Lovac na pivo
Prošle su tri godine kako se u nebesku pivnicu preselio najveći među poznavateljima piva i promicateljima kulture pijenja zlatnog soka, čovjek koji je prvi počeo pisati „recenzije" piva, predstavljati nove vrste, tipove i marke, predlagati ih i preporučivati, i prvi koji je to zadovoljstvo pretvorio u profesiju. Ime mu je Michael Jackson.
Mjesec dana nakon maestrove smrti, 30. rujna 2007. godine priređena je jedinstvena komemoracija, koju su osmislili američki pivopije - u pubovima i pivnicama diljem svijeta nazdravljalo se za pokoj duše pivskog gurua. Kažu da nije čudo što su baš Amerikanci potaknuli ovakvu akciju. Naime, baš je Michael Jackson sedamdesetih i osamdesetih godina potaknuo tamošnju pivsku revoluciju - snažan pokret osnivanja malih nezavisnih, gostioničarskih i obiteljskih pivovara. Pionir toga pokreta koji je zakotrljao jackson je Fritz Maytag, osnivač znamenite pivovare Anchor iz San Franciska.
Da odmah raščistimo, jer sigurno će mnogima to biti prva asocijacija - naš Michael Jackson nema nikakve vez s istoimenim i istoprezimenim američkim pjevačem i bivšim crncem, koji je u međuvremenu također preminuo. Ovdje je riječ o britanskom novinaru, koji je rođen 1942. godina, dakle sedamnaest godina prije „kralja popa", a umro dvije godine prije njega. Zapravo mu to ime nije ni trebalo, jer su mu poznavatelji i ljubitelji piva uglavnom tepali „pivski bard", a najčešće su ga zvali Beer Hunter, po istoimenoj televizijskoj seriji, koju je Jackson snimio osamdesetih godina. Isto ime nosi i njegova Internet stranica, kao i dva cd roma o pivskoj kulturi Amerike i svijeta.
Dakle, Michael Jackson bio je prvi novinar, koji je na temu piva pisao eseje, uvevši ga tako u svijet literature. Pisao je o engleskoj kulturi piva, pronoseći svijetom slavu britanskog puba, dakle klasične pivnice, i opisivao različite klasične vrste piva. Njegov rad brzo je prepoznat i Jackson postaje cijenjen autor, koji se bavi samo svojom velikom ljubavlju i opsesijom, te uskoro u svijetu piva postaje jasno da „poznavati pivo znači - čitati Michaela Jacksona". Ili gledati. Početkom osamdesetih godina snimio je serijal Beer Hunter (Lovac na pivo), u kojem vodi gledatelja kroz kulturu piva šest svjetskih pivskih velesila - Belgiju, Njemačku, Nizozemsku, Veliku Britaniju, Sjedinjene Američke Države i Češku, odnosno u ono vrijeme Čehoslovačku. Taj serijal, koji je koliko znam najmanje dva puta prikazan i kod nas, dragocjen je dokument jednog vremena, jer mnoge pivovare prikazane u njemu danas više ne postoje, da ne govorimo i drvenim bazenima za odležavanje piva, golemim pivskim bačvama, kuhanju piva pomoću vrelog kamenja, ili tradicionalnom načinu kuhanja belgijskog lambika, koji su europski birokrati zabranili zbog „nehigijenskih" uvjeta. Naziv Beer Hunter neminovno je prizivao u sjećanje planetarno poznati film Michaela Cimina The Deer Hunter (Lovac na jelene) iz 1978. godine čija slava nije jenjavala čitavo desetljeće, a da je ta parafraza itekako uspjela rječito potvrđuje činjenica da je Jacksonu taj pridjevak ostao do kraja života.
Jedna od važnih epizoda u njegovu profesionalnom radu je suradnja s časopisom Celebrator Beer News, koju su potaknuli izdavači Bret i Julie Nickels. U siječnju 1988. godine pozvali su ga na suradnju, koja je počela opsežnim intervjuom, u kojem Jackson obrazlaže svoje porive za bavljenje pivom, a i svoju strast da promiče pivo ne samo kao piće koje se slaže s većinom jela, nego i kao sastojak za pripremu jela. Od knjige The English Pub iz 1976., pa do Tyskie Vademecum Piwa, objavljene 2007. na poljskom jeziku, našlo se petnaestak naslova vrlo utjecajnih vodiča, bedekera, priručnika, vademekuma i enciklopedija o pivu, te niz knjiga o viskiju i koktelima. Neke od njih donijele su mu cijenjene nagrade.
U jednom intervjuu koji je dao češkim kolegama u samostanskoj pivovari na Strahovu, nedugo prije šezdesetog rođendana, kada je već bio na redovitoj terapiji tabletama, koje je zapijao strahovskim pivom s dodatkom kvasca, rekao je da do tada „još nije pronašao najbolje pivo," te da se nada da mu to nikad neće ni poći za rukom. Inače, na svijetu postoji petnaestak i više tisuća vrsta piva, pa kušati ih sve nije nimalo jednostavna zadaća. Sam Jackson više je puta izjavio da zapravo ne zna koliko je piva u životu kušao, ali da je sigurno da je od dvije tisuće vrsta, koje opisuje u knjizi Beer Companion kušao baš sve, a na kušaonicama ih zna probati i do šezdeset u jednom danu. „Drago mi je što se to nije desilo. Kaže se, naime, da je za onoga tko je sve upoznao i probao, život završen, pa mislim da kao lovac na dobro pivo, nikada ne smijem pronaći ono najbolje. U tom trenutku bih izgubio posao i smisao svoga života," rekao je Jackson. Je li ga našao sada na nebu, i jesu li nebeski oblačići uistinu sazdani od pivske pjene, kako se domišljaju obožavatelji, pišući posvete svome idolu?
Jackson je rođen u Wetherbyju u Zapadnom Yorkshireu. Njegov otac Isaac Jakowitz poenglezio je svoje litvansko židovsko prezime u Jackson. michael je išao u školu King James u Almondvuryju i postao novinar. U pivskim krugovima pročuo se 1977. godine, kada je objavljena knjiga Svjetski vodič piva. Prevedena je na više od deset jezika i dan-danas kotira kao jedna od najutjecajnijih knjiga na ovu temu. U njoj je ponuđena kategorizacija piva diljem svijeta prema lokalnim standardima i po mjesnim nazivima. Taj je rad imao snažan utjecaj na kulturu kuhanja i konzumacije piva u Sjevernoj Americi. Jackson je pivo smatrao sastavnim dijelom kulture i opisivao je piva u njihovu kulturnom kontekstu. Za pivom je proputovao čitav svijet, no uvijek se iznova vraćao u Belgiju, čija je piva zdušno promovirao, i najzaslužniji je za njihovu svjetsku ekspanziju posljednjih nekoliko desetljeća. Belgijanci su mu se odužili visokim odličjem. Krajem devedesetih godina lansirao je vlastitu liniju pivskih čaša, a osnovao je i Klub rijetkih piva. Istovremeno bio je uvaženi poznavatelj viskija o kojem je također napisao cijenjene knjige. Njegova treća ljubav bio je ragbi, koji je pasionirano pratio.
U prosincu 2006. godine objavljeno je da već desetljeće boluje od Parkinsonove bolesti, pogoršane uznapredovalim dijabetesom. Sve to uzrokovalo je srčani napad od kojeg je umro 30. kolovoza 2007. godine u svom stanu u Londonu, u 65. godini života.
