Veliki tankovi golemih industrijskih pivovara, bakreni lonci u pivnicama ili posude u kućanstvu? Gdje god se kuha, osnovni proces dobivanja piva svuda je isti.
Prvi korak u proizvodnji piva je topljenje šećera iz slada - mljeveno žito miješa se s vrućom vodom. Dobivena slatkasta smjesa mora se slegnuti nakon čega se slatko nehmeljeno mlado pivo otače kroz umetnute tanjure na dnu. to je jednostavniji način topljenja šećera, naziva se infuzija i najčešće koristi pri proizvodnji svijetlog engleskog piva. Složeniji sustav naziva se kuhanje, a koristi se za piva koja fermentiraju na dnu (Pilsner piva). Smjesa se vadi malo po malo na različitim stupnjevima i prenosi u posudu gdje se polagano dovodi do vrenja. Nakon par minuta kuhanja mlado nehmeljeno pivo vraća se u posudu sa smjesom.
Tako dobivena tekućina kuha se s hmeljnim češerima sat ili više. Neki se hmeljni češeri dodaju na početku kuhanja kako bi se raščistilo mlado nehmeljeno pivo i odvojila gorčina, a ponekad se dodaju blizu kraja tek toliko da oslobode ulja kako bi dali finalnu aromu.
Mlado hmeljeno pivo potom se propušta kroz filter kako bi se uklonili potrošeni šećeri. Nekada se pivo hladilo u pladnjevima, a danas se koriste uređaji za hlađenje.
Pivo se potom stavlja u posudu za fermentaciju u koju se ubacuje kvasac koji šećere pretvara u alkohol i proizvodi ugljični dioksid. Po završetku fermentacije kvasac se ispušta s dna posude, a pivo nalijeva u tankove za čuvanje gdje će odležati i sazrjeti.
Prije pakiranja u boce ili bačve pivo se filtrira. No, neka tradicionalna piva se ne filtriraju, a nekima se u boci ili bačvi dodaje šećer kako bi se potakla daljnja fermentacija ili suhi hmeljni češeri kako bi pivu dali ekstra aromu.
Život piva produžuje se pasterizacijom čime se ubijaju bakterije koje su možda ušle tijekom procesa varenja i koje bi ga mogle ukiseliti. Pasterizacijom se ubija i kvasac što znatno utječe na okus i karakteristike piva pa neki proizvođači distribuiraju nepasterizirano pivo koje se treba brzo potrošiti. U svijetu je po tome poznata pivovara Grolsch, a kod nas se trenutno na tržištu pojavljuje nepasterizirano samo Vukovarsko pivo.
Pivo se danas puni u staklene ili plastične boce, drvene ili metalne bačve i limenke. Flaširano pivo ušlo je u široku upotrebu sredinom 19 stoljeća kada su konstruirani parni strojevi za izradu boca. Boce su bile smeđe ili zelene kako bi se spriječilo prodiranje svjetla i kvarenje sadržaja, a ta se tradicija zadržala do danas. Boce su u početku zatvarane kao vino sve do 1872. godine kada je patentiran čep na vijak kojim je bilo moguće bocu ponovno zatvoriti. Dvadeset godina kasnije osmišljen je metalni čep, znatno jeftiniji i pogodniji za masovnu proizvodnju.
Čepljenjem boce za neka piva proizvodnja nije završena. Neka, vrlo cijenjena piva sazrijevaju u boci. U Belgiji je to poznati Trappist ale Orval koji u boci ima debeli talog. U Francuskoj je to bière de garde tradicionalno sazrijeva u boci i, kao vino, godinama je sve bolje.
Tekst je preuzet iz dvotjednika Agroglas broj 329 od 8. siječnja 2014.
