Knjiga o mom gradu

Mislite da djeca ne primjećuju pivo i da, bez obzira na to da li ih i koliko vuče na nedopuštenu i neprimjerenu konzumaciju, nisu svjesna da mjesna pivovara, a i njena sestra vinarija također, trebaju zauzeti zasluženo mjesto u priči o njihovu rodnom gradu. Evo daruvarskog primjera koji pokazuje kako to rade djeca.

U okviru europskog programa sestrinskih knjižnica, daruvarska je gradska knjižnica uspostavila suradnju i pobratimstvo s knjižnicom u gradu Český Těšin na istoku Češke republike, na samoj granici s Poljskom. logično, jer u Daruvaru je mnogo Čeha i onih koji govore ili barem razumiju češki, pa u komunikaciji nema jezične barijere. Suradnja je rezultirala projektom nazvanim Knjiga o mom gradu, koji je urodio dvjema ručno izrađenim knjigama - klinci iz dviju daruvarskih osnovnih škola (češke i hrvatske) opisali su i oslikali svoj grad i svoje radove uvezali u knjigu, koju su poslali u Češku, a tješinska djeca su opet napravila knjigu o svom gradu i poslali je u Daruvar. Vrlo zgodna ideja sadržavala je i online promociju obadviju knjiga, kao i postavljanje virtualne inačice knjiga na pripadajuće Internet stranice.

Tješinski su klinci dakako opisali rijeku Olše (Olza), koja teče i Češkim i Poljskim Těšinom i ujedno čini državnu granicu, svoju školu, crkve, spomenike, poznati muzej i Jaromira Nohavicu, najpoznatijeg češkog kantautora, porijeklom iz Těšina, koji je prije par godina imao koncert i u Daruvaru, pa je i tako povezao dva grada.

Daruvarski pak, predstavili su glasovite termalne kupke, koje su tu postojale i u rimsko doba, grofovsku obitelj Janković, koji su tvorci suvremenog grada, turističke kapacitete, prirodne ljepote, povijesne znamenitosti, pa i stjegonoše proizvodnje (tekuće) hrane - Pivovaru Daruvar i Vinariju Badela 1862.

A da su to učinili korektno, prenoseći povijesne fakte o nastanku pivovare i njenom značaju kao industrijskog kapaciteta i dugovjekog simbola grada, uvjerite se sami.