Kad bog da sreće
Gradić Lobeč, nedaleko od Praga nije poznato samo po svom dvorcu i muzeju Eduarda Štorcha, pisca romana iz života lovaca na mamute, nego također i po obnovljenoj povijesnoj pivovari, u kojoj je prije nekoliko dana, nakon 72 godine prekida, skuhana i popijena prva šarža piva.
Prvi spomen pivovare u Lobeču datira još iz 1586. godine, a još u tom istom stoljeću podignut je renesansni temelj današnje pivovarske zgrade. Pivovara je u početku kuhala pivo za vlastelu koja je stolovala u mjesnom dvorcu i prodavala ga je u bližoj okolici. Krajem 19. stoljeća pivovara je prerađena u moderni parostrojni pogon, prema projektu priznatog pivovarskog inženjera Josefa Rosenberga, a poslije Prvog svjetskog rata, kada je pivovara postala dioničko društvo, počela je zlatna era kuhanja piva. Pivo je bilo poznato i taženo u široj okolici a jaka piva 18° Porter ili Bavorský ležák (Bavarski lager), spadala su među veoma popularna. Uspješno razdoblje završilo je s Drugim svjetskim ratom, kada je došlo prvo do stagnacije, a 1943. godine i do potpunog zatvaranja pivovare. Nakon rata pivovara je podržavljena, a proizvodnja u njoj nije pokretana.
Objekt je koristilo mjesno dobro, uglavnom kao skladište, i uglavnom je propadao. Na prijelomu tisućljeća pivovara je potpuno napuštena, dio zgrade bio je razrušen i činilo se da ni potpuno devastirani ostatak povijesne građevine neće još dugo.
Ali 2007. godine dogodilo se nešto što nitko od lokalnih ljudi više nije očekivao i što je u posljednji čas spriječilo nestanak pivovare u Lobeču. Naime, na svoj prvi proljetni izlet u Kokořínski kraj zaputio se dvojac arhitekata, supružnici Jana i Pavel Prouza. Trasa njihova izleta vodila je baš preko Lobeča, gdje su primijetili i povijesnu zgradu pivovare u raspadanju i donijeli odluku.
U dijelu stana za pivara uredili su prostor za stanovanje, a ostatak areala počeli su uređivati za kulturne i pivovarske namjene. Prvo su obnovili krov, iznijeli tone otpada, uspjelo im je i upisati pivovaru na popis zaštićenih građevina, pažljivo su renovirali, kako ostatke tehničke opreme, tako i svaki detalj uništene građevine, a neadekvatne zahvate iz posljednjih godina vraćali u povijesno stanje. Novac su dobivali iz raznih fondova, pa i europskih, dok su za uređenje samog pogona pivovare morali uzeti kredit, no najvažnija je u svemu bila njihova odlučnost i profesionalni osjećaj za detalj.
Trajalo je to dugih sedam godina. Pivovara i zgrada, barem njen osnovni dio, bili su gotovi, sva dokumentacija i dozvole za kuhanje piva ishođeni. Projekt zaštite parostrojne pivovare u Lobeču kod Mšena Narodni je zavod za zaštitu baštine regiona Središnja Češka nominirao za ovogodišnju nagradu Patrimonium pro futuro, koja je ustanovljena radi ukazivanja na važnost zaštite i kvalitetne prezentacije kulturne baštine. Nakon toga ostalo je samo blagosloviti pivovaru, za što se pobrinuo mjelnjički pastor Jacek, te načeti prvu bačvu lobečkoga piva. To se dogodilo 30. svibnja ove godine.
A što je teklo iz pipe pivovare Lobeč prvog dana njezina rada? Kao prvo, bilo je to, nakon 72 godine ponovo lobečko pivo. Svijetla desetka, 12° lager, pa piva gornjeg vrenja ale i jaki tamni stout. Za prve uvarke korišten je slad iz nedaleke sladare u Mšenu i hmelj s plantaža Žatec i Tršice - sorte Žatecký Poloraný Červeňák, Premiant a Kazbek. Ne zaboravite zastati na kriglu dobrog lobečkog piva, ako se odlučite otići iz Praga i poći na izlet u prelijepi romantički Kokořínski kraj.
Opaska urednika: Kako je autor reportaže Jindřich Krous donedavno radio u Daruvaru kao češki učitelj ponio je odavde i Staročeške pivske suvenire, što se dobro vidi na priloženim fotografijama.
