Prema anketi koju je Ministarstvo trgovine i industrije provelo 1934. godine Zagrebačka pivovara morala je napustiti prodaju piva u lokalu u Draškovićevoj ulici, restoranu Lovački rog, prostoru uz kino Croatia u Zagrebu, piše povjesničarka Mira Kolar u članku „Zagrebačka pivovara do 1945. godine" u okviru velikog temata o pivo objavljenog u časopisu Matice Hrvatske, Hrvatska revija 2002. godine.
Napustila je i skladište piva u Vukovaru i Vinkovcima koje područje su preuzele ujedinjene beogradske pivovare, ali je zadržala skladišta na Sušaku, u Splitu i Šibeniku. Još uvijek je raspolagala s 52 zgrade, 6 tvorničkih automobila, 10 specijalnih željezničkih vagona za prijevoz piva 47 namještenika i 310 radnika. Na vodećim mjestima u proizvodnji piva zapošljavala je više stranaca iz Češke i Austrije.
Da je Zagrebačka dionička pivovara i tvornica slada bila veliko poduzeće, moglo se vidjeti iz njezinih 'Poslovnih izvješća' koja su izlazila od 1933. do Drugog svjetskog rata. Za tadašnju proizvodnju trebalo joj je 98 vagona ječma, 6000 kilograma hmelja i 250 vagona ugljena, a 1934. godine proizvela je 25.000 hektolitara piva u vrijednosti od 12 milijuna dinara, 60 vagona slada u vrijednosti od 1,8 milijuna dinara, 7,5 milijuna sladnog ekstrakta u vrijednosti od milijun dinara i i 20.000 boca bezalkoholni pića. U odgovoru na anketu Ministarstva trgovine 11 lipnja 1938. godine uprava tvornice je iskazala da rodom od 300 zaposlenih može za 24 sata proizvesti 600 hektolitara piva, a da je vrijednost tvornice 48,5 milijuna dinara.
Iako industrija piva u monarhističkoj Jugoslaviji službeno nikada nije osnovaka kartel ni podijelila jugoslavensko tržište, u stvarnosti je ta podnijela između velikih pivovara Ljubljane, Zagreba i Beograda ipak učinjena. Znalo se da je područje na kojem djeluje Shellova naftna kompanija i područje Zagrebačke dioničke pivovare koja je držala i Dalmaciju oko Splita. Pivovara je od Splitske gradske štedionice kupila ledaru.
I u vremenu pred Drugi svjetski rat Zagrebačka pivovara je proizvodila bezalkoholno piće Skaut, salvomalt i sokomalt, sladne ekstrakte, suhi pivski kvasac i sladno brašno i piva s domoljubnim nazivima Tomislav i Jelačić pivo. Tomislav pivo tada se reklamiralo u novinama kao 'jubilarno' uz naznaku da se može dobiti u svim 'prvorazrednim lokalima, bifetima, kavanama i trgovinama'.
Početkom Drugog svjetskog rata došlo je do velikih promjena u ravnateljstvu pivovare. Smrću Miroslava pl Löbela, njegovih 58.000 dionica preuzeo je požeški posjednik Milutin Juzbašić. Osim toga, piše povjesničarka Mira Kolar u članku „Zagrebačka pivovara do 1945. godine" u okviru velikog temata o pivo objavljenog u časopisu Matice Hrvatske, Hrvatska revija 2002. godine, Banovina Hrvatska donijela je Uredbu da se Židovi ne smiju baviti proizvodnjom i prodajom hrane pa je već 1940. godine postavljen povjerenik banke Vladimir Božić. To je bio signal članovima obitelji Alexander da se povuku iz vodstva pivovare. Samuelu Davidu Alexandru uzalud je prešao na katoličku vjeru. Likvidacija ugledne obitelji bila je samo odgođena.
Prenosimo iz dvotjednika Agroglas broj 420 od 5. srpnja 2017.
