Kralj alkohol
Ponekad me je razum opominjao: kamo vodi ovo neprestano opijanje? Ali je John Barleycorn znao ušutkati takva pitanja. „Hajde da nešto popijemo, pa ću ti sve objasniti," bio je njegov odgovor. I to je djelovalo. Evo primjera koji to osvjetljava i na koji me John nikada nije prestao podsjećati.
Dogodio mi se nesretan slučaj, zbog kojeg je bila potrebna opasna operacija. Jednog jutra, tjedan dana poslije silaska s operacijskog stola, ležao sam na bolničkoj postelji slab i umoran. Liječnik je stajao kraj postelje i pripremao se otići. S negodovanjem je gledao cigaretu koju sam pušio.
-Trebali biste se toga okaniti, savjetovao je. Na kraju će vas otjerati u grob. Pogledajte mene.
Pogledao sam ga. Bio je otprilike mojih godina, širokih ramena, snažnih grudi, sjajnih očiju, obraza rumenih od zdravlja. Teško bi se mogao naći ljepši primjerak ljudske rase.
-I ja sam nekad pušio, produži on. Ali sam ih ostavio i pogledajte me.
Čovjek je bio drzak, opravdano drzak, svjestan svoga zdravlja. A poslije mjesec dana bio je mrtav. Nije bio posrijedi nesretan slučaj. Pola tuceta raznovrsnih mikroba s dugim znanstvenim imenima napalo ga je i uništilo. Umro je vrišteći od bola.
„Eto, vidiš," govorio je John. On se čuvao. Čak je prestao pušiti. A evo što je za to dobio. Divna nagrada, zar ne? Gledaj što je on propustio. Zar žečiš propustiti sve ono što ti ja mogu pružiti, samo zato da bi te napali mikrobi i odvukli u smrt? Nema pravde na ovom svijetu. Sve je lutrija. Ali ja stavljam lažan osmijeh na lice i smijem se činjenicama. Smij se i ti, i raduj se sa mnom. I tebi će jednog dana doći kraj, ali do tada budi veseo. Gadan je ovaj svijet kad se mogu događati takve stvari kao što je ova koja se dogodila tvom doktoru. Čovjek treba samo popiti još jednu čašu i zaboraviti."
I naravno, popio sam još jednu čašu zbog zaborava koji dolazi poslije nje. Ali sam opio razumno, inteligentno. Nastojao sam da kvaliteta pića bude što veća. Uzgred, treba napomenuti da kad čovjek počne piti razumno i inteligentno, on time samo pokazuje koliko je daleko otišao na putu kojim je krenuo. (Odlomak)
Jack London (1876. - 1916.) je popularni američki pisac, pravim imenom John Griffit London. Romansijer je i pripovjedač. Imao je siromašno djetinjstvo, burnu mladost i plodan život. I dvije velike ljubavi: ljubav prema životu, i ljubav prema znanju. Bio je radnik, mornar, krijumčar, kopač zlata (pročitati roman Zlato), a što je najvažnije: bio je i ostao veliki književnik. U rusko-japanskom ratu bio je ratni dopisnik, a novinarstvom se bavio neprekidno. Sve što je činio - činio je žestoko, moćno, sa ljubavlju, do kraja osjećajući sam život, pa je tako i pisao.
U mladosti je bio raznosač leda, prodavač novina, mornar, tvornički radnik. Otac mu se bavio svim i svačim a najviše astrologijom. Samouk je i mnogo je putovao. Godine 1893. ukrcao se na jedan brod kao slijepi putnik i došao sve do Japana. Bio je kopač zlata u Klondikeu (1897.), govornik na socijalističkim zborovima, ratni dopisnik u Rusko-japanskom ratu. Maštao je o revoluciji i čitao Darwina, Marxa i Nietzschea. Obolio je od skorbuta i vratio se u Oakland. Pjesnik je prirode, bunta, slavi snažne i poduzetne ličnosti. Tražio je junake koji se ne mire s okolnostima u kojima žive, već svladavaju prepreke borbom i snagom volje. Pisao je romane, pripovijetke i novele. Za 40 godina života objavio je gotovo 50 knjiga: 20 zbirki pripovjedaka, 20 romana, zbirke eseja i drame.
Jedan njegov suvremenik (V. B. Hargrave), dok je London boravio u gradu Davisonu, na rijeci Yukon, u potrazi za zlatom, o njemu zapisao i ovo: "Nijedan drugi čovjek nije u mojoj uspomeni ostavio tako snažan dojam kao Jack London. On je tada bio još dječak, ali je posjedovao duševne osobine zrela čovjeka. I ja nikada nisam ni mislio o njemu kao o dječaku, osim kad se radilo o njegovom srcu, čistom, veselom, nježnom i blagom mladenačkom srcu. Njegova ličnost svugdje je izazivala divljenje. Ne samo po svojoj ljepoti, jer bio je lijep mladić, nego je u njemu bilo nešto što se ne da opisati, ono čime se genij razlikuje od prosječnosti. /.../ Bio je idealist, koji je išao za tim da postigne ono što je nedostižno; sanjar, koji je bio čovjek među jakim ljudima; čovjek, koji je s dubokom vjerom gledao u život, a koji je isto tako nepokolebljivo znao gledati i smrti u oči."
Neka Londonova djela su: Ljudi s dna (1903), Bijeli Očnjak (1907), Morski vuk (1904), Željezna peta (1907), Zlato (1910), Mjesečeva dolina (1913), Martin Eden (1909), Kralj alkohol (1913), Rat klasa (1905) Zov divljine (1904) i druga djela. Godine 1899. objavio je London svoju prvu knjigu novela, pod naslovom Sin vuka, a to ime Indijanci sjevera upotrebljavaju za bijelog čovjeka, osvajača.
No, priča o Jacku Londonu nije kompletna, ako se ne ispriča uloga alkohola u njegovu životu. Jack London je puno pivo, a osjećao je i znao, da s njegovim vlastitim pijenjem, i posljedicama toga pijenja, nešto nije u redu. Odlučio je napisati "alkoholnu" autobiografiju, "memoare jednog pijanca". Tako je nastao roman John Barleycorn. Tin Ujević je napisao, da je u njemu iznio tragediju svoga kratkoga, skitničkog i pijanačkog života. Roman John Barleycorn napisao je Jack London tri godine prije smrti, 1913. godine. U njemu je opisao svoje pijenje, pijanstva i djelomično ponašanje u pijanstvu. U nas je to djelo prevedeno, ali mu je dat naslov Kralj alkohol.
