U nekim pivskim zemljama, na primjer u Njemačkoj ili Češkoj, podrazumijeva se da pivo mora imati lijepu, veliku, bijelu, čvrstu pjenu, to jest kapu ili glavu, u drugim zemljama također velike pivske kulture, kao što su Belgija ili Britanija, potpuno je druga priča, tamo je na cijeni minimalna pjena.
Tako se u krajevima koji ne drže do pivske pjene izmišljaju metode njegovanja piva kojima bi se zadržala sva dobra svojstva dragocjene tekućine, osim pjene, odnosno da bi se pjenjenje piva svelo na najmanju moguću mjeru. Belgijski znanstvenici otkrili su da se taj efekt postiže izlaganjem piva snažnom magnetnom polju. Nakon toga pivske pjena nije onako gusta i moćna, kao prije.
Kod točenog piva pjena je do određene mjere poželjna, dok je kod flaširanog piva to kudikamo manje poželjna osobina. Kao prvo, pivo koje se jako pjeni teško je piti izravno iz boce, a i nakon izlijevanja u čašu, treba dugo čekati da se pjena slegne. Zahra Shokribousjein iz belgijskog Centra za prehranu i mikrobiologiju bavi se pivskom pjenom već duži niz godina. Tijekom svojih pokusa ustanovio je da se pjenjivost piva može ograničiti magnetnim poljem.
Tijekom vrenja u pivu nastaju takozvani hidrofobini, koji imaju tendenciju da uz sebe vežu molekule ugljičnog dioksida, koji je izravno odgovoran za pivsku pjenu. Pjenjenje piva snižavaju tvari iz hmelja, ali ne baš savršeno. Ali, kad se slad izloži djelovanju magnetnog polja, tvari iz hmelja dijele se na još manje čestice i njihov se učinak pojačava. Za to je dovoljno da pivo tijekom proizvodnje prođe kroz cijev omotanu magnetom.
