U ono strašno vrijeme pandemijskog lockdowna u ljeto 2020., kada su zbog zatvorenih birtija pivovare ionako slabo tržile, pivovari u bavarskom, ili još konkretnije – srednje franačkom, mjestašcu Uehlfeld i to malo posla otežale su – rode. Malotko nije toga srpnja prenio vijest o tome kako je pivovara Zwanzger zaustavila proizvodnju jer se na pivovarskom dimnjaku ugnijezdila obitelj dugonogih bijelih ptica zaštićenih zakonom.
Pa i da nisu zaštićene, nitko normalan ne bi rodama naudio, nego bi gledao kako da im što je moguće bolje ugodi. Tako je i majstor pivar Christian Zwanzger u izjavi za AFP rekao da epidemijska karantena zaustavila planirano premještanje gnijezda, a u međuvremenu se rodina obitelj povećala za par malih ptića, pa je pivovara potražila stručnu pomoć. I, da skratim, tako je prošlo par tjedana, te je pivovara novo pivo na tržište mogla poslati tek sredinom rujna, ali nisu marili za to jer je to selo od nepunih tri tisuće žitelja ponosno na svojih 35 rodinih gnijezda, od kojih je jedno i na crkvenom tornju, a na njih upozoravaju i vozače natpisima „Pažnja! Rode u niskom letu!“ A druga seoska pivovara, minipivovara Waltera Prechtela, ljeti nudi sezonski specijal Störchla (franačka verzija imenice Storch, roda), koji na etiketi umjesto labuda, koji je zaštitni znak pivovare, ima rodu za žabom u kljunu.
Ali, vratimo se mi na dimnjak. Dimnjak je u pivovari i statusni simbol, ali u mnogim pivovarama koje još imaju parne kotlove i danas nasušna potreba. Počeli su ih zidati kada se razbuktala industrijska revolucija i kada je para pokretala svijet, te su vertikale nicale na svakom koraku dajući pečat gradskim vizurama. Pivovara koja nije imala dimnjak bila je u poslovnom i marketinškom smislu osuđena na propast. Osim toga, zahvaljujući dimnjaku sušare, dobivala je masa pivovara i sladara jasnu prepoznatljivu siluetu, koja je nadaleko javljala da se tu kuha pivo, čitamo u kronici muzeja Kostelec. Gradnji dimnjaka davao se naročit značaj, pa su oni često bili ukrašeni i zidani za primjer, pošto su uz ostalo bili i znak cehovskog prestiža.
Nekad je dimnjak određivao i granice tržišta dotične pivovare. Pivo kolem komína češka je fraza koja označava princip da se pivo jedne pivovare prodaje na području do kojeg pada sjena pivovarskog dimnjaka. A njih je, tih dimnjaka, u stara vremena bilo mnoštvo, pa pivo nije trebalo daleko voziti. Ponegdje su pivovarski dimnjaci turistička atrakcija, pa se tako, primjerice u moravskoj pivovari Černá Hora svake godine organizira natjecanje u prvomajskom penjanju na dimnjak.
Penjanja na pivovarski dimnjak sjećamo se i iz urnebesne scene u filmu Jiříja Menzela Striženo – košeno (Postřižiny), snimljenom po romanu Bohumila Hrabala, koji je zapravo piščeva autobiografija i sjajna posveta češkom pivarstvu i pivovari Nymburk u kojoj je Hrabal proveo djetinjstvo. I pivovarskom dimnjaku, na koji su se penjali Maryška i Pepin. Glumci Magda Vášáryová i Jaromír Hanzlík nisu sjedili na pivovarskom dimnjaku, nego na maketi visokoj tek tri metra, objašnjavaju danas u pivovari Dalešice, u kojoj je film sniman, i u kojoj se nalazi muzej posvećen filmu, dodajući da pivovarski dimnjak ima veoma nezgodan pristup s krova, pa je nemoguće popeti se na njega.
I tako, mnogi primjećuju važnost i ljepotu pivovarskih dimnjaka pa im odaju dužno poštovanje, a zašto su dobri ti dimnjaci dobro znaju i rode, za koje nema boljih mjesta da s njih paze na svekoliku okolicu i vrebaju na žabe, miševe i ribe. I čine to odvajkada, pa se evo i najstarije rodino gnijezdo u Češkoj nalazi baš na dimnjaku bivše pivovare u mjestu Jablonné v Podještědí, gdje je pivovara prestala raditi još daleke 1926. godine a otad služi kao skladište građanske pivovare iz Litoměřica.
Iz te nedaleke prijateljske zemlje dolaze mnogi zanimljivi primjeri rodinih gnijezda, pa dotičnu formu i ime (Resort Čapí hnízdo) nosi i češki „Skadar na Bojani“, uz koji je vezan političko-gospodarski mega skandal s glavnim protagonistom bivšim premijerom i još bivšijim ministrom financija Andrejem Babišem... ali danas više, kako ono reče Balašević, ne bih trebo psovati, pa neću o ružnim, već samo o lijepim rodinim gnijezdima.
A neka od čeških gnijezda na pivovarskim dimnjacima, jer zapravo nas samo ta ovdje zanimaju, prava su atrakcija, recimo ono u pivovari Krakonoš u Trutnovu, da u istoj onoj pivovari u kojoj je teške fizičke poslove radio prvi predsjednik Češke Republike Václav Havel, kada mu je u čehoslovačkom komunističkom režimu bio zabranjen javni rad... Dakle, na dimnjaku pivovare Krakonoš, na visini od 41 metra živi obitelj roda, čije svakodnevne aktivnosti mogu pratiti korisnici interneta poput kakvog reality programa Ljubav je u gnijezdu, jer je uz gnijezdo instalirana web kamera.
Živi prijenos iz gnijezda organiziran je i u Březnici, u pivovari Herold, koja je otišla još jedan korak dalje – tamo svake godine organiziraju nagradnu igru u kojoj treba pogoditi kada će rode koje tu obitavaju doletjeti u svoje gnijezdo. Pa je tako zabilježeno da su ove godine doletjele 24. ožujka u 18.30, a najraniji dolazak zabilježen je 1988. godine, kada je gnijezdo nastanjeno već 29. veljače, dakle gotovo cijeli mjesec ranije, dok su 2005. godine, na primjer, došle mjesec dana kasnije – 24. travnja.
To s natječajem koji pivovara Herold sada provodi zapravo ima veoma duboke povijesne korijene – još je grof Jan Nepomuk Pálffy, nekadašnji vlasnik tamošnjeg dvorca i pivovare uvijek bačvom piva nagradio svog dvorjanina koji bi mu prvi donio vijest o proljetnom dolasku roda na dimnjak dvorske pivovare... I tako, jedan podatak stiže drugi i moglo bi se tako još dugo, ali već je krajnje vrijeme da sam sebi kažem: Ne klepeći kljunovima. Nego odi do frižidera po novo pivo.
