Makedonska pivska avantura

Reportaže   |   Goran Gazdek   |   26.06.2018.     1601

Makedonska pivska avantura

Pozivu Agencije za promociju i razvoj turizma Republike Makedonije da sa skupinom turističkih novinara iz Srbije, BiH i Hrvatske posjetim nekoliko destinacija na potezu Skopje-Ohrid-Bitola nisam mogao odoljeti unatoč zgusnutom raspredu obaveza i teško odgodivim poslovima. Boraviti u Makedoniji četiri dana, vidjeti dio bogate riznice kulturno-povijesnih znamenitosti i prirodnih rijetkosti, uživati u gastronomskim čarima  i magičnim tonovima etno glazbe, uz stručnu pratnju čelnih ljudi Agencije i adekvatnih sugovornika, među ostalima i gradonačelnika gore spomenutih gradova, vrijedno je svake žrtve i izazov koji se ne propušta.  
Studijsko putovanje započelo je u Beogradu 18. lipnja.  Ispred makedonske ambasade točno u 6 sati ujutro u mini bus ukrcalo se 8 kolega i domaćin Oliver Branković, dopisnik Makedonske televizije iz Beograda. Nas dvoje iz Hrvatske, urednica portala Gastronaut.hr i predsjednica Zbora turističkih novinara HND-a, Karin Mimica i ja, odlučili smo se na avion. Iz praktičnih razloga! Jer, rani polazak iz srpske prijestolnice podrazumijeva da u Beograd doputujemo dan ranije i potražimo smještaj u blizini veleposlanstva. Let do Skopja traje sat i petnaest minuta, povratna karta košta 811 kuna, a ako ju rezerviramo ranije i stotinjak novaca jeftinije. U zrakoplovu smo posluženi taralinima okruglim grickalicama s maslinovim uljem, začinjene biranim mediteranskim travama, bez aditiva, pojačivača okusa ili konzervansa. Idealni kao snack za djecu ili pak grickalica uz čašu vina, piše u nekom promidžbenom materijalu. Hm, zašto ne i uz pivo? Ali, na diskriminaciju takve vrste već smo navikli. Na letovima Croatia Airlinesa služe Karlovačko 0,33. Naručujem!
KRATKA PIVSKA LISTA
Makedonija je gastronomski raj. Od svih utjecaja sa strane, uzela je ono najbolje pa u kombinaciji s voćem i povrćem uzgojenim na plodnim tlima Pelagonije, Pologa, Ovče Polja, Skopske doline, Prespe i Tikveša, mesom životinja hranjenih slobodnom ispašom, specifičnim začinima i kulinarskom umješnošću dobila niz neodoljivih autohtonih jela: paleta iznimnih ovčjih i kravljih sireva među kojima izdvajam kačkavalj, sarma u listu vinove loze, musaka, tarator, turli, čomlek, pastrmalija, bureci i pite, šopska salata, tavče gravče, škembe čorba, ohridska pastrvka, popara…  A o ajvaru, pinđuru, lutenici i ostalim zimnicama da ne pričam. I naravno - roštilj!

>>> Makedonija mijenja imena, ali ljepotu i okuse nikada

Sve su to jela uz koja se pivo savršeno slaže, ali pivska lista ovdje je skromna što nikako ne znači da nepce u potpunosti neće doživjeti Makedoniju.

Uvijek na putovanjima biram lokalno pa u startu križam uvozna piva i ona koja se kuhaju po licenci. To znači da nam ovdje ostaje uglavnom Skopsko (Svijetlo, Tamno, Smooth, Gorsko i Mlado) iz Pivare Skopje i Zlaten dab lager, Karli Marko i Zlaten dab dark iz Prilepske pivarnice koji dominiraju tržištem. Nešto rjeđe Bitolsko, Kenbach i Kenbach Premuim Pilsner iz Bitolske pivare i vrlo rijetko, tek ponegdje, Makedonsko pivo, Pivare Kožuvčanka iz Kavadaraca i Starogradsko (Premium pils, Dark i Red) Pivovare Koding Gorska iz sela Konopište kod Kavadaraca te, samo na jednim mjestu, jedini makedonski craft - Temov iz skopske Pivnice Star grad.

Cilj ovog putovanja nisu pivo, pivnice i pivovare, nisam tražio posebne punktove gdje se ono toči i poslužuje.  Impresije koja ovdje dijelim temelje se na iskustvima iz restorana koje su nam odabrali domaćini, hotelima u kojima smo odsjedali,  mjesta kroz koja smo prolazili i usputnih kafića čiju sam ponudu uspio zamijetiti s uličnih tabli.

Osim Pivnice Star grad!

Tamo smo Karin i ja, mimo protokola, otišli ciljano. Da ponovimo doživljaj iz listopada 2016. kada smo prvi put s daske za kušanje probali cjelokupan asortiman: Pilsner, Premuim lager, tamno i svijetlo pšenično, IPA, Staut, Premium Pislner, Doubl IPA, Vienna lager, dimljeni Helles, Golden ALE i Poretr i kasnije ponovili ono što nam se najviše svidjelo. 
USAMLJENI PIONIR MAKEDONSKOG CRAFTA
Ni tada, ni sada nismo zatekli vlasnika Panu Temova. Opet je bio negdje na putu pa su nam konobari i konobarice dali onoliko informacija koliko znaju i smiju. Temov je poznati ulični zabavljač, lutkar i organizator brojnih kulturno-zabavnih manifestacija u gradu, ima svoj vinski bar s bogatom vinotekom, a obiteljski biznis sada širi i na proizvodnju viskija pa ne čudi da je stalno odsutan i na putu.

U međuvremenu ovdje su počeli kuhati i pivo s okusima đumbira, jagode, limuna, bundeve … ukupno 20 različitih stilova. O tome brinu glavni tehnolog koji je zanat učio u Americi gdje je craft nastao i tri pomoćnika. Piva nazivaju imenima povijesnih ličnosti kao što su Goce Delčev i Skenderbeg, zatim po skopskim znamenitistima (Tvrđava Kale...) ili po nečim što ima veze s legendama skopske čaršije. Tipična craft priča!

Za prvog posjeta sjedili smo unutra, u vrlo ugodnom ambijentu karakteristične pivnice, za stolom s prekrasnim pogledom na „čaršijsku“ ulicu koja vodi prema središtu grada. Sada smo bili vani, na prostranoj terasi s fontanom u središtu, na kojoj se u večernjim satima održavaju svirke i drugi programi. Tu je i piramida napravljena od pivskih boca s logom Pivare Temov kraj koje se turisti vole fotografirati pa ni mi nismo propustili tu priliku.

Tamo nas dočekala nas je naša skopska prijateljica Kristina Betinska s kojom smo se upoznali i sprijatelji u proljeće 2016. na Međunarodnom kulinarskom festivalu Biser mora održanom u Supetru na Braču. Predvodila je makedonsku reprezentaciju čiji su kuhari u konkurenciji 200 natjecatelja iz 20 zemalja osvojili prvo mjesto. Prije godinu i pol bili smo njeni gosti na natjecanju kuhara koje kojeg je organizirala u Skopju.

Ima li boljeg domaćina za gastronomska pitanja Makedonije?

S jelovnika prvo biramo čips od tikvica, a onda Platu Star grad (svinjske kobasice, pileća krilca, pohani luk, kroketi od sira) iako ne bi pogriješili da smo naručili bilo što drugo. Ljubazna konobarica veli da gosti najčešće traže furnarinki, tradicionalni makedonski pivski zalogaj. To je hrskavo pecivo na prutiće pripravljeno od  pšeničnog i kukuruznog glatkog brašna uz dodatak različitih začina (sol, papar, crvena paprika, kim, sezam…) i s različitim premazom (luk, rajčica…). 

Ova pivnica svakako zaslužuju posebnu priču pa se radujemo skorom ponovnim druženju u Staroj čaršiji.

Temova poduzetnička inicijativa još nije naišla na plodno tlo, on je za sada jedini zanatski pivar i teško da će se u dogledno vrijeme na tom polju išta promijeniti jer craft je ovdje gotovo nepoznat pojam, a prema dostupnim podacima ima tek nekoliko hombrewera. Rezultat je to savršene promidžbe moćne pivarske industrije, ali tako je svugdje u svijetu. I u Hrvatskoj su prije pet do deset godina rijetki znali što je to craft, a danas restorani koji imalo drže do sebe i prate trendove, osim industrijskog piva, imaju i nešto od craft ponude.
SKOPSKO - NACIONALNI SIMBOL
U Makedoniji se godišnje troši oko 550 tisuća hektolitara piva, što je samo 27 litara po glavi stanovnika. Naglašavam „samo“ jer u Hrvatskoj popijemo 80 litara. Na vrhu je Skopska pivovara koja drži gotovo 75 posto tržišta. Ubraja se među 10 najboljih kompanija u Makedoniji sa godišnjom proizvodnjom iznad milijun hektolitara piva i drugih bezalkoholnih napitaka. Osnovala su je 1922. godine dva Čeha, inženjer Viktor Cajs i bankar Karel Huštik, a danas posluju u sastavu Heineken grupe. Prošle je godine u novu opremu za punjenje piva u staklenu ambalažu uloženo više od 1,4 milijuna eura čime je kapacitet povećan za 30 posto pa se sada dnevno može napuniti milijun boca

Skopsko je ovdje najpopularnije pivo, gotovo nacionalni simbol i nisam naišao na restoran ili kafić koji ga nema u ponudi. Ostala tri brenda iz Skopske pivovare su nešto rjeđe na pivskoj karti pa se dogodilo da ovoga puta nisam pio tamno.  Nisam imao prilike probati Skopsko mlado nefiltrirano jer je dostupno samo točeno i na ograničenom broju mjesta u Skopju, niti sezonsko Skopsko trešnja kojeg rade od 2015. godine. Radlere ne pijem pa jedini koji proizvode, onaj s limunovim sokom, nisam ni tražio.

Iz razgovora s domaćinima, konobarima, makedonskim prijateljima i pivopijama u blic anketi zaključujem da su otežavajuće okolnosti za širenje kulture piva rašireno mišljenje da je ono piće nižih slojeva, da se ne može piti na finim mjestima i sljubljivati s jelima; nedovoljno educirani  i nezainteresirani ugostitelji i snažna vinska tradicija koja Makedoniju na svjetskoj ljestvici svrstava na 25 mjesto po proizvodnji i 7 mjesto po potrošnji vina. Vinova loza se uzgaja na površini od 35  tisuća hektara i uz duhan spada u najznačajniju poljoprivrednu granu. Trenutno je registrirano 87 vinarija koje godišnje proizvodu oko 100 milijuna litara vina, a godišnje se po glavi stanovnika popije 42 litre.

Tako je do nedavno bilo i u Hrvatskoj pa se valja nadati da će za nekoliko godina i dolinom Vardara zapuhati povoljniji pivski vjetrovi.

 „Mogao bi to biti dobar turistički adut“,  navijam za  raznovrsje na pivskim kartama Makedonije  jer uz ovako raskošni izbor vrhunske hrane i odlične zabave jednostavno mora ići i jednako tako raskošna paleta piva; palamudim  o pivskim festivalima, trendu crafta, potrošnji piva per capita u emitivnim zemljama, a direktor Agencije za promociju i razvoj turizma Makedonije Ljupčo Janevski smireno gleda i strpljivo sluša pa reče: „Imamo puno posla na polju razvoja i promidžbe svih segmenata makedonskog turizma. Doći će na red i pivo.“

Možda će vas zanimati
Sneni krajevi istočne Makedonije
Skopje - makedonska prijestolnica u plaštu prošlosti
Bitola, Kruševo i Veles - tri bisera Makedonije

 

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Garth_Ennis_Preacher_3
Garth_Ennis_Preacher_3

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Reportaže