Kako smo slavili
Smisao za proslave kod mnogih je od nas duboko ukorijenjen. Slaviti možete mnoge događaje – rođendan, praznik, svadbu, polaganje kamena temeljca neke važne građevine, sportski uspjeh, otvaranje izložbe, uspjeh na izborima, kolaudaciju nove kuće, prijem na srednju školu ili fakultet, maturu... I mogao bih tako nabrajati još neko vrijeme.
Spomenut ću također još jednu proslavu, koja se priređivala uglavnom u vrijeme totalitarizma, a riječ je o Međunarodnom danu žena. Maloj je to apsurdno, ali najviše su slavili i pili muškarci. Zahvaljujući alkoholu, neki su od njih skupili hrabrosti reći svojoj suradnici da mu se već dugo sviđa i davati joj nemoralne prijedloge. Neki su u tome i uspjeli. Statistika ne vodi takvu evidenciju, ali bilo bi zanimljivo znati koliko razvoda, ili barem žestokih bračnih svađa ima na savjesti taj Međunarodni dan žena.
Slijedeći dobar razlog za proslavu na radnom mjestu bilo je napredovanje, kad bi onaj, koji se uspeo na jednu hijerarhijsku stepenicu više, donio na posao alkohol i pladanj sa sendvičima. No, prvobitno dobro raspoloženje može se izroditi u neugodne sjene sumnje: onome, tko je računao da će on avansirati, a ne taj drugi, prisjedne alkohol i zagorči mu usta, te teško može zatomiti svoje razočaranje. Neki razmišljaju o tome kakav će biti novi šef, u čemu će biti bolji, a u čemu gori od svoga prethodnika. A drugima zaključuju da će radije dati otkaz, jer se novim upraviteljem ili direktorom ne slaže. Premda se proslave obično smatraju pozitivnim događajem, uostalom, možda baš zato što ih se povezuje s dobrim jelom i pićem (usput, bilo bi baš zgodno ustanoviti, koliko alkohola proteče upravo na proslavama – bojim se da bi to bio značajan udio u ukupnoj potrošnji alkohola u Češkoj), imaju one ipak i svoje tamne strane. Jedna od njih je i običaj da se slavljeniku donose pokloni. A čovjek ne želi stalno poklanjati notorne boce. Što onda smisliti?
Sreo sam nedavno grupu ljudi (netko bi to nazvao škvadrom), koji su uvijek burno proslavljali rođendane svojih članova. Bilo nas je nekakvih petnaest, a to je značilo i godišnje petnaest proslava rođendana, na kojima je alkohol doslovce tekao potocima. Kako smo starjeli, tako je, međutim, volja za proslavama slabjela, a s njom i podnošenje alkohola, te smo proslave rođendana počeli spajati, slavili smo po dva, pa i po tri rođendana odjednom. Samo su se okrugle obljetnice slavile pošteno, kako spada. No, ni na tim proslavama nitko se nije opijao kao u stara vremena.
Ali, dok smo bili mlađi znali smo uz druge stvari kao rođendanski poklon donijeti veselu igranu videokazetu, koja prikazuje život slavljenika. Snimalo se tako da se u ulozi slavljenika izmijenjalo više nas, a zabavljali smo se jednako za vrijeme snimanja, kao i za vrijeme premijernog emitiranja na proslavi. No, ne samo da je snimka bila zabavna, nego je bila i zanimljiv dokument za budućnost: kako je čovjek izgledao i čime se bavio. Pa eto, za današnje naraštaje, ako ne znate što pokloniti za rođendan, evo vam ideje.
Preuzeto iz časopisa Vlastní cestou koji izdaje pivovara Bernard Humpolec (ČR)
S češkog preveo Mato Pejić
Ilustracija Luděk Barta
