Stalni čitatelji ovoga časopisa sjetit će se izvanrednog teksta Werner - zvijezda koja ne tamni, objavljenog u 7. broju, u kojem je naš tada stalni a kasnije, na žalost, povremeni suradnik Mato Pejić pisao o sprezi devete umjetnosti i piva. Kako ćemo vidjeti iz ovog priloga, taj tekst bio je prvi u nizu i povod mnogim akcijama na ovu temu.
Još početkom osamdesetih priređeno je sijaset izložaba na teme poput prirode u stripu, ili katastrofa u djelima devete umjetnosti, konja, svijeća i šta ti ja znam u stripovskim kvadratima. Postavljane su na velikim svjetskim salonima stripa, u galerijama, muzejima. Vidjevši to, Mati je palo na pamet prekopati po svojoj kolekciji stripova i pronaći prizore u kojima junaci ispijaju pivo. Tako se nakupilo na stotine kvadrata na kojima likovi potežu iz krigla, a u kolovozu 1998. odabrani primjeri završili su kao ilustracija eseja Nacrtaj mi krigl na stranicama 5. broja Virovitičke puse. Urednik Goran Gazdek osmislio je i realizirao istoimenu izložbu, koja je kasnije postavljena u caffe baru Boom, a potom u Slatini i djelomično u Daruvaru.
Nakon toga u Virovitici je pod naslovom Nacrtaj mi krigl postavljeno novo, dopunjeno, prošireno i izmijenjeno izdanje projekta, započetog prije više od jednog desetljeća. Uz virovitičko otvaranje nastao je esej Male ideje i veliki formati, koji je baš kao i onaj Nacrtaj mi krigl iz Puse i kataloga izložbe, uvršten u knjigu Pjenušave vedute, izdanu 2003. godine. Projekt je svoj život nastavio u galeriji internetskog portala www.pivnica.net, pokrenutog u travnju 2008. godine, a kratkim izborom predstavljen je godinu kasnije u osječkom Etnografskom muzeju u okviru tamošnjih dana piva. Posljednja, ali vjerujem ne i zadnja, u nizu izložaba postavljena je od 2. prosinca prošle godine do 15. siječnja u Gradskom muzeju u Bjelovaru.
Kako bi podržao ovu hvalevrijednu akciju i barem djelomice prikazao njezinu draž i Kvadrat se uključuje u nju prenošenjem Matinog teksta koji je nastao za potrebe kataloga posljednje izložbe. Od stotinu i jednog kvadrata izabrali smo nekoliko onih koji su nam se najviše svidjeli i kojima je, kako i sam Mato kaže, samo jedna stvar zajednička: prikazuju junake i likove kako piju pivo. Nema nikakvih dubokoumnih značenja, ni skrivenih poruka. Kad god se u nekom stripu u kadru pojavi boca, limenka, čaša, krigl, bačva ili točionik - on postaje potencijalni eksponat ove izložbe. Svakoga tko ne može izdržati da se ne upita kakvog to ima smisla i kome je takvo što potrebno, ostavljamo s njegovom dilemom i puštamo ga da se s tim nosi kako zna i umije. Ako niste imali prilike uživati u ni jednoj od ovih izložbi neka nadomjestak bude ovaj prilog, a kako biste i osjetili barem dio atmosfere, čitajte ga uz nezaobilazni krigl piva.
Eto, tako Vjeko najavljuje prilog, kojem je posvetio čak osam stranica posljednjeg broja časopisa Kvadrat. To „posljednjeg" moglo bi biti i doslovce, kao zadnji koji će se uopće pojaviti, jer kako stoji u uvodniku, izdavanje toga povremenika postalo je nemoguća misija, pošto je on, urednik Vjekoslav Đaniš, već dobrano potrošio sve argumente kojima je autore godinama nagovarao i namoljavao da besplatno pišu tekstove za časopis. Uspijevao je to teško ili još teže, ali uvijek sa zavidnim uspjehom, punih dvadeset godina, izdavši u tom periodu, evo, 25 brojeva, uz desetak specijalnih izdanja i stripovskih albuma.
Vjeko je naime 1992. kao strip entuzijast pokrenuo u svom malom Bizovcu časopis posvećen teoriji i praksi stripa, prvenstveno domaćeg, a isključivo kvalitetnog. Kako sam ja u ono vrijeme već imao lijep staž stripovskog poslenika, promicatelja, tumačitelja, te objavljivao na radijskim valovima i na stranicama fanzina, magazina i časopisa, koji su tu i tamo bljesnuli, a kako takvih nikada nije bilo puno, tako je Vjeko doznao i za mene i moju radijsku rubriku o stripu i za druge pokušaje, pa me pozvao na suradnju. Kako i sam kaže u gornjem tekstu, u početku više, a kasnije manje, pisao sam o stripovima koje sam volio, a kako je s vremenom slobodnog vremena bilo sve manje, onda se suradnja prorijedila i na kraju svela na povremene prijevode iz njemačke stručne periodike. Do nje sam dolazio zahvaljujući, naravno, pivu, jer u to vrijeme već sam bio stari olinjali, neizostavni i oduševljeni redoviti posjetitelj Oktoberfesta u Münchenu, a posjeti strip knjižarama bili su neizostavni sastavni dio tih ekskurzija. Uvijek sam, naime, uz gomile pivskih boca i limenki iz Njemačke dovlačio i hrpe stripovskih albuma i časopisa, pa bih za Vjekin Kvadrat tu i tamo štogod preveo.
Još prije nego se ta suradnja svela na povremene prijevode, nastao je spomenuti članak o Werneru, stripovskom pivopiji, čije sam avanture gutao s jednakim oduševljenjem kao stotine tisuća, a kasnije i milijuni Nijemaca, kod kojih taj uradak odavno ima kultni status. I to je uistinu inicijalna kapsla čitavog projekta Nacrtaj mi krigli. Tekst je naime objavljen 1997. godine, godinu kasnije dobio je nastavak u Virovitičkoj pusi, u kojoj je iste te godine objavljen j esej Mjehurići i oblačići sasvim se dobro slažu, koji govori o biti stvari - o sprezi, međusobnom prožimanju, odnosno skladnu suživotu crtanih romana i pjenušave tekućine. U međuvremenu je nastala izložba, koja je dva puta mijenjana i jednom proširivana, da bi dosegla današnji obim od 101 kvadrata na 30 panoa izložbenog formata 70x100 i prošla kafiće, društvene domove, galerije i muzeje u Osijeku, Virovitici, Pakracu, Zagrebu, Daruvaru i Bjelovaru. Pa tako sada, kada o projektu Nacrtaj mi krigl Kvadrat piše na osam stranica možemo reći da se na neki način „Krigl" vraća kući. (Mato Pejić)
