proslavljajući godišnjicu priznanja, poslali Islanđanima pismo zahvale i pozivnicu.
"Pozivamo Vas na svečano obiljažavanje proglašenja samostalnosti. Dođite svi!"
