Lumbur

Njezini dokazani recepti: zec u papru i guščja sitnež, osliću kopru i teleća srca u smeđem pivu, Amandina juha od krumpira, Lenini svinjski bubrezi u umaku od gorušice, sve to više nije moguće dobiti, izvan vremena je. U kakvoj dokasna otvorenoj gostionici na kolodvoru želi se ispričati kotletu u hladetini i njegovoj kemijskoj svježini (što kao da je bez okusa).

Lena, Amanda, debela Greta? Sjedi tu u svom preuskom kaputu i reže komadić po komadić. Izvikuju se ponoćni vlakovi. (Rajnski, hessenski, švapski.) Bilo to u kolodvorskim gostionicama Bielefelda, Kölna, Stuttgarta, Kiela ili Frankfurta na Majni: ona domahuje konobaru, koji lagano, kao da hoće zavući stoljeće, prolazi između praznih stolova i konačno (to sam ja) tu je.

Drugi kotlet u hladetini bez salate od krumpira, bez kruha, ili piva. (Možda spretno preodjevena redovnica Rusch?) Upitan, navodim joj sredstva za konzerviranje. Ona reže, podiže vilicom i trpa u usta kao da mora ispraviti krivnju ili ispuniti nekakvu rupu ili uništiti nekoga (još uvijek opata Jeschkea?) tko se dobrotom kasno otvorenih kolodvorskih gostionica maskirao kao kotlet u hladetini.

Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1979. Preveli Truda i Ante Stamać (str. 420, 421)

Ilustracije Hardy Ecke

Günter Grass, njemački književnik (Gdanjsk, 16. listopada 1927.), jedno se vrijeme bavio kiparstvom i grafikom, navodi Opća i nacionalna enciklopedija i nastavlja: Javio se dijelom s realističkom, dijelom hermetičnom poezijom i prozom, grotesknim dramama (Stric, stric, 1958.), te libretima za balet. Njegova kasnija, veoma uspješna prozna djela crpe izvora kako modernističke literature, tako i iz povijesti prozne književnosti, uz angažirani stav prema tekućim društvenim problemima, te uz kritičnost spram nedavne prošlosti. Svjetsku čitanost ostvario je satirično-pikarskim romanom Limeni bubanj (1959.), koji je jajno ekranizirao Volker Schlöndorf, te kratkom prozom Mačka i miš (1961.), a ne manji uspjeh donose mu lirika i kazališni komadi u tradiciji teatra apsurda. Među ostalim djelima izdvajaju se Pasje godine, Lokalna anestezija, Opaki kuhari, Trideset i dva zuba, Čvorište tračnica, Plebejci vježbaju ustanak, Lumbur, Sastanak u Telgteu, Iz glave rođeni, Pokazati jezik, Moje stoljeće, Ljušteći luk. Godine 1965. dobio je Büchnerovu nagradu, a 1999. Nobelovu nagradu za književnost.

Ovoj enciklopedijskoj natuknici dodajmo samo da je roman Lumbur, iz kojeg navodimo ulomak, saga o odnosu među spolovima i - kuharstvu, od prapočetaka svijeta do danas. Stoga knjiga vrvi i opisima kulinarskih postupaka i receptima, pa se u njoj, dakako, spominje i pivo. Odabranom citatu mogli bismo dodati još čitav niz, a odabrali smo ova dva:

„A to su i radile: pile oštra pića. i pivo u bocama. Kad su sve četiri, Zigi za volanom, krenule niz Hundekehle, zatim kroz Clayovu aleju, da na Grunewaldu, zajedno s deset, ne, sto tisuća muškaraca da na dan Uzašašća proslave Očev dan, u Frenkin su otvoreni auto na tri kotača (iz pete ruke), koji je inače bio pogodan za brz prijevoz i sitne selidbe, frknule nekoliko boca rakije u putni hladnjak i dvije gajbe piva." (str. 463) „Ili krumpir s bravetinom moje Amande kad bi (na blagdane) u braveći bubrežnjak, u zapšečeni bubrežni loj stavila kocke krumpira, pa bi nadolila vode i kuhala dok se sva tekućina ne bi ukuhala. Tek tada bi Amanda krumpir u bravetini pogasila crnim pivom." (310)