Krigl u Dubravi

Nakon duže stanke izložba Nacrtaj mi krigl nastavlja turneju po Češkim besedama u Hrvatskoj, pa je sinoć gostovala u Dubravi, u sjedištu Češke besede Zagrebačke županije. U paket aranžmanu s izložbom išla je, dakako, moja priča o pivu, te degustacija Staročeškog piva Pivovare Daruvar.

Tu na kraju grada mala krčma stoji
Gdje, kad god si žedan, mazneš krigl koji
Smještena u vrtu, tamo blizu sela
Pa naručiš lijepo hektolitar piva i kad si srca nevesela

Tako je mješoviti pjevački zbor Češke besede, praćen sjajnim glazbenim sastavom, uveo u večer posvećenu pivu, za koju je najavljen program sastavljen od njihove pjesme i moje priče, uz kulisu izložbenih panoa s prizorima iz stripova na kojima junaci piju pivo, i uz zalijevanje suhih grla daruvarskim pivom, koje već godinama redovito prati ovu pivsku priču. Dubravska je Beseda, koja okuplja Čehe iz čitave Zagrebačke županije, jedna od najmlađih u Hrvatskoj, osnovana tek prije sedam godina, i jedna od onih koje imaju veoma teške uvjete rada - kako je područje njena djelovanja prsten oko glavnog grada, nekim članovima trebaju sati i sati putovanja da dođu na neku od akcija, probu ili sastanak. A ono po čemu su nadaleko poznati i čime su bljesnuli praktično prvog dana, to su sjajne, uglavnom dinamične i vesele moravske narodne pjesme, koje je pjevala u početku muška pjevačka skupina uz muzičku pratnju, a odnedavna i ženska skupina. Klasična pivska popijevka bila je više nego sjajan uvod u pivsku večer, a onda je predsjednik Besede Darko Dragija najavio moje predavanje i počela je jedna od priča koje se mogu (i trebaju) ispričati o zlatnom soku. Prvo malo o izložbi Nacrtaj mi krigl, dakle o stripovskim kvadratima, ali i općenito o vezi i sprezi likovne umjetnosti i pjenušave tekućine, pa i šire - o pivu u umjetnosti općenito i o umjetnosti u pivu.

Pa onda o mogućoj priči o daruvarskoj pivovari, koja je ne samo najstarija u Hrvatskoj, nego je posebna i vrijedna svake pozornosti i po tome što kuha pošten svijetli lager od kvalitetnih sirovina i na tradicionalan način, a širom otvara svoja vrata malim pivarima i homebrewerima, te linijom Peti element privlači i najzahtjevnije pivske fajnšmekere. Budući da sam novinar češkog tjednika Jednote i da smo bili u Češkoj besedi, nisu izostali brojni primjeri iz Češke, koja je, uostalom, prvak svijeta u mnogim pivskim kategorijama.

Nakon toga slijedile su glavne priče o pivu kao jeftinom pučkom piću i o sirovinama od kojih se pravi, te o povijesti zlatnog soka, od Sumera i Mezopotamije, preko Egipta i Rima, srednjeg vijeka i novovjeke ekspanzije, do industrijske revolucije, koja je, baš negdje u vrijeme kad je dobri stari čika Marx propovijedao kako „kvantiteta prelazi u kvalitetu", učinila upravo suprotno - proizvodila sve više i više sve jednolikijeg i sve unificiranijeg piva, da bi posljednji čavao u lijes dobrog piva zabila globalizacija totalnim okrupnjavanjem u pivskom biznisu i zatvaranjem stotina i tisuća malih i srednjih pivovara. Te na kraju malo o tome kako je to izazvalo pokret otpora u vidu craft brewinga, koji je danas toliko jak, a njegovu širenju i jačanju se još ne vidi kraja, da stalno otima sve više i više od kolača globalnih igrača i vraća vjeru svim istinskim ljubiteljima pjenušave tekućine...

A prije nego što je počelo otvaranje prvih boca i veselo cincilikanje čaša, dubravski su pjevači, pjevačice i mužikaši još malo zasvirali a da bi repertoar bio posve prigodan, neke od poznatih moravskih vinskih napitnica prilagodili su temi mijenjajući u pjesmama vino u - pivo. Ne zaboravimo, naime, da je Moravska izrazito vinarski kraj, na koji otpada čak 95 posto kompletne češke produkcije vina, pa je logično da i puk puno više pjeva o vinu, nego o pivu. Ali, to se mijenja - u korist piva. U moravskim gradovima i selima, maltene svakodnevno, niču nove mini pivovare, pa sve više ima smisla pjevati i o moravskom pivu.

I sad, ne znam koliko je brojnim posjetiteljima bilo zanimljivo moje pripovijedanje o pivu, premda moram priznati da je reakcija bilo podosta i da su bile nedvosmisleno pozitivne, ali - pjesma Češke besede Zagrebačke županije, koja se orila dvoranom restorana Sablić, kultnim mjestom lokalne gastronomije, bila je sjajna i neodoljivo je zvala posjetitelje da u njoj sudjeluju, barem da pocupkuju i plješću, ako već i ne umiju zapjevati:

Krčmice, krčmice mala, birtijo začađena 
Mladost si moju ukrala, ti si mi dosuđena
Noćobdija kad oglasi ponoć posljednje pivo si dam
Onda me krčmice baš ništa ne boli
I kad sam na svijetu sam.