Pivo u stihu i prozi

Koliko je sati?

Marko Štromajer   |   29.07.2020.     591

Koliko je sati?

Koliko je sati?
Prošlo je osam ujutro, Zaki istrpava knjige iz auta na štand ispod robne kuće
prednja lijeva guma je opet ispustila noćas

Koliko je sati?
devet i petnaest, poštar Mažić izlazi iz Saluna sa velikom torbom punom
šarenih razglednica

oko deset, već je sunce visoko, Bego gura prepravljena dječja  kolica puna plastičnih flaša prema Lidlu, vruće je ispod štofenog kaputa, a čizme su teške i dva broja su veće

na nogostupu u Radićevoj je gužva oko jedanaest

Badžo je ljut, bio je kod doktora Ranka, opet mora na dijetu, ali i kladionica je izgleda negdje pogriješila, jel više nokauta dao Bobo Čeprnja ili on?

Kolik je hodin?
Točno u podne, majstor Křivohlavek ide iz delikatese preko centra prema svojoj radnji sa dva piva u platnenom cekeru

Džeri se već treći put spušta u grad, pa natrag kući, gore-dolje, gore-dolje,
walkman se već davno pokvario
pa je kabel od slušalica gurnuo u džep

15:25, možeš točno znati, Šironja u plavom ford probeu ide iz ureda, prvo na ranč nahraniti mačke, a onda kući na ručak

Koliko je sati? Nekad uopće nije bitno koliko je sati
stvarno nije bitno koliko je sati,
Tony i Mošo se čitavo poslijepodne opraštaju uz velike krigle piva
stvarno je lijepo gledati ta dva životna meštra kako zabavljaju konobarice
osmijeh im ne silazi s lica
gospodična, donesite još dvije ovakve krigle, no dobro, ne baš ovakve, donesite nam dvije pune…
krigle svjetlucaju u kasnom suncu dok se crvenkasti sumrak zavlači u grad

Koliko je sati?
oko 21 Čarli sjeda za klavir u starom Karlu,
budi tih, prepoznat će te po načinu kako ostavljaš kaput i kišobran na vješalici

a negdje oko ponoći
Čuješ li trubu u daljini?
Tamo negdje iza željezničke, sa Kalvarije
čuješ li tiho?
to naš dragi Šusta
uvijek kad prolazi pored groblja,
zasvira pokojnim prijateljima

Marko Štromajer, daruvarski pjesnik, pripovjedač, crtač stripova, ilustrator, uporni promatrač i vjerni komentator bijedne svakodnevice onih, već toliko puta prepričanih sudbina, neprekidno bilježi kronike sitnih provincijskih ljudi, koji su se naivno izgubili u velegradskom košmaru tražeći svojih pet minuta slave. Njegovi radovi objavljeni su u književnim časopisima Quorum, Zarez i Vijenac, strip-časopisu Komikaze, autor je nekoliko tekstova i pjesama koje je izdao daruvarski band Cota G4.

U Štromajerovoj poetici ispreplitanje surovih i nezgrapnih likova i događaja iz provincijskih dvorišta i birtija, s lažnim velegradskim blještavilom rađa sintagmu provincija kao supkultura, baš u vrijeme kada je supkultura zgurana opet nekamo pod provincijski tepih. Sve te priče, on je svojom lucidnošću uz pomoć nekoliko jednostavnih gitarističkih riffova pretvorio u duhovitu, ali surovu rock-pjesmaricu koju danas izvode Prežderani.

Pjesma Koliko je sati? sjajan je grupni portret šarolike galerije likova, od majstora života do velemajstora preživljavanja, poetska posveta našim dragim i važnim sugrađanima, koji nažalost više nisu s nama.

Na slici Mošo i Tony (Momir Plavšić i Tony Hnojčik)

Snimio Mato Pejić

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Popit će se još po neka, tko zna što nas vani čeka.
Pivní kurýr

Nacrtaj mi krigl

OktoberfestMural.jpg
OktoberfestMural.jpg





Najnovije iz kategorije Pivo u stihu i prozi