Svim onim atributima kojima se politika, posebno domaća, poslovočno diči kao; licemjerna, pokvarena, kurva, korumpirana, ovih se tjedana, a povodom rasprava o istanbulskoj konvenciji može pridodati još koji.
Oni koji su bili za sada su protiv, ali će glasati drugačije da se ne bi približili onima koji nisu za, a nisu ni, kad su mogli, bili protiv. Kužite?
Ispočetka je ličilo na pat poziciju. Kao u "Fin de partie".
Onda se počeo, poput u predlošku Samuela Barclay Becketta, proučavati završetak igre koja bi jamčila pobjedu potezom koji će dovesti protivnika u bezizlazan položaj.
Kraj koji se ne može izbjeći. Poput kiše.
Tako izgleda i ova završna scena tragikomične predstave općenarodnog kazališta. Scenografija je pala, šaptači se uvukli u svoje rupe, čaroliju obasjalo danje svijetlo.
Publika, koju do zadnjeg pokušavaju uvjeriti da je predstava dobra, izlazi, zviždi, traži pare nazad.
U mizanscenu par tehničara, po nalogu asistenta režije, sapunaju dasku, koja im je, do jučer, značila život.
Niz lica im se cijedi kreon, maske padaju same. I statisti okreću leđa.
Dežurni analitičari i dokoni kritičari se laćaju pera i orkestrirano otkrivaju finale. I oni, do jučer, puhači u istu tikvu, okreću ćurak, prestrojavaju se.
Upravo će takvi, onima "drugima", sutra tumačiti kako se i nije moglo drugačije okončati i kako su oni, u stvari, predviđali takav kraj.
Brisat će se fasade i umivati lica - dva lica, a bez i jednog obraza.
Ta slabost je valjda naša sudbina. I ne samo sada. I ne samo po pitanju prava na zaštitu slabijih.
Laž, bijeda i kukavičluk.
I Beckett kao metafora.
Jer, bez obzira na to kako Hamm i Clov, gospodar i sluga, Kralj i Klaun, Vladar i Dvorska luda, Otac i Sin, Kralj i Pješak, Otac i Majka, Kralj i Kraljica, odigraju, rezultat će biti isti.
Za razliku od domaćeg, danski se puk i pleb jednoumno složio da zauzme isti stav, po pitanju jedne drugačije "konvencije" - ugovora o zajedničkim standardima. Predlagač je bio Zavod (Odbor) za socijalna pitanja, kao vladin organ.
Radilo se, dakako, o pivu.
Ova sjeverna zemlja, proporcijama nalik Hrvatskoj, popije godišnje oko 370 milijuna litara piva! Brojka koja iz godine u godinu samo raste.
Jedini način da se trend zaustavi je, po mišljenju Zavoda, naučiti Dance da manje piju. U svojoj su trezvenjačkoj kampanji, prigodnim oglasima predložili građanima da svoje pivopijenje ograniče na 3 boce dnevno. To bi odgovaralo 84 centilitra žestice u tjednu. Rod i suprotni pol, poznatiji kao žene, morao bi se zadovoljiti s tek dvije boce, ili 56 centilitara jakog pića u nedjelji.
Konvencija, dakako, nije ratificirana. Pala je već u prvoj rundi.