Jeste li vi gospodine pijani?, pita policajac vozača u onom vicu. Nisam, odgovori ovaj. Nećete valjda reći da ste trijezni, nato će pandur. Neću, kaže vozač. Pa, kakvi ste onda? -Taman! Danas, tijesno iza vremena obilja i slavlja vjerojatno nema baš puno onih koji su „taman“, sigurno je puno više trijeznih, bilo da ih je kao grom iz vedra neba udarila kruta životna realnost, bilo da su svjesno krenuli u „suhi siječanj“ to jest detoksikaciju organizma. Zanimljivo je da dok za „taman“ i „trijezan“ postoji samo po jedan izraz, uz jedva pokoji sinonim, za „pijan“ ima toliko raznih riječi, naročito u razgovornom jezičnom stilu i žargonu, da im se ni broja ne zna.
Najviše ćemo ih na jednom mjestu naći u knjizi Šatra – rječniku šatrovačkog govora hrvatskog književnika i prevoditelja Tomislava Sabljaka, koji je umro prvog dana ove godine, pa je ovo prilika i da odamo počast ovom velikanu novinskog uredništva i književne kritike, koji se tijekom karijere puno bavio proučavanjem slenga i uopće neknjiževnog jezika.
Za izraz (biti) pijan T. Sabljak u knjizi Šatra navodi: balzamiran, biti u ofsajdu, cugoš, drinki, drogiran, drven, dvogrba deva, janpi, nakresan, mokar, mortus, mutan, nacican, nacuclan, nacugan, nacvrcan, nafrulan, naliven, nalokan, naroljan, nasaftan, nasviran, nasisan, našvasan, našljeman, našljokan, natankan, natankiran, natreskan, pod drogom, pod gasom, pod gorivom, pod parom, pun vode, reš pečen, tvrd, tvrtko, letva, pijan kao avion, pijan kao crna zemlja, pijan kao čep, pijan kod deva, pijan kao majka, pijan kao treska.
Pijanac je alkić, cugaroš, cuger, delirko, drinker, droger, fenjer, janpika, karanfil, mokri brat, ocuganac, pijanist, Vinko Lozić, vinski brat, zurna; pijančevanje je cicanje, cuclanje, cuganje, drogiranje, lokacija, lokativ, nalevanje, pljuganje, rajfanje, sisanje, saftanje, šljemanje, švasanje, pijančiti je drvariti, ružiti, tulumariti, pijanka aldumaš, raspaljotka, pijanstvo alko-trip, a piti se kaže i: cicati, cirkati, cuclati, cugati, drinkati, gvircati, ljuštiti, plumbati, tajfati, saftati, saugati, sisati, šljemati, šljokati, švasati, tesati, žlepati, žleviti i žljeviti.
Možda ste primijetili da se među šatrovačkim izrazima za pijanca nalazi i Vinko Lozić, što je svoje vrsna personifikacija vina, a August Šenoa u pjesmi Čudnovita dveh kaputov zmešarija dodaje mu i „ljutog protivnika“ Pemka Hmeliča, personifikaciju piva. O tome smo pisali uz prepjev pjesme John Barleycorn must die, stare engleske narodne balade, koja je doživjela brojne izvedbe, pa i onu kojom smo se bavili – Stevea Winwooda i grupe Traffic. John Barleycorn je personifikacija alkoholnog pića, pri čemu se obično misli na žestoke destilate, premda se u imenu nalazi zrno ječma (Barleycorn): U našim izvorima obično se prevodi kao Kralj Alkohol, pisali smo tada. Upravo tako preveden je i naslov romana John Barleycorn Jacka Londona, a značenje toga imena i naslova zgodno je pojasnio doktor Duško Wölfl u svom eseju na Internet stranici ALK - Newsletter za alkoholizam i bolesti ovisnosti:. „Već je na prvi pogled jasno, da je John Barleycorn nečije osobno ime i prezime. Međutim, nije tako, iako ne isključujem mogućnost, da se netko u englesko - američkom govornom području, možda tako i zove. U Websterovom "Dictionary of modern American Language" piše (u prijevodu): John Barleycorn - personifikacija (žestokog) alkoholnog pića, dobivenog destilacijom žitarica (corn) ili melase (malt). John Barleycorn je, dakle, sinonim za alkoholno piće i to uglavnom žestoko. U hrvatskom govornom području uobičajen je sličan naziv - Vinko Lozić. Pod tim se imenom smatra vino." August Šenoa, na primjer, u svojoj poemi Čudnovita dveh kaputov zmešarija dotičnom Vinku Loziću, kao personifikaciji vina, pridružuje mokrog druga Pemka Hmeliča, koji predstavlja pivo.
Kralj Alkohol postoji i u hrvatskoj rock glazbi, u istoimenoj pjesmi Dade Topića i grupe Time, a portal Urban Dictionary sintagmu John Barleycorn opisuje ovako: „To je mali kućni duh, koji se ušulja u tvoju sobu nakon noći provedene uz goleme količine pića. Jednom nogom se odupre o tvoju bradu, a drugom o nos, pa ti svojom trskom, slamnatom stabljikom, struže po ustima, grlu i glavi. To objašnjava ružan okus u ustima i glavobolju kad se probudiš. Primjer: -Stari, izgledaš kao govno. -Da, čovječe, noćas me je posjetio John Barleycorn.“
Ilustracija: Pieter Brueghel ml: Žena vodi kući pijanog muža, 1616.