Lokal-patriotizam u birtiji
Hrvatska se može pohvaliti tradicijom proizvodnje piva, odnosno pivarstva, pa tako na primjer Osječka se pivovara poziva na 1697. godinu, dok su u Karlovcu skromniji i ukazuju na porezne knjige iz 1779. godine u kojima je zapisano da je Georg Purstl, pivar i trgovac, na Dubovcu imao pivovaru i trgovinu.
Nadalje kažu da su sredinom 19. stoljeća u Karlovcu radile tri pivovare, a veliki iskorak dogodio se 1854. godine, kada je barun Nikola Vraniczany sagradio novu modernu pivovaru i tako udario temelj današnjoj Karlovačkoj pivovari.
Za pivopije to su lijepi i idilični podaci koji ih ohrabruju u raspravama sa vinopijama, koji za pivsku braću tvrde da su cugeri drugog reda, odnosno da je pivo, dakako uz rakiju, piće niže vrijednosti. No, tu se sada javlja jedan veliki problem. Karlovačke pivovare više nema. Fizički ima, ali imenom nema. Naime, prije deset godina Karlovačku pivovaru kupio je jedan od najpoznatijih pivarskih koncerna na svijetu, nizozemski Heineken, a nedavno su menedžeri ove divovske korporacije odlučili ime Karlovačke pivovare promijeniti, odnosno preuzeti ime Heineken, pa će se tvornica u Karlovcu u buduće zvati Heineken Hrvatska.
Kako je u Hrvatskoj strancima prodano gotovo sve što je vrijedilo, pa tako i pivovare u Zagrebu i Koprivnici, prodana im je i naša izvorna tradicija i pravo na promjenu nazivlja. Menedžeri Heinekena tvrde da promjena u imenu kompanije ni na koji način neće utjecati na budućnost brenda Karlovačkog. Živi bili pa vidjeli. Osobno im ne vjerujem.
Vjerujem dr. sc. Viktoru Simončiču, Slovencu iz Siska, znanstveniku i publicistu, nekadašnjem pomoćniku ministra u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja Republike Hrvatske, koji je nedavno objavio knjigu Društvo umanjene vrijednosti. O samoj knjizi drugom prilikom i na drugom mjestu, jer ovo je kolumna o pivu. A Viktor Simončič na 56. stranici svoje knjige, između ostalog, kaže da lokal-patriotizam često ilustrira upravo na primjeru pijenja piva.
- Kod piva sam mikro-lokalan. Ta danas svaki veći grad ima pivovaru. Tako sam nedavno sjedio s prijateljima na Dunavu, u Zemunu. Naručilo se pivo. Ja sam tražio lokalno. U neugodnu sam situaciju doveo i konobara i moje prijatelje. To tamo piju samo rijetki. No, dobio sam to lokalno pivo. Na kraju je jedan od njih probajući iznenađeno ustvrdio da je jako dobro. Nema šanse, odnosno nisam još doživio, a imao sam bezbroj prilika uz puno popijenih krigli, da je ijedan Bavarac, na primjer, naručio pivo različito od onog "njegovog". Od deset Slovenaca koji naručuju pivo, devet ih bira ili "onog s rogovima" ili "crveno". Od deset mojih prijatelja u Hrvatskoj, zna se dogoditi da svih jedanaest, ovisno o stanju u džepu, odluči za neku stranu marku - poentira Simončič.
Upravo zato ne vjerujem menedžerima Heinekena.
Tekst je preuzet iz dvotjednika Agroglas broj 308
