U nedjelju će završiti najveća pivska fešta na svijetu, Oktoberfest u Münchenu, čije 170. izdanje protječe u znaku veselja, zabave, vreve i potoka piva, za koje se računa da će ga i ove godine biti popijeno barem šest milijuna litara. To je standardan rezultat, baš kao što je standardna i očekivana brojka od blizu sedam milijuna posjetitelja, pa se može reći da Oktoberfest drži svoju reputaciju. Naravno, da bi toliki narod iz svakog kutka Globusa pohrlio u bavarsku prijestolnicu nije dovoljno nakuhati toliko piva da se njime napuni potok, nego treba učiniti puno više. Tako su moru posjetitelja na raspolaganju ne samo paviljoni sa sto tisuća sjedećih mjesta u kojima se uz gromoglasnu svirku puhačkih orkestara razuzdano veseli, jede i pije, nego i bezbrojni vrtuljci i drugi uređaji i aparati za ludu zabavu, štandovi sa suvenirima i šatori sa svakojakim čudesima sračunatim samo na jedno – da privuku publiku i izmame im s lica osmijeh, a iz džepa – zna se već što.
Tko se prvi put zatekne u toj zaglušujućoj gunguli koja diže adrenalin na svakom će se koraku nečim iznenaditi, a zacijelo najviše kad začuje cincilikanje praporaca i pucketanje kandžije, te ugleda raskošne zaprege rasnih, monumentalnih i uparađenih konja, obilato okićenih kožom, srmom i mjedi. Svakog dana u rano poslijepodne pred glavnim paviljonima svake od šest minhenskih pivovara koje toče pivo na Oktoberfestu, ukotve se službeni šesteroprezi s kolima natovarenim drvenim pivskim bačvama i nakinđurenim šarenim đinđuvama s motivima hmelja. Kočijaši i njihove pratilje u bavarskim nošnjama – lederhoznama i dirndlicama strpljivo poziraju s turistima i objašnjavaju tradiciju ritualnog dovoženja piva, a konji ravnodušno podižu rep i na užareni asfalt istresaju hrpice zelenosmeđih okruglica iz kojih se puši i širi jedak zapah.
No, to nisu jedini konji na Oktoberfestu. U jednom od mnogobrojnih šatora je jašiona – golemi manjež u kojem dječurlija može koji krug prijeći na leđima ponija. Jedan od pivskih paviljona zove se Hippodrom i u njemu središnji prostor zauzima vrtuljak s drvenim konjićima, a konji su i glavni motiv ilustracija na zidovima. Do prije nekoliko godina u paviljonu su bili živi konji. Žive konje može se vidjeti još i u policijskim ophodnjama, a one drvene na nizu vrtuljaka na otvorenom. Uglavnom, iako je službena životinja bavarske, koja se nalazi i na državnom grbu, lav, a prije njega je to bio orao, te premda su se na pozornicama Oktoberfesta tijekom vremena mogli vidjeti i slonovi i najveći udavi na svijetu, i medvjedi i psi, a na jelovniku je najviše svinja, što u kobasicama, što u koljenicama, pečenih pilića, volova na ražnju i riba na štapu, najvažniji su ipak – konji.
S njima je, ustvari, sve i počelo je daleke 1810. godine. Tada se, naime bavarski princ, a kasnije kralj Ludwig ženio Theresom von Sachsen-Hildburghausen. Bio je to politički brak iz računa. Bavarska je od 1806. godine bila kraljevina, a tu je povlasticu baštinila zahvaljujući savezu s Napoleonom koji je u takozvanim napoleonskim ratovima potčinio Njemačku. Zajedno s Ludwigovim ocem Maximilianom I. car Napoleon odlučio je da mladić oženi princezu iz Saske, a Ludwig, zapamćen kao strastven čovjek, kojem je ta dužnost pričinjavala golemu nelagodu, mogao je barem birati koja će mu Saskinja postati životnom družicom i izbor je pao na 18-ogodišnju Therezu Charlotu Louisu Friederiku Amaliju. Pir je bio glamurozan, a proslava je trajala pet dana, nudeći svakom građaninu Münchena po nešto. Streljačka garda, narodna garda, i građanska streljačka društva priredili su paradu, na svakom koraku svirali su orkestri, a nudilo se i jelo i piće. Za kraj svečanosti, 17. listopada 1810. godine priredila je kavalerija Narodne garde konjske utrke.
Za taj događaj odabrana je jedna od livada pred kapijama rezidencijalnog grada, koja je u čast mladenke nazvana Terezijskom livadom – Theresienwiese, a danas je svi zovu jednostavno Wiesn, što je ujedno drugo ime za Oktoberfest. Usred trkališta bio je postavljen kraljevski šator iz kojeg su mladenci promatrali utrke u kojima je pobijedio fijakerist Franz Baumgartner. Prinz Ludwig, koji je 1825. stupio na prijestolje, od prvoga je dana budućoj kraljici dao do znanja da se neće odreći svoje slobode, a bio je, oprostite, ali u priči o konjima to mi se čini prikladnim, i pravi pastuh. Iako mu je Thereza izrodila čak devetero djece, nikad se nije zadovoljavao samo njenim čarima, te je imao mnoge priležnice, a među njima bila je i plesačica Lola Montez, čak 33 godine mlađa od njega.
No, vratimo se konjima. Onim pravim. Konjske utrke održavale su se do 1939. godine. U međuvremenu se manifestacija značajno promijenila, pa i gospodarska, zapravo stočarska izložba, koja je pokrenuta o prvoj godišnjici vjenčanja i na kojoj su nagrađivani najljepši konji i volovi, brzo je gubila ritam, te se sada održava svake četvrte godine, a u prvi plan je izbilo pučko veselje s jelom i točenjem piva. Ta je zamisao pala na plodno tlo što se potvrdilo već 1819., kada organizaciju preuzima Grad München i odonda se fešta održava svake godine, uz prekide zbog ratova. No dok je pivo sve više dolazilo u prvi plan, konji i volovi, od kojih je sve krenulo, dobili su druge uloge. Volovi su danas okosnica gastronomske ponude, a konji, čije su utrke obnovljene 1960. godine, no održavaju se samo u okviru gospodarskog sajma, redoviti su na Oktoberfestu još jedino kao drvene figure na brojnim ringišpilima, i u tradicionalnim zapregama, koje spadaju među najveće atrakcije svečanosti.
Stoga im pripada i čast da prvi dođu na poprište fešte. Naime, svečanom povorkom šesteroprega počinje Oktoberfest. Povorka, koja prolazi najvažnijim dijelom grada, dovozi na Oktoberfest glavne protagoniste manifestacije. Povorku predvodi Münchner Kindl – minhensko dijete, simbol bavarskog glavnog grada, jašući na konju, a slijedi kočija s gradskim čelnicima, pa kočija Schottenhamel šatora u kojem se svake godine otvara Oktoberfest. U njoj je glava obitelji Schottenhamel i župan Münchena, koji zabijanjem pipe u prvu pivsku bačvu feštu proglašava otvorenom. Iza njih su svečane kočije svakog od pivskih paviljona i u njima su obitelji gostioničara koji u tim šatorima toče pivo.
Svaka od šest pivovara čije se pivo ovdje toči ponosna je na svoje šesteroprege za prijevoz pivskih bačava, a tijekom dva tjedna trajanja fešte na raspolaganju su znatiželjnim posjetiteljima koji ih s oduševljenjem razgledaju. I svaki za sebe odlučuje tko je u ukrašavanju ljepotana bio najuspješniji – da li Augustiner, Hacker-Pschorr, Hofbräuhaus, Löwenbräu, Paulaner ili Spaten.
Manji dio ovog teksta izvorno je objavljen na češkom jeziku u tjedniku Jednota, koji izdaje Savez Čeha u RH u Daruvaru 4. listopada 2003. godine, a veći dio sada prvi put gleda svjetlo dana.
