Kako god završi bit će hepiend

'Mala moja, dobro si mi sjela, čim te uzmem orosiš se cijela', 'Kad sam kući zabijem u trenu, al' slađe je na tuđem terenu', 'Mala moja, prirodno se nosi, nikad svoju livadu ne kosi', 'Mojoj snaši bolji sam neg' Messi, svako večer hat-trick mi se desi', neke su od poskočica koje se mogu čuti u reklamama na koje je reagirala i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, upozorivši na kršenje zakona zbog seksističkog i ponižavajućeg prikazivanja žena u reklami.

No, nisu Hrvati, čini se, jedini koji muku muče s tankom granicom između duhovitog i neukusnog kada su u pitanju reklame. Britanski The Indipendent na sličan način izvještava o novoj reklamnoj kampanji Harveyja Nicholsa, "posljednjeg velikog brenda koji je zamaglio liniju između provokativnog i uvredljivog". Zašto ju nazivaju uvredljivom pogledajte na dotičnoj reklami.

Tko je shvatio, shvatio je. 

Tim Walker, autor koji piše za The Indipendent, istražio je isplati li se ovakvo pretjerivanje. Na Facebook stranici proizvođača kondoma Durexa nedavno se pojavila fotografija ženskih usta, sa strane obljepljenih flasterima, a uz njih paket kondoma 'Durex XXL' uz poruku 'Stvarno velik...'. Walker piše kako je zapravo riječ o fotografiji iz 2007. godine, koja je poslužila kao reklama za 'stvarno velike burgere' Burger Kinga. Fotografiju je iskoristio nekakav anonimni operativac, koji upravlja društvenim mrežama za kompaniju. Uz to je objavio i komentar "Jadna žena (ili možda sretna?)". Nakon što su se čitatelji počeli zgražati nad ovakvim pristupom reklamiranju proizvoda, fotografija je uklonjena sa stranice.

To, piše Walker, ipak ne umanjuje činjenicu da je netko u Durexu ovo smatrao prihvatljivom reklamom za njihov proizvod. Mnogi su korisnici društvenih mreža, odnosno fanovi stranice, mislili da je reklama službena - ipak se pojavila na službenoj fan stranici Durexa. "Provokativno, povremeno uvredljivo reklamiranje koje pomiče granice sada je nešto što očekujemo od brandova, bili oni 'stvarno veliki' ili obični", objašnjava ovaj fenomen Walker. 

Spominje tu slučaj Harveyja Nicholsa koji se suočio s kritikama za svoju posljednju kampanju, u kojoj su na prema mišljenju mnogih, neukusan način pokušali ilustrirati kako se žene osjećaju kada vide sniženja cijena. Ova reklama uslijedila je nakon tvrtkine također provokativne božićne kampanje "Walk of shame" ili "Šetnja srama", kojom se obično ilustrira osjećaj nakon jedne provedene noći s potpunim neznancem. 

Jedna od Walkerovih sugovornica, inače iz svijeta PR-a, Claire Beale, kaže kako provokativne reklame generiraju još više PR-a, pa se zbog toga tvrtke na njih i odlučuju. 'Biti zabranjen' je također reklamna strategija. 

Walker piše kako povijest vrvi provokativnim reklamama - od šokantnih Benettonovih reklama osamdesetih i devedesetih godina, pa sve do reklama za Channelov No. 4 ('Veći. deblji.'). Zaključuje i kako iznenađuju primjeri što sve ljudi mogu smatrati uvredljivim. "Najprozivanija reklama svih vremena", piše Walker, bila je ona KFC-a, vodećeg svjetskog lanca restorana s jelima od piletine, u kojoj uredski zaposlenici pjevaju punih usta.

Ovaj brzorastući trend uvredljivih reklama dodatno je ubrzala pojava društvenih mreža, zaključuje Walker. Agencije i njihovi klijenti osjećaju sve veći pritisak da još snažnije pomiču granice u reklamiranju, a sve kako bi postigle veći broj 'klikova' na YouTubeu i Facebooku, ili kako bi 'bili zabranjeni' - što će mediji jedva dočekati (eto još besplatne reklame). 

+Walker kaže kako prozivanje za neukus agencije potiče na još veći neukus. Evo i zašto: tri reklame koje su se u 2011. godini našle na listi deset najviše osporavanih reklama na ljestvici britanskog regulatora za oglašavanje ASA-e (Advertising Standards Authority) napravila je ista agencija - Adam & Eve. U istom tjednu kada je objavljen popis reklama koje su zaradile najviše pritužbi, agenciju Adam & Eva kupila je jedna američka grupacija - za 60 milijuna funti. (pd)

Izvor: Poslovni.hr

Samo neka se priča, pa makar i loše, princip je kojim se rukovode mnogi u nastojanju osvajanja medijskog prostora, jer dobro znaju da zvijezda živi samo na naslovnoj stranici, a ako je par dana nema u novinama, pada u zaborav i prestaje ikoga zanimati. Primjeri iz gornje analize potvrđuju da se često skandali oko proizvoda generiraju namjerno, pa i namjerno provociraju zabrane, jer takva je reklama za proizvod zapravo odlična. Dodali bismo još par primjera, baš iz svijeta piva.

Prije nepune dvije godine poljska je kompanija Piwowarska iz Poznana, sada nam poznatog i po utakmicama nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu, svoje pivo Lech reklamirala sloganom Žedan dojmova? Hladni Lech. Naoko, ništa problematično, međutim, mega bilbord s tom reklamom nalazio se u neposrednoj blizini mjesta na kojem je pokopan poljski predsjednik Lech Kaczynski, koji je nedugo pije toga poginuo u stravičnoj zrakoplovnoj nesreći. Stoga je reklamna kampanja „Hladni Lech" zgrozila poljsku javnost i jumbo plakat je brzo maknut, no o pivu Lech pisao je čitav svijet, pa je provokacija urodila itekako dobrim plodom za pivovaru.

Godine 1990. američka je pivovara Coors svoje pivo reklamirala reprodukcijom slike Ellisa Wilsona Pogrebna povorka (Funeral procession). Naoko morbidno, no ta reklama nije izazvala nikakve reakcije, jer je bila ciljana - tempirana uz obljetnicu smrti Martina Luthera Kinga uz slogan His Truth Is Marching On...In memory of the Dream, što su jasne i nedvosmislene asocijacije na Lutherov čuveni govor.

Planetarnu besplatnu reklamu u svim medijima dobilo je brazilsko pivo Devassa, koje je reklamirala Paris Hilton i to tek kada je s televizijskog programa skinuta dotična reklama. Da tvar bude posve paradoksalna, u spotu nema eksplicitnih scena golotinje, a ipak je reklama povučena uz optužbu za lascivnost. Paris Hilton se naime u reklami mazi s limenkom Devassa piva, a povjerenstvo za ćudoređe zaključilo je da je zvijezda previše seksi i provokativna i da takav spot ne može u eter. Tako su pivovari učinili ogromnu uslugu, jer u svijetu valjda nema medija koji o tome nije pisao.

Sličnih primjera ima uistinu preko svake mjere, a najbolji naš slučaj je onaj s kampanjom Žujini zakoni, koja je 2007. godine izazvala lavinu napada ženskih aktivističkih organizacija, a reagiralo je i pravobraniteljstvo za ravnopravnost spolova. Optužba je bila zapravo dvostruka - za seksizam i za plagijat, jer su takozvani zakoni koji vrijeđaju žene ujedno i „prepisani" od američke pivovare Miller. Onda smo mi na našem portalu pokazali da ni Millerova kampanja s Muškim zakonima nije originalna, jer su prije njih Česi imali kampanju Becherov zakon za karlovarski biljni liker Becherovku, a i australski Foster imao je kampanju s muškim zakonima u najmanju ruku diskutabilnih moralnih principa. Na kraju, mnoge druge „naše" reklame već su ranije viđene drugdje u svijetu, ali to je za neku drugu priču...

No, pitam ja vas, i time završavam, ostavljajući pitanja bez odgovora, jer ona su zapravo retorička: je li Žuji naudila halabuka oko upitnosti i neoriginalnosti muških zakona? Pije li se manje Ožujskog zato što su se mnoge žene s pravom našle uvrijeđene? Jesu li pivopije prihvatile pozive na bojkot Velebitskog piva zbog ksenofobnih izjava vlasnika Karla Starčevića? Tresu li se šefovima u Osječkoj pivovari gaće od straha od bankrota jer je njihov bećarac zasmetao ponekom osjetljivom feminističkom uhu? Ili će možda otići i korak dalje, pa dodati i ovaj bećarac: Mala moja stavi dasku na nju, i nju sam ti probiti u stanju. (Kad popijem) jedno, dva - Osječka!