Kako nas vide drugi

Češkog pivopiju će čim uđe u lokalni dućan ubiti u pojam to što će sve marke piva koje tamo nađe biti od iste vrste piva. To je svijetli lager i to u 95 posto slučajeva dvanaestica. Znači, nikakva desetka, specijal, crno pivo. Ništa. Samo pokoja iznimka, o kojima ćemo poslije.

Osim toga, ovdje je grozan sistem vraćanja boca. Taj sistem funkcionira od kad smo prvi put ljetovali u Hrvatskoj, a iako je u međuvremenu cijena kaucije snižena s tri kune na 1,22 kune, i dalje ostaje slijedeće: nakon kupovine piva u bocama morate sačuvati račun, a popijene prazne boce vratiti u istom dućanu na blagajni. Blagajnik će ih prebrojati, a na mnogim mjestima neće primiti boce druge marke, osim one koja je naznačena na računu. Nakon te gnjavaže, blagajnik će na računu zaokružiti boce i iz blagajne vam vratiti kune. U velikim supermarketima već imaju automate za vraćanje ambalaže, ali oni su samo u velikim gradovima, pa nisam iskusio kako rade. Tim peripetijama ove se godine pridružio novi problem. Povratna naknada za limenke i PET boce od 50 lipa. S vraćanjem te kaucije je stvar još daleko gora, jer se ona isplaćuje uistinu samo u nekim trgovinama i to ne uvijek, pa se možete naći u situaciji u kakvoj sam se našao ja, kad sam nekoliko praznih plastičnih boca vraćao nazad do apartmana, gdje sam ih „reciklirao“ u prvoj kanti za smeće.

Cijena lokalnih piva kreće se od pet do šest kuna u boci, u limenci osam do deset kuna a ovdje su omiljena i piva u plastičnim bocama zapremine od pola do dvije i pol litre, koja koštaju jednako kao staklene boce. Cijene licenčnih piva su na istoj razini ili maksimalno za kunu veće. Cijena točenog piva kreće se većinom oko petnaest kuna, a od mjesta do mjesta variraju plus-minus dvije kune. U Hrvatskoj postoji šest većih lokalnih pivovara koje igraju neku ulogu na tržištu (Buzet, Daruvar, Karlovac, Koprivnica, Osijek i Zagreb), plus mini pivovara u Gospiću, plus licenčna pivovara Laško u Splitu. Dominira trojstvo Zagreb (Ožujsko)-Karlovac (Karlovačko)-Koprivnica (Pan), ili – ako hoćete – In.Bev-Heineken-Carlsberg. Taj trijumvirat zacijelo ima više od 75 posto tržišnog udjela.

Osim hrvatskih piva moguće je dobiti uglavnom slovenska (Laško, Union), bosanska piva (Sarajevsko, Prima) i mnoštvo licenčnih piva koja se kuhaju ovdje: Tuborg, Kaltenberg, Loewenbrau, Golden Brau, Stella, i druga. Godišnje se u Hrvatskoj skuha i popije oko tri i pol milijuna hektolitara piva, što je prosjek od 85 litara per capita. No, tom rezultatu značajno pridonose milijuna turista u ljetnoj sezoni.

Lokalno stanovništvo na obali Dalmacije kao što strastveno navija za Hajduk, isto tako većinom piju Karlovačko, nešto manje Ožujsko, i to uglavnom iz boce. Paradoksalno je to da čak i kad svoju marku mogu dobiti točenu, radije uzimaju bocu, pa čak i kad je cijena ista. Valjda im se tako pivo sporije grije i hlapi. U lokalnim gostionicama se morate naviknuti da može potrajati dok vas konobar primijeti. A dok vam natoči pivo, traje još daleko duže. Naprosto smo previše južno i ima se vremena za sve.

No, idemo na degustaciju. Tijekom desetodnevnog boravka na moru trudio sam se doći do svih lokalnih piva, koja se u Vodicama (komadić od Šibenika) mogu naći. Uvjeti za to bili su idealni. Gradić s pet tisuća stanovnika, ljeti računam da ih je i dvadeset tisuća, ima mnoštvo dućana. I to kako Konzum, koji ćete sresti svuda po Jadranu, tako i na kraju grada supermarkete Plodine i Lidl.

Većina, a valjda i sve lokalne pivovare kuhaju pivo od dijela ječmenog slada i kukuruzne krupice i to u omjeru otprilike 60:40 posto. Hmelja ovdje ne stavljaju baš puno, a donje vrijeme se tu podrazumijeva. Sva svijetla piva imaju i previše svijetlu „meksičku“ boju. I ovdje su pivovare moderno opremljene, pa i one srednje, kao što su Daruvar i Buzet imaju konusno-cilindrične tankove. Piva većinom imaju slatkasti karakter s malo hmeljne arome i gorčine. Najviše mi je prijalo pivo Tomislav, jedno od rijetkih tamnih piva, konkretno – porter, i jedino koje se može pronaći na moru i to još od devedesetih godina. Ima sedam posto alkohola, što se u njemu ne osjeti, a odlikuje se mirisom karamela i punim gorkasto-slatkim okusom. Na slijedeću prečku ljestvice stavio bih Staročeško. To je pivo iz Daruvara u Slavoniji, gdje je u devetnaestom stoljeću mnogo Čeha doselilo za zemljom. Česi nisu vlasnici pivovare, ali u gradu ih ima dvadeset posto i izdaju svoje novine. To pivo, kao jedno od rijetkih ima izrazit miris hmelja a u okusu gorki tonovi prevladavaju nad slatkima. Bit će da je to jedno od čeških naslijeđa.

Među boljim pivima slijedeće je Favorit iz Buzeta u Istri. Ta pivovara blizu Slovenije kuha i robne marke trgovačkih lanaca Adria i K plus (još lani ta su se piva proizvodila u Splitu). Sva su ta piva bila vrlo slična, imala su strogu aromu hmelja i gorak okus. Sudeći prema deklaraciji u ovoj pivovari ne koriste kukuruznu krupicu, ali u srednjoj i južnoj Dalmaciji Favorit je praktično nedostupan.

Jedino pivo iz gigantskih pivovara koje mi je prijalo je Pan iz Carlsberg Croatije iz Koprivnice. Riječ je o lageru slatkog mirisa, postojane pjene, slatkastog okusa i lagane gorčine. Njegov je okus potpuno različit od Ožujskog ili Karlovačkog i sjajno je osvježavao tijekom večernjeg kartanja na terasi. Ni Tuborg, licenčno pivo iz Carlsberga nije bilo tako strašno i moglo se piti, a nasuprot lokalnom standardu bila je to desetka s postotkom alkohola poput jedanaestice. Točeni Tuborg ćete pronaći u gradićima na moru, ali Pan ne. Slovensko Laško pivo (može biti proizvedeno u Splitu illi izravno u Sloveniji) spada u hrvatski slatki prosjek. Isto je i s Kaltenbergom, koje za razliku od Laškog ima ugodniji gorči okus.

U prosjek spadaju i piva iz Karlovca, odreda jako zasićena i reska. Imaju slađi početak i gorči kraj. Njihov licenčni Becks godio mi je malo više zahvaljujući punijem okusu, ali se zato licenčni rumunjski Golden Brau uopće nije dao piti. Nisam uspio dokučiti ni zašto ga rade, osim zbog imena. Glavnog aduta zagrebačkog InBeva, svijetli lager Ožujsko, smještam ispod Karlovačkog. To pivo nema mirisa, a ne može se pohvaliti ni okusom, nekako je mlitavo. Na istoj je razini i Osječko iz Osijeka u istočnoj Slavoniji. To sam pivo pronašao po prvi put i to na auto cesti Zagreb – Karlovac na benzinskoj postaji Petrol odmah iza Zagreba. U ova bezizražajna piva koja nisu ni gorka ni slatka spada i Sarajevsko pivo, koje se u posljednje vrijeme može naći u Konzumu u limenkama. Drugo bosansko pivo Prima ove godine nisam pio, ali čini mi se da  je bilo bolje od svoga sarajevskog bratića.

Inače, ovdje se dosta prodaje Bavaria, vlasnica buzetske pivovare, i to točena, a prema etiketi, dolazi iz uvoza. U Daruvaru se za Lidl kuha njihova robna marka Deep. Druge marke trgovačkih lanaca Adria i K plus, kako sam već napisao, poboljšale u se nakon promjene pivovare. Godine 1997. proradila je nedaleko Gospića pivovara Ličanka, koja proizvodi Velebitsko pivo. To je mala pivovara, bez distributivnog kanala u velika poduzeća, pa sam njihovo pivo uspio dobiti tek ovoga ljeta i to flaširano u jednoj gostionici za petnaest kuna. Nažalost to pivo nije ispunilo moja očekivanja i utopilo se u prosjeku. Njegovu posebnost prepoznao sam u sušem okusu i u tome da nema kukuruzne krupice. Šteta što nisu imali tamno, koje također proizvode. Prilikom posljednje kupovine u dobo opskrbljenom supermarketu Plodine naišao sam na lagano pivo Pan lagan. Ta desetka bila je iznenađujuće pitka s finim oksom i mirisom hmelja. Lagan je bio popuno drugačiji od svoga jačeg srodnika.

U Crikvenici, komadić od Rijeke, navodno postoji mini pivovara. No, do sada nisam na netu uspio pronaći ništa o njoj. Tako a osim toga da se zgrada pivovare prodaje drugih informacija, pa ni onu radi li pivovara uopće, nemam.

Na kraju bih dodao da onaj tko se tijekom ljetovanja u Hrvatskoj sprema na velike pivske provode, na gorka piva punog okusa, bit će razočaran. Europiva su stigla i u ove krajeve, a fina piva (po mom ukusu) poput Staročeškog i Favorita, teško se nalaze. Stoga sam ovdje puno pio Pan, koji je nekakva sredina, a ima ga svuda. U svakom slučaju, ako tamo iduće godine odemo opet, ponovo ću si priuštiti degustaciju lokalnih piva, baš a vidim kako se razvijaju hrvatska piva i moj ukus.