Katalonska zvijezda

Idemo na pivo s Mladenom Klemenčićem   |   Mladen Klemenčić   |   14.01.2012.     2939

Katalonska zvijezda

Rijetki su gradovi s tako izraženim i prepoznatljivim identitetom kao što je to slučaj s katalonskom prijestolnicom Barcelonom. Za to su, ponajprije, zaslužne gradske prepoznajnice kojih u Barceloni, kao malogdje, ima u izobilju. Od poznatih ličnosti to su slikari Picasso i Miró, od arhitekata već pomalo notorni Gaudi, ali uz njega i ništa manje maštoviti Joseph Puig i Cadafalch te Lluís Domenech i Montaner, obojica i istaknute političke ličnosti. Njihove građevine, pa i cijele gradske četvrti, kao što je modernistička l'Eixample, prepoznaju se posvuda ne samo kao barcelonske nego i kao katalonske ikone. Vijenčeva kolumnistica Nives Opačić tom je popisu barcelonskih velikana svojedobno pridodala i izumitelja i graditelja podmornica Narcisa Monturiola. Katalonska enciklopedija, pak, pojam je vrijedan respekta u izdavaštvu. Razumije se, tu su i neizbježni nogometaši FC Barcelone, katalonske športske svetinje.

Izvan Katalonije, međutim, manje je poznato da grad i pokrajina imaju i svoju pivsku prepoznajnicu, štoviše pravu pravcatu zvijezdu. Najpopularnije katalonsko pivo proizvodi se u pivovari u Barceloni koja se naziva Damm, iz čega je odmah razvidno da je tu bilo njemačkog utjecaja. Godine 1872. alzaški pivar August Kuentzmann Damm sa suprugom napustio je rodni kraj i skrasio se u Barceloni, gdje je 1876. pokrenuo proizvodnju piva u suradnji s bratićem Josephom Dammom, koji je preuzeo vođenje posla. Prvotno je pivovara bila smještena u spomenutoj četvrti l'Eixample, koja se baš u to vrijeme naveliko gradila. Na sadašnju lokaciju u predgrađe El Pratt de Llobregat pivovara se preselila 1992. U staroj zgradi pivovare, oglednom primjeru industrijske arhitekture, danas se povremeno održavaju koncerti i druge priredbe.

Zaštitni znak pivovare Damm od sama je početka zlatna petokraka zvijezda. Prvobitno se proizvodilo pivo nazvano Strasburger Bier prema zavičaju Dammovih, a zvijezda je u naziv piva ušla 1921, kada je ono nazvano Estrella Dorada. Temeljni pivski proizvod barcelonske pivovare, gorkasti pilsner s vrlo pristojnih 5,4% alkohola, od 1991. nosi današnji naziv Estrella Damm i ima etiketu dizajniranu u najboljoj tradiciji katalonskih lijepih umjetnosti.

Na njemačke korijene barcelonskoga piva ukazuju i ostale vrste koje pivovara Damm proizvodi. Ponajprije, to je vrlo zanimljiva verzija deklarirana kao Märzen Bier, odnosno ožujsko pivo, dakle kao pivo koje se u Njemačkoj izvorno varilo u proljeće i potom čuvalo preko ljeta do listopadskih pivskih svečanosti. Izvorno je ožujsko pivo moralo razmjerno dugo ležati pa je bilo nešto jače i bojom tamnije od običnoga, što se itekako potvrđuje u barcelonskoj inačici koja se naziva Voll Damm, a proizvodi se od 1955. No s udjelom alkohola od 7,2% barcelonska Žuja nadmašuje uobičajene standarde ožujskih piva i zapravo je sličnija nekim drugim pivskim vrstama, ponajprije sjevernotalijanskim dvostruko slađenim pivima koja obično nose oznaku bock.

Estrella Damm i Voll Damm dva su najpopularnija pivarska proizvoda, a osim njih Dammova pivovara proizvodi još i svijetlu verziju A. K. Damm, koja je prvi put priređena za 125. obljetnicu pivovare, a svojim je nazivom posveta utemeljitelju pivovare. Tipično njemačkim imenom Bock nazvano je tamno pivo. Barcelonski Bock Damm imenom i slikovno, s jarcem kao simbolom, u potpunosti asocira na istoimenu vrstu alkoholom bogatijega piva, u Njemačkoj i Austriji popularna, a često i dostupna jedino u zimskom razdoblju. No barcelonski Bock ipak po svojim obilježjima nije pivo tipa bock, nego obično tamno pivo sasvim prosječne jačine od 5,4%.

Na popularnost Dammovih piva u Kataloniji upozorio me prijatelj iz djetinjstva koji se skrasio u Kataloniji. Pričao mi je o Estrelli s velikim oduševljenjem i prije nego što sam ga prvi put posjetio. A kada smo se konačno susreli u Barceloni, gdje on povremeno radi, potrudio se da zajedno uživamo u katalonskom pivu. Šetajući Barcelonom predahnuli bismo svako toliko uz bočicu osvježavajuće Estrelle ili pak okrepljujućeg smećkastoga Voll Damma. Standardno su punjenje obaju piva boce od 0,33 l, što se pokazalo idealnim za povremene predahe, nakon kojih bismo nastavljali dalje. Pritom, moja jedina dvojba bila je za koje se od spomenuta dva piva odlučiti, jedno je bolje od drugoga. Za tako povoljan dojam nije nevažan ni dizajn ambalaže. Ne samo zbog etikete nego i oblikom, već i same boce toliko su privlačne da im je teško odoljeti.

Katalonija nije zamisliva bez Barcelone, no da bi se vidjela idilična slika tradicionalne, pastoralne Katalonije, treba izaći iz Barcelone i posjetiti manje razvikane dijelove te europske zemlje koja nije država, ali jest nacija. Baš u takvu mjestu živi spomenuti zagrebački frend sa svojom obitelji. Olot, njegovo katalonsko gnijezdo, grad je s tridesetak tisuća stanovnika i sjedište brdske regije nazvane Garrotxa, smještene između mora i pirenejskih planinskih visova. Tu se maritimni utjecaji prožimaju s planinskim svijetom Pireneja, što se, kada sjednete za stol, najbolje vidi i ćuti u paelli.

Sve dok nisam tamo došao, nisam znao da se Olot i okolica nalaze na vulkanskom terenu. Ne, nije u pitanju jeftini trik za turiste. U bližoj okolici Olota identificirani su, a i okom vidljivi, ostaci četrdesetak vulkanskih kratera. I na području sama grada vidljivi su ostaci čak triju kratera, a na jednoga od njih, Volcŕ de Montsacopa, u laganoj smo se šetnji iz sama centra i mi popeli. A i u Olotu, u sjeni ugaslih vulkana, pilo se pivo sa znakom zvijezde, osobito prije dvije, tri godine, kada smo u posjet našem naturaliziranom Kataloncu stigli nas dvojica pajdaša iz Zagreba te jedan amigo iz Hamburga, gdje je naš domaćin također proveo dio života. Teško je reći kada su i gdje bili vrhunci toga kratkog ali intenzivnog druženja. Posebice ipak pamtim dva detalja, a u objema situacijama ispred nas su se našle i bočice katalonskog piva.

U mjestu Besalú obišli smo slikoviti stari most s lukovima i nepravilnim tlocrtom, a potom na glavnome trgu popili rundu Voll Damma uz ukusne ljutkaste garočanske kobasice, koje nam je gazda osobno preporučio. Nevjerojatno je bilo kako su se ta dva podvorka međusobno, a i s ambijentom staroga gradića, dobro sljubila. Drugi vrhunac bio je na terasi lokalne gostionice u mjestu Santa Pau, kamo naš prijatelj i njegova supruga obvezno dovedu svoje goste pa nismo ni mi bili iznimka. S pogledom na akropolski smješten stari dio grada, s dominantnim zvonikom na kojem se vijori velika katalonska zastava, i tu smo zastali i nazdravili uz rundu Estrellite, odnosno Zvjezdice, kako joj uobičajeno tepaju Katalonci.

Mladen Klemenčić leksikografski je savjetnik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža i glavni urednik Hrvatskog općeg leksikona, magistar je znanosti, diplomirao geografiju i magistrirao na zagrebačkom PMF-u, objavio mnogobrojne znanstvene radove iz područja geografije, geopolitike, povijesti, predavač geografije na fakultetima, stručnjak za granice, autor niza knjiga i monografija. Urednik je u Matici hrvatskoj - deset godina uređivao je časopis Hrvatska revija, a pet godina bio je član uredništva časopisa Kolo. Radove, funkcije i angažmane mogli bismo još dugo nabrajati, no valja nam otkriti - gdje je tu pivo. Gospodin Klemenčić odličan je poznavatelj i veliki ljubitelj piva, a kako dosta putuje, o čemu svjedoči i knjiga putopisa Granice bez granica, imao je priliku upoznati i dosta različitih piva. O tome u dvotjedniku Vijenac Matice hrvatske objavljuje eseje i reportaže, često ilustrirane etiketama iz vlastite bogate zbirke. Te članke iz Vijenčeve kolumne Idemo na pivo s Mladenom Klemenčićem prenosit ćemo na našoj stranici uz dopuštenje autora i uredništva Vijenca. 

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Majka telefonira učiteljici: „Molim vas da više djeci ne dajete zadatke iz matematike u kojima pivo stoji krunu i osamdeset. Muž cijelu noć nije mogao zaspati.“

Nacrtaj mi krigl

Prado - 42.jpg
Prado - 42.jpg





Najnovije iz kategorije Idemo na pivo s Mladenom Klemenčićem