Bejrutska mladež voli svaku večer izlaziti u vrtlog velegrada. U središtu Beiruta je nekoliko ulica u kojima stoji kafić do kafića Cijena alkohola tu je poprilično visoka, na primjer čašica viskija stoji u prosjeku 6-8 dolara, a malo pivo tri do pet. Obično su do devet uvečer akcije tipa Happy Hour s popustom i do 70 posto, a to mušterije znaju cijeniti.
Libanon je arapska zemlja, koja se odupire uobičajenim predstavama o Bliskom istoku. Naročito Beirut, koji je multikulturni prostor i više liči na zapadnu Europu, nego na Orijent. U Libanonu postoje određena konzervativna muslimanska mjesta, gdje nećete vidjeti nikoga da pije alkohol. To pak ne vrijedi za glavni grad, gdje večernja i noćna zabava protječe posve slobodno u i pred lokalima. „U zatvorenom prostoru je zabranjeno pušenje, pa zato stojimo vani," govore dvije studentice, koje se obje zovu Maja. Zbog visoke cijene alkohola, ljudi obično malo pričekaju prije nego posu po slijedeće piće. „Uglavnom kupujemo pivo," tvrde djevojke i pokazuju libanonsko pivo Almaza, koje je dostupno u golemoj većini lokala.
„Svaki Čeh bi trebao voljeti Libanon, jer je prvobitno pivo nastalo baš u ovom dijelu svijeta. Da, stvarno, pivo je izvorno nastalo u našim krajevima,." smije se Mazen Hadžar, utemeljitelj pivovare 961 Beer, dok u svom računalu traži informacije o tome kako je lokalno pivo bilo u starovjekim kulturama istovremeno piće i platežno sredstvo, a čak se prinosilo i kao žrtva bogovima. Ljudi na području Rodnog polumjeseca poznavali su pivo nekoliko tisućljeća prije Krista. Ekspanzijom Rima i nametanjem konzumacije vina, pivo se pomalo izgubilo, a nakon dolaska islama i vino i pivo izbačeni su s popisa napitaka. Vino se na popis vratilo brže, i to uglavnom u vrijeme francuskog vladanja Libanonom između dva svjetska rata. „Islamsko carstvo je likvidiralo pijenje alkohola. Onda nas je kolonizirala Francuska, koja je ovdje poticala konzumaciju vina. Pomalo je tužno da ljudi govore samo o Bacchusu, koji je bio bog vina, a ne govore o sumerskoj boginji piva Ninkasi ili o egipatskom bogu Ra, koji je bio bog sunca, života i piva," požalio se Mazen Hadžar.
Libanonska pivska scena dugo je bila jednobojna. Pivo se u Libanonu počelo kuhati 1933. godine pod imenom Almaza. Ta marka je šezdesetih godina najprije potpala pod plašt Amstela, a potom Heinekena. Sve do 2006. godine nije se u libanonskim barovima moglo kupiti nijedno drugo pivo osim Almaze. Promijenilo se to nakon jednomjesečnog rata između Izraela i pokreta Hezbollah, kada je Mazen Hadžar odlučio da će pokušati skuhati vlastito pivo. „Za mene kao čovjeka koji je dorastao u Velikoj Britaniji i putovao po čitavom svijetu, bio je problem naći dobro pivo. Postojalo je samo blago šumeće pivo Almaza. Tako smo pokrenuli 961 Beer. Bila je to moja želja za alternativom. Pa sam kod kuče u kuhinji počeo kuhati pivo," prisjeća se Mazen Hadžar svojih prvih pokušaja.
Prva šarža se baš i nije dala piti, ali Mazen Hadžar se nije obeshrabrio. Postupno je brusio svoju tehniku kuhanja piva u toj mjeri, da su mu dolazili poznanici na večernje pivske seanse. Zajedno s danskim trgovcem Henrikom Haagenom pokrenuo je 2007. godine malu pivovaru, koju su nazvali po međunarodnom pozivnom telefonskom broju za Libanon. Ideja o proširivanju lokalne industrije piva Libanoncima se tako svidjela da je potražnja za novim pivom daleko nadmašivala mogućnosti proizvodnje. Godine 2009. promijenili su politiku tvrtke i na neko vrijeme prestali kuhati pivo. Pronašli su veći prostor na novu proizvodnu liniju i 2011. ponovo pokrenuli proizvodnju piva. „Te smo godine proizveli 60 tisuća boca, a prošle smo godine proizveli već 200 tisuća boca. Danas izvozimo u dvadeset zemalja," kaže Mazen Hadžar. S obzirom na malu količinu ne mogu konkurirati Almazi, uostalom, niti se ne žele s njom natjecati. „Zanimljivo je kako sada u Libanonu postoje mnogi mali proizvođači piva, koji kuhaju pivo kod svojih kuća. To prije nije bilo. Povijesno, to je naš proizvod, mi smo ga dali svijetu," kaže ponosno pivar. Prema njegovoj tvrdnji, ove će se godine u Libanonu pojaviti dva nova proizvođača piva. „Proizvodnja dobrog piva kod nas je i dalje prilično ograničena, zapravo osim u Izraelu, ograničena je na čitavom Bliskom istoku," objašnjava Mazen.
Pivari Mazen Hadžar i Anders Kissmeyer iz pivovare 961 Beer rado se poigravaju s pivskim recepturama. Zabavlja ih smišljanje novih aroma i novih proizvodnih postupaka. „Kuhamo lager njemačkog tipa, onda imamo piva u američkom stilu, engleskom i belgijskom. Čak imamo i libanonsko pivo s karakterističnim lokalnim biljkama, poput tamjana, kadulje, anisa i metvice," hvali se Mazen Hadžar svojim najuspjelijim pivom. Pa iz frižidera vadi bocu nefiltriranog jako zahmeljenog piva, koje za sada neće u prodaju. „Uvijek sam htio raditi nešto povezano s jelom. Nisam lud za pivom. Lud sam za okusima. Volim hranu, volim vino... Ljutilo me što nemam nikakvu alternativu pivu, što ne mogu birati. Čak i da proizvodim loše pivo, sada ljudi barem mogu birati," kaže Mazen o svojim počecima kuhanja piva u kućnoj kuhinji.
Zlatni sok s pozivnim brojem 961 nosi također i češki biljeg. Kuhan se naime s češkim hmeljem. „Hmelj kupujemo u Češkoj republici zbog njegove kvalitete. Nikada sastojke ne kupujemo zbog niske cijene. Uvijek radije damo više za veću kvalitetu. Cijena je posljednje na što gledamo. Ako hoćete dobro pivo, onda ga morate i platiti," govori Mazen. Zadovoljan je kvalitetom češkog hmelja i kaže da niti ne razmišlja o korištenju ekstrakta hmelja, jer želi kuhati samo pošteno pivo. „Osim hmelja u Češkoj kupujemo također i aparate za točenje," pokazuje na nekoliko kutija tvrtke Lindr, namijenjenih odabranim barovima.
Pivo 961 žanje uspjeh i na međunarodnoj sceni. Godine 2012. osvojio je tako libanonski lager glavnu nagradu u svojoj kategoriji na pivskom festivalu u Hong Kongu. „Ne vjerujem da postoji jedno najbolje pivo, svako je po nečem posebno. Dobro je dobiti potvrdu da naše pivo ima visoku kvalitetu. Za nas je to fantastično. Nastojimo raditi dobro libanonsko pivo i ne kopirati druga piva iz bilo kojeg dijela svijeta," objašnjava Mazen Hadžar, koji o sebi otkriva da potječe iz muslimanske obitelji. Njegov primjer pokazuje da Libanon uistinu ne podliježe stereotipu o strogoj zabrani pijenja alkohola u arapskim zemljama. „Libanon je multikulturno mjesto. Nitko ne ide za mnom i ne pita me, zašto kuham pivo, kad sam musliman," zadovoljno zaključuje libanonski pivar naš razgovor s bocom piva u ruci i razmišlja kako bi još popravio njegov okus. Kuhanje piva za njega je postalo izazov, strast i hobi. No, hoće li pivo ponovo postati omiljeno piće u Libanonu, kako je to bilo u starovjekim carstvima Bliskog istoka, e to je veliko pitanje.
S češkog preveo Mato Pejić
Izvor: blizkyvychod.eu
http://www.blizkyvychod.eu/zapisnik/znovuzrozeni-libanonskeho-piva/
