Pivovara Daruvar – priča koja teče 180 godina prva je monografija neke hrvatske pivovare i ne skrivam zadovoljstvo što se baš meni pružila prilika da istražim i za buduća pokoljenja zapišem historijat tvornice piva, koju je u Ždralovom gradu utemeljio Izidor Janković, potomak poznate ovdašnje grofovske loze.
Istina, Karlovačka pivovara ima knjigu Radni vijek jednog pivara, ali ona se – kako joj i naziv sugerira – bavi vremenom koje je u pivovari proveo njezin autor majstor pivar Ljudevit Mejaški, povijest ove pivovare zabilježena je i u velikoj izložbi Idemo na pivo, a dijelom i u pripadajućem katalogu; i Zagrebačka pivovara ima izložbu, zapravo mali muzej, a o njezinoj povijesti napisani su mnogu stručni članci, pisalo se i o Osječkoj pivovari, te je i njezina priča prikazana na prigodnoj izložbi, ali prvi je put da neka pivovara dobiva cjelovit prikaz prošlosti i sadašnjosti u reprezentativnoj, bogato opremljenoj tvrdo ukoričenoj knjizi. Naravno, kako je daruvarska pivovara najstarija u Hrvatskoj, i pravo je da prva dobije takvo izdanje.
A odgovor na pitanje kako sam pisao ovu knjigu glasi: teško. Teško, a opet lako.
Teško zato što su svi izvori podataka i artefakata, za koje sam držao da će biti izdašni, bili preko svake mjere siromašni i zato što su mnogobrojni pozivi sugrađanima za koje i danas mislim da na tavanima i u podrumima svojih kuća imaju zanimljive materijale koji svjedoče o povijesti Pivovare, dali mršave rezultate. Ljudima se naprosto s tim ne da gnjaviti, a ne može im se to ni zamjeriti. Kudikamo je žalosnije što se premalo dokumenata i predmeta čuva u institucijama čija je svrha postojanja da čuvaju artefakte – muzejima, galerijama i arhivima.
A opet lako, jer sam u bezmalo četiri desetljeća koliko u Daruvaru radim kao novinar, napisao mnoge i premnoge tekstove o daruvarskoj pivovari i za potrebe njihova nastanka proučio mnoge dostupne izvore, pa dosta toga već imam i u svojoj osobnoj zbirci. A s obzirom na to da sam pišući o Pivovari , kako za Radio Daruvar i Bjelovar, tako i za mnoge novine, a naročito za ovaj portal koji već trinaest godina pomno prati i zdušno podržava Staročeško pivo i craft piva iz linije Peti element, smatrao sam da je pisanje ove knjige logično i prirodno moje pravo i dužnost. Te sam ponudu da uz jubilej Pivovare, 180. obljetnicu osnutka, pripremim prigodnu monografiju, prihvatio objeručke, ne razmišljajući ni časa.
Dobar dio knjige mogao je biti napisan odmah – prema konceptu koji su šefovi i vlasnici Pivovare podržali, jedno poglavlje posvećeno je Danima piva, a sa svih sam već pisao velike i raskošne reportaže, ilustrirane mnoštvom vlastitih fotografije, a daljnje poglavlje govorilo je o fenomenima, projektima i temama koje su obilježile pojedina razdoblja postojanja Pivovare, u kojima sam i sam dao određeni doprinos. Kao što je bila, primjerice, izložba Staročeško, ili projekt Nacrtaj mi krigl, ili moja knjiga priča o pivu Pjenušave vedute...
Najveći dio monografije zauzima povijesni pregled, od osnutka Pivovare 1840. godine, do danas, za koji je valjalo zasukati rukave i rudariti u prašnjavim arhivima, prolistati na stotine i stotine stranica novina, časopisa i dokumenata, da biste našli malo ili ništa, osloviti mnogobrojne bivše radnike Pivovare ili potomke nekadašnjih zaposlenika i riječ po riječ, podatak po podatak, fotografiju po fotografiju, predmet po predmet, slagati mozaik, koji ukoričen u ovu monografiju, na 230 stranica teksta i slike, kazuje priču o kuhanju piva u strogom centru Daruvara, na kućnom broju 100, kasnije je to Jankovićeva ulica 100, a danas Reljkovićeva broj 2.
Pivovara je 1840. godine osnovana kao dvorska i nije imala druge svrhe osim da kuha pivo za utaživanje žeđi dvorskih službenika i radnika grofovskog gospodarska, te malobrojnih stanovnika mladog grada, koji su živjeli u stotinu i dvadeset kuća. Sve te potrebe zadovoljavao je pogon koji je godišnje proizvodio 500 hektolitara piva i tako je bilo sve do pred kraj 19. stoljeća, kada počinje snažan razvoj turizma zahvaljujući atraktivnim programima Daruvarskih toplica i izgradnjom pruge, koja je značajno olakšala putovanje po čitavom carstvu, te su daruvarskim kupališnim perivojem šetali gosti sa svih strana. Tada (1893.) Pivovara dolazi u ruke skupine poduzetnih građana (Pollak, Crner, Dobrović), koji prepoznaju važnost piva kao osvježavajućeg pića, ali i marketinški potencijal imena koje će upućivati na glasovito češko pivo i češku manjinu koja u to vrijeme tu živi u većem broju, te kuhaju pivo imenom Staročeško (Staročeško zimsko pivo). Od tog vremena manje više stalno u asortimanu daruvarske pivovare istaknuto mjesto zauzima ta pivska marka, koja je tako jedan od najstarijih pivskih brendova u Hrvatskoj.
Tada Pivovara doživljava prva proširenja kapaciteta i modernizaciju postrojenja, a tijekom dvadesetog stoljeća modernizacije i povećanja količine skuhanog piva nižu se jedna za drugom, pa pivovara s početnih 500 dolazi do kapaciteta od 250 tisuća hektolitara godišnje. Pri tom ostaje cijelo vrijeme na istom mjestu u strogom središtu grada, a dogradnje se izvode na temeljima starih zdanja.
Najizdašniji izvor materijala za izradu knjige bio je Državni arhiv u Bjelovaru koji čuva dokumentaciju iz međuratnog razdoblja djelovanja pivovare i čitavog vremena trajanja Drugog svjetskog rata, a poslijeratne događaje bilo je lako rekonstruirati na osnovu zapisnika sa sjednica organa upravljanja Pivovare, koji se čuvaju na istom mjestu. Najviše fotografija i artefakata ima sama Pivovara u svom arhivu, ali je taj materijal nažalost nesređen i nesistematiziran. A uvjerljivo najbolje, naprosto dragocjeno mjesto za popunjavanje kostura priče o pivovari mnogim konkretnim događajima je arhiv češkog tjednika Jednota, koji je od ožujka 1946. pa sve do današnjih dana, redovito i obilato donosio vijesti iz pivovare, dakako, uz pripadajuće fotografije.
O Pivovari su pisale i druge novine, no niti izdaleka tako puno kao Jednota. U svakom slučaju, valjalo je proučiti sve moguće izvore informacija, prolistati bezbrojne stranice časopisa, periodike, novina, zapisnika, dokumenata, osloviti mnoge sugrađane, saslušati bezbrojne priče... Moja velika prednost bila je ta što sam znao gdje treba što tražiti, što sam osobno poznavao kolekcionare pivskih etiketa i memorabilija, što sam bio uporan i drsko vukao za rukav Krešu Marića koji je pomogao u brojnim kontaktima i organizirao mnoge susrete i razgovore.
Konačan rezultat je knjiga koja je pred vama. Osim povijesnog pregleda ona donosi šetnju pogonima Pivovare, sadrži potom poglavlje o Danima piva, pa o zanimljivim temama na ovaj ili onaj način vezanima uz daruvarsku pivovaru i njezino pivo (glazbeni orkestar Gambrinus, izložbe Nacrtaj mi krigl i Staročeško, zbirka pivskih eseja Pjenušave vedute, Žetvene svečanosti češke manjine, tvornički foto album, pivovarska pivnica Vranjevina, brendovi daruvarske pivovare, marketing Pivovare, virtualna promidžba, turistička ponuda, sport i rekreacija, sponzorsko praćenje kulturnih manifestacija) i na kraju su tu priče iz tvornice, odnosno sjećanja sadašnjih i bivših radnika Pivovare, te razne pjenušave zanimljivosti.
Knjigu je izdala Pivovara Daruvar (za nakladnika Sandra Kufner i Siniša Lukač, grafička urednika je Vlatka Daněk, grafički realizator Željko Podsednik, dok je lekturu i korekturu odradila Romana Žukina. Knjigu Pivovara Daruvar – priča koja teče 180 godina otisnula je tiskara Zelina u tisuću primjeraka.
