Leoš Janaček i pivo

Velika češka pivska knjiga   |   Zdeněk Susa   |   02.06.2010.     2446

Leoš Janaček i pivo

Oci osnivači češke nacionalne glazbe - Bedřich Smetan a (rođen 1824.), Antonin Dvořak (1841.) i Leoš Janaček (1854.) - začudo su međusobno posve različiti. Uistinu je to čudno, jer njihovi zvuci imaju uporište u istom nacionalnom piću. Kod Bedřicha Smetane i Antonina Dvořaka to smo već pokazali, a sada tražimo veze s pivom kod Leoša Janačeka.

Dok se Bedřich Smetana rodio u pivovari, a Antonin Dvořak u gostionici, koja je imala i mesarsku radnju, kod Leoša Janačeka povezanost s pivom je potpuno drugačija. On se naime rodio - u školi. Njegov otac Jiři Janaček (1815.-1866.) bio je državni kantor u Hukvaldyma, a osim o školskom zboru starao se kao zborovođa također o glazbi i pjevanju u lokalnoj crkvi. Tako je Leoš Janaček od malih nogu poznavao ono okruženje do kojega je Dvořak dospio tek u Zlonicama (usputbudirečeno, i u Zlonicama je u Dvořakovo vrijeme postojala kneževska pivovara). Sa Smetanom Janačeka pak veže broj trinaest. Smetana je bio trinaesto dijete, a janaček je bio jedno od trinaestero djece. -Ali, i dalje se u Janačekovu životu ne pojavljuje pivo!

Kako u vrijeme Leoševa djetinjstva nije postojalo hukvaldsko pivo, kod Janačekovih se s najvećom vjerojatnošću pilo pivo iz grada Přibora, udaljenog osam kilometara. Gradska je pivovara tamo radila sve do 1948. godine. Onda je zatvorena, a 1960. godine srušene su pivovarske zgrade. Zaputio sam se u Přibor da se uvjerim kako je došlo do takvog barbarstva i zašto baš 1948. godine. Tražio sam svjedoke i imao sam sreće . Na gradskom trgu spopao me stari čovjek, koji se predstavio kao lokalni pjesnik, iako je taj očiti intelektualac, izgledom više nalikovao na beskućnika. Kod trećeg piva mi je objasnio, da je zatvaranje přiborske pivovare zapravo bio pokušaj da se izbriše svaki spomen na najslavnijeg přiborskog mještanina Sigmunda Freuda, čiji se nauk upravo te 1948. godine počeo smatrati buržoaskom kvaziznanošću. Onda mi je podastro zanimljivu hipotezu. Podsjetio je da se Freud rodio u Přiboru 1856. godine, odnosno dvije godine nakon Leoša Janačeka, rođenog u susjednim Hukvaldyma. Tvrdio je da strast Janačekove glazbe, jednako kao i kod Freudove psihoanalitičke teorije imaju korijen u istom pivu, da su ta dvojica gotovo vršnjaka bili štamgasti u istim gostionicama, a da je Janaček bio prisutan, kada je Freud, kušajući přiborsko pivo, shvatio da je prva i osnovna erotika ona oralna. Upozorio me je još, da upravo pijemo Freudov lager iz mini pivovare u ulici U Brany, te da na taj način i osobno sudjelujemo u toj obnovljenoj matici janačekovsko-frojdovske erotike, koja opet teče Přiborom. Bio sam očaran!

Tek kad sam platio i oprostio se s pjesnikom, uvjerio sam se da njegova teorija ima ozbiljnih pukotina. Naime, supružnici Freud iz Přibora su odselili u Beč, kad su malome Sigmundu bile tri godine. davati tako malom djetetu pivo jednako je kao i dati pivu ime po trogodišnjem djetetu, dakle krajnje nekorektno. A s Leošem Janačekom to također šepa; roditelja su ga poslali u Brno kad je imao jedanaest - přriborsko pivo, ili neko drugo koje su dovozili u Hukvalde, tako teško da je i okusio.

Kad sam tako dokazao, da put ne vodi kroz Přibor, uputio sam se tragom Janačeka u Brno. Zašto je taj momak uopće išao tamo? Ustanovio sam da je to bio usud kao izrezan iz F. L. Věka. František Věk bio je doduše sin trgovca, ali imao je kuma kantora i zborovođu. Taj je iskoristio svoja poznanstva i osigurao Františeku mjesto pjevača u jednom praškom samostanu. Janačekov otac sam je bio kantor i zborovođa, nije za to trebao kuma. Zauzeo se kod upravitelja starobrnjanskog kora Pavla Křižkovskog i Leoš - očito dobro pripremljen u Hukvaldima - postao je pjevač u augustinskom samostanu u Starom Brnu. Tako se praški primjer Františeka Věka ponovio sto godina kasnije u Brnu. S tom razlikom, što je Leoš mogao u glazbenim vodama ostati bez problema.

Kad sam ispratio Leoša Janačeka augustincima, pao mi je kamen sa srca, jer se na taj način dokazuje prisutstvo piva u Janačekovom razvoju! Naime, gdje su brnjanski augustinci, tu je i pivo - naravno, starobrnjansko! Janaček je bio fondaš, živio je od naklade (fondacije), koja je bila osnovana radi zbrinjavanja starobrnjanskih pjevača. Zahvaljujući zakladi, ne samo da je pjevao u zboru, nego je i završio gimnaziju i glazbeno se obrazovao. Za sve to vrijeme udisao je mirise, koji su dopirali iz obližnje varionice. Nakon sedam godina (kad mu je dakle bilo osamnaest!), zamijenio je Pavla Křižovskog i sam postao upravitelj starobrnjanskog kora. Iste te 1872. godine bio je svjedok grandiozne rekonstrukcije starobrnjanske pivovare u susjedstvo samostana. Brno se otvaralo pred njim, a moderna pivovara osiguravala je mnoge zavjete.

Podučavao je glazbu u učiteljskom zavodu, osnovao je orguljašku školu, skladao, postao je fenomen brnjanskoga kulturnog života... Ostao je u Brnu čitav život, sve do počasnog doktorata Masarykova sveučilišta 1925. godine i do pogreba za starobrnjanskom katedralom 1928.

Pozorni čitatelj već shvaća da je pivo odigralo važnu ulogu u životu Leoša Janačeka, baš kao i kod drugih velikana. a bilo je to svakako starobrnjansko pivo! Očito je Janaček bio čovjek od jednog piva, kojemu je bio ustrajno vjeran - s jedanaest je došao u Staro Brno i ostao mu je privržen sve dok ga nisu iznijeli iz Starog Brna! Nikakvo čudo; starobrnjanski augustinci napajali su svoga zborskog pjevača svojim pivom u osjetljivo vrijeme njegova odrastanja, stoga je to kod njega stvorilo naviku i cjeloživotnu vezanost uz to pivo.

Kad sam već svojim digresijama došao čak dovde, uvjerio sam se da ona teorija přiborskoga pjesnika ne mora nužno biti baš posve pogrešna. Dva velikana - Janaček i Freud - možda su stvarno pila isto pivo, iako ne na istom mjestu i svakako to nije bilo přiborsko pivo. Janaček u Brnu sasvim sigurno nije pio ništa drugo, nego starobrnjansko pivo. Freud je u Beču - premda je tamo vladao razvikani Schwechater - također mogao piti starobrnjansko pivo, pošto se ono tamo uredno izvozilo!

Sjetite se onog parnog vlaka, koji je išao do starobrnjanske pivovara posebno uređenim kolosijekom. Sjetite se onog pretovara bačava s tramvaja na željeznicu! A sjetite se i onih pet vagona s pivom, koji su svakodnevno odlazili iz Brna u Beč! Popiti pet vagona piva na dan može samo velika zajednica pivopija, koji vole brnjansku marku piva. Među njima je svakako i mnoštvo Moravaca, koji žive u Beču. Za starobrnjansko pivo je poznato da je prelazilo nacionalne granice i nadilazilo je sve razmirice češko-njemačko-židovskog Brna. Moglo je dakle povezivati i čudesnim nitima moravskog nacionalnog skladatelja židovskog obrazovanja, koji govori njemački. Zašto ne?

Neću prešutjeti ni to da imam u džepu još jedan adut! To je poznata izreka „Freude, Freude, sve na tvoje dojde!" Sigurno ste primijetili da u ovom obliku ona nema puno smisla. Freudovi istraživači nastoje - prilično agresivno - dati joj kakvu čudnovatu seksualnu konotaciju, ali rezultat zvuči umjetno. Izvorni oblik te fraze glasi naime „Freude, Freude, uvijek za tobom dojde" a bio je to reklamni slogan starobrnjanske pivovare, koji je bečke pivopije podsjećao da se pivo Staro Brno svakodnevno doprema u Beč. Istovremeno je ta izreka dokaz da je Sigmund Freud igrao vodeću ulogu među bečkim starobrnjanskim štamgastima. Quo derat demonstrandum!

Preveo Mato Pejić

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Majka telefonira učiteljici: „Molim vas da više djeci ne dajete zadatke iz matematike u kojima pivo stoji krunu i osamdeset. Muž cijelu noć nije mogao zaspati.“

Nacrtaj mi krigl

Prado - 42.jpg
Prado - 42.jpg





Najnovije iz kategorije Velika češka pivska knjiga