Pivnica.net
Banner

Reportaže

Lijepa Coletta

Mato Pejić   |   14.10.2014.     3737

Lijepa Coletta

Uz pivo su ispredene mnoge prelijepe priče, a jedna od sjajnih prispodoba koje je ispisao sam život je priča o mladoj konobarici u poznatoj minhenskoj pivnici, nadarenom slikaru i njegovom meceni, o portretu koji je ušao u legendu i postao jedan od simbola bavarske prijestolnice. To je priča o konobarici Coletti Möritz, poznatoj kao Lijepa Coletta.

Coletta Möritz rođena je 19. rujna 1860. godine u Ebenriedu kod Pöttmesa u regionu Aichach. Na krštenju je dobila ime svete Nicolette, francuske svetice, koja je u 14. stoljeću službovala u Klarisama, katoličkom ženskom redu, koji su utemeljili sveta Klara i Franjo Asiški.  Majka se uskoro preselila u München gdje Colettu daje u školu kod časnih sestara u Armen Schulschwestern am Anger. Nakon završene škole zaposlila se u pivovari i pivnici Sternecker Bräu kao Biermadl, svojevrsna pomoćna konobarica, koja je u pivnici čistila i nosila pivo gostima.  

U pivnici je srela slikara Friedricha Augusta von Kaulbacha (1850.-1920.) koji je u veseloj i ljepuškastoj kelnerici prepoznao prikladan model za svoje slike. Imala je osamnaest godina kada je 1878. godine u pivnici napravio skicu, po kojoj je u svom ateljeu u Schwanthalerstraße naslikao golemo ulje s prizorom nasmiješene kelnerice na pivskoj bačvi koja se vrti, a u rukama drži devet pivskih vrčeva iz kojih se prolijeva pjena, dok na glavi umjesto kape ima metu. Ta slika dimenzija 2,8 puta 5 metara postavljena je u srpnju 1881. godine na fasadi pivskog paviljona na njemačkom državnom prvenstvu u gađanju, koje je te godine po prvi put održano u Münchenu. Autor je sliku poklonio organizacijskom odboru, a krasila je pivski paviljon koji je dobio ime Zur Schützenliesl (skovano od schützen - braniti, štititi i Liesl - jedan od oblika u Njemačkoj široko rasprostranjenog ženskog imena, izvedenog iz imena Elizabeta). Godine 1890. napravljena je kopija ove slike i postavljena kao ukras jednog od pivskih šatora na Oktoberfestu (Bierbude Nr. 1) i odmah postala velika atrakcija, koja je izravno „skrivila" dramatično povećanje potrošnje piva.

Motiv nasmijane koketne konobarice koja s pivskim vrčevima u rukama pleše na bačvi piva ubrzo se našao svagdje, ama baš svagdje, gdje se jedan takav motiv može i treba naći - na vrčevima za pivo, na metama za gađanje, razglednicama, na poklopcima lula, pepeljarama...  Završila je i s druge strane oceana, pa je Schützenliesl, koju u Americi uglavnom zovu Target Girl krasila reklamne materijale za pivo Old Heidelberg Beer pivovare Blatz iz Milwaukkeja. Slika je postala silno popularna, a ponukana tim uspjehom jedna od minhenskih gradskih pivovara, Münchner Kindl-Brauerei, uzela ju je za logo firme, postavivši je uz svoj izvorni zaštitni znak, minhensko dijete. Pivovara Münchner-Kindl Bräu pripala je 1905. godine pivovari Unionsbrauerei iz Haidhausena, koja se 1922. fuzionirala s pivovarom Löwenbräu. Danas prava na korištenje tog zaštitnog znaka ima minhenska pivovara Spatenbrauerei. Originalna slika predana je Coletti i nalazila se u njenim pivnicama, a danas je u vlasništvu „kraljevskog privilegiranog glavnog gardijskog društva," koje ima sjedište u Augustiner-Schützengartenu.

F. A. von Kaulbach naslikao je 1906. godine još jednu sliku u formi streljačke ploče, opet za državno prvenstvo u streljaštvu, što je te godine ponovno stiglo u glavni grad Bavarske. Slika je krasila zabat pivovare Pschorr. Umjetnik, razočaran zbog činjenice da on jedini nije imao materijalne koristi od svjetske slave svog prethodnog djela, ovoga je puta Schützenliesl naslikao kao staru, mnogobrojnim porodima i vremenom potrošenu ženu i nazvao je Stara Liesl.

U međuvremenu je lijepa kelnerica Coletta Möritz stala pred još jednog majstora kista. Bio je to slikar Toni Aron, koji je atraktivnu djevojku portretirao 1890. godine. Slika nazvana Die schöne Coletta - Lijepa Coletta, nastala je po narudžbi pivovare Bürgenbräu, odnosno njena direktora Georga Proebsta, a prikazuje mladu ženu, kao konobaricu, zapravo sada već krčmaricu, u prekrasnoj narodnoj nošnji. Slika u prirodnoj veličini, u maniri postimpresionizma, koja i danas ima autentičnu aristokratsku auru, nalazi se u fundusu minhenskog Gradskog muzeja.

Zahvaljujući svojoj velikoj popularnosti Coletta je dobila posao u restoranima pivovare Bürgerbräu, a 1881. godine i unosan angažman kelnerice na nirnberškoj poljoprivrednoj izložbi. Godinu dana kasnije udaje se za gastronoma Franza Xavera Buchnera te poslije zajedno s njim vodi razne poznate pivovare i ugostiteljske lokale u Münchenu, a između ostalog bila je Coletta 1897. godine omiljena gostioničarka na Oktoberfestu. Bračni je par narednih sedam godina proveo u germaniziranom Alzasu, u Straßburgu, vodeći dva najveća restorana toga doba.

U svom dugom životu rodila je Coletta dvanaestero djece, od kojih je petero umrlo u djetinjoj dobi, a da unatoč tome nije izgubila ništa od svoje legendarne ljepote.

Vrativši se u München, preuzeli su Buchnerovi čuveni izletnički lokal Die Rosenau u Schwabingu. Bila je to sjajna vrtna restauracija s ugodnim malim parkom, s glazbom i plesom, u blizini današnjeg Sjevernog kupališta. Među klijentelom isticali su se mknogi vojnici i umjetnici.

Godine 1910., kada joj je bilo pedeset, nakon 27 godina sretnog braka izgubila je Coletta svoga životnog partnera. Umro je od moždanog udara, a ona je neko vrijeme mjesnu ugostiteljsku instituciju vodila sama. Kasnije je u ugostiteljski posao uvela svoju kćer Mariju, koja je vodila lokal u gradskoj četvrti Sendling u kojoj je obitelj živjela od 1911. godine.  Coletta se 1913. godine udaje po drugi put, za poštanskog službenika Joachima, kojeg je upoznala u Schießstätte, lokalu koji je vodila njena kći Marija. Sve to vrijeme bezrezervnu podršku i materijalnu potporu pružao joj je Georg Proebst, mecena i naručitelj portreta što ga je naslikao Toni Aron, koji je u međuvremenu bio direktor i član uprave pivovare Löwenbräu. Pokrivao je sve njene poslovne dubioze, naročito one poslije Drugog svjetskog rata.

Coletta je poživjela lijepe 93 godine, umrla je 30. studenoga 1953. Na posljednjem oproštaju naglašeno je da je bila institucija glavnog bavarskog grada, gotovo jednako kao „minhensko dijete," to jest simbol iz gradskog grba. Poznati skladatelj Gerhard Winkler (1906.-1977.) skladao je pjesmu Schützenliesel, koja je snimljena u brojnim verzijama i danas se redovito izvodi na Oktoberfestu, naročito u istoimenom festivalskom šatoru. U godini autorove smrti pjesma je službeno proglašena hitom Oktoberfesta. Prvi izvođač pjesme bio je Fred Rauch, a među desecima drugih bili su i James Last i Heino.

Uz 50. obljetnicu Colettine smrti, 2003. godine skuhano je u pivovari Schlossbrauerei Scherneck tamno pivo Schützenliesl, a na etiketi se našla reprodukcija slike Tonija Arona. Uz 150. obljetnicu rođenja, 2010. godine, kada se proslavljala dvjestota obljetnica održavanja prvog Oktoberfesta, posebna počast odana je Coletti u svečanoj povorci narodnih nošnji i povijesnih gardijskih postrojbi, neizostavnom tradicionalnom sadržaju Oktoberfesta. Kopija slike Schützenliesl nalazi se svake godine na Oktoberfestu u šatoru Schützenzelt, a original Aronove slike Die schöne Coletta, koja je u vlasništvu Gradskog muzeja do kraja ove godine može se vidjeti na izložbi Typisch München. Reprodukcija je izložena u minhenskom Muzeju piva i oktoberfesta u kojem se nalaze i mnogi predmeti iz ugostiteljskih lokala Colette Möritz.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Jedno se ne bi zaboravit smjelo, tri vrča piva također su jelo
Njemačka

Nacrtaj mi krigl






Najnovije iz kategorije Reportaže