Kuća zalazećeg sunca

Nema dobrih viceva.

Ili bar do mene ne dopiru. A i kako bi kada se krećem u uskom području. Ili gotovo, u ovo korona vrijeme, i ne krećem.

Valjda nikome nije do smjeha.

A, složit ćete se da su dobri, posebno politički, vicevi proporcionalni količini slobode i demokratičnosti jednog društva, u jednom vremenu. Ne sjećam se da je poslije Mesića bilo vickasto na „javnoj sceni“. Na kojoj se danas čak se i privodi za pokušaje uveseljavanja javnosti.

I definicija se valjda suzila. U „većoj“ i raznobojnijoj zemlji „veći“ su i šareniji i vicevi. Kada aktualni Predsjednik, inače poznat po nastojanju da se „našali“, (mada to ponekad vuče na cinizam i lično vrijeđanje) kaže: „Idi bre pa se leči“, ili spominje mamu „lekarku“, to se miješa s nacionalnim poigravanjem. Nekada to nije bio slučaj. Pa smo se slobodno cerili Lali I Sosi, Piroćancimaa, Muji i Hasi, Crnogorcima, Zagorcima i štatijaznam. Crtali njihove karakterne osobine bez da se itko nacionalno vrijeđao.

Zato mislim da su najbolj vicevi kružili pred onaj rat. E, nije sad to ono – nekada je sve bilo bolje, pa i vicevi, već mi se čini da su receptori za tu vrstu humora malo potamnjeli.

Čemu smo se smijali u socijalizmu?

Primilo Cigu treći put u Partiju.

Pa dobro, Cigo, kako treći put?

Pa, drug sekretar, prvo me po nacionalnom ključu metnulo u onaj odbor za sahranu, kad je umro drug Moša. I kad su nam rekli kolko će to koštat ja pito – pa drugovi el nismo mogli za te novce sahranit cijelo izvršno vijeće!?

Frknulo me van. Ja se opet upiso. I onda ti jedan dan dođe drug sekretar i pita me – pa dobro, Cigo, što ti nisi bio na posljednjm partijskom sastanku'

E, drug sekretar, kažem ja njemu, da sam znao da je posljednji sigurno bi došo.

Sastali se na dravskom mostu dva psa.

Kuda ćeš?

U Mađarsku.

U Mađarsku?

Da, priča se da je tamo pasji život. A ti?

Ja ću u Jugoslaviju.

U Jugoslaviju?

Da, kažu da tamo možeš lajati koliko hoćeš.

Na sastanku seljačke zadruge Predsjednik pozove zadrugare da slobodno pitaju.

Druže, javi se Joža - šta je s našim žitom?

E, vidiš, Joža, to ti je dobro pitanje. Provjerit ću se drugovima pa vas na slijedećem sastanku obavijestiti.

Na slijedećem sastanku, pred sam kraj, ponovo pozove Predsjednik zadrugare da slobodno postave pitanja.

Druže, javi se Jura -  ja imam dva pitanja. Šta je s našim žitom i šta je s Jožom?

Znam, čuli ste to, ali to su oni vicevi koji ne izazivaju glasan smijeh. Već više onako hmh...

I za Tita se pričalo da se kod svojih često raspitivao o vicevima „o sebi“. Ako i to nije bio samo jedan vic.

Čemu se smijemo danas?

Bilo kako bilo javite nam, ako vam se da, u komentaru, koji dobar „novi“.