Jurina pivska kolekcija
Kolekcionari su čudna sorta ljudi, puni sjajnih priča o predmetima svoje skupljačke aktivnosti. Evo jedne. Juraj Šantak iz Velikih Zdenaca kod Grubišnog Polja skuplja doduše širok spektar svakojakih stvari, ali u njegovoj je zbirci najviše predmeta vezanih uz pivo – boca, čaša, limenki, podmetača, suvenira, memorabilija, ma svega.
„Skupljam mnoge i razne starine,“ počinje svoju priču naš domaćin Jura.
„Staru kramu,“ ispravlja ga supruga Jasna, ali se uz to srdačno smije, jer u potpirivanju njegove kolekcionarske strasti i sama zdušno sudjeluje.
Kolekcija počinje već u hodniku na ulazu u prostrano potkrovlje obiteljskog doma u zedenačkoj ulici 30. svibnja. Tu je nekoliko ormarića, komoda s ovalnim ogledalom, stolice, kolovrat, još jedno ogledalo, biber crijep oslikan folklornim ornamentima… „Ovo sam dobio od Belana, tu našeg Zdenčana, i odmah proslijedio Miri Kalivodi,“ pokazuje Jura na bijeli nahtkastl i objašnjava da je Kalivoda njegov prijatelj „drveni majstor“ koji vrlo vješto i stručno reparira sve drvene predmete. U golemoj potkrovnoj prostoriji dominira škrinja za opravu mladenke, okružena mnoštvom prvorazrednih artefakata, od kojih su mnogi stari i preko jednog stoljeća – petrolejke, fenjeri, satovi, avani, pegle, mlinci za kavu, ćupovi, bokali, košare, korita, stalaže, harmonike, pa i masivna kasica prasica u obliku – sefa. A u kutu burence s namontiranom pumpom i pipom za istakanje piva. Bačvica je prava pivska, ali je „djeda u njoj držao rakiju“, a pumpa neznane starosti došla je iz Pavlovca… E, tu počinje priča o pivu, iako ustvari priča o kolekciji počinje s pivom.
Naime, iako je kuća i prije bila puna starih predmeta, tek s pivom pčelo je pravo skupljanje. „Ja sam najprije počeo skupljati pivo. Bilo je to prije jedno 35 godina, tada smo živjeli kod djede, gdje nije bilo prostora, pa sam jednu poveliku količinu bacio, što mi je sada jako žao,“ kaže Jura. Kolekcija je počela rapidno rasti, kada je, zahvaljujući, što sportu kojim se nekad intenzivno bavio, a što Češkoj besedi, počeo putovati u Češku, u kojoj je bio najmanje pedeset puta. Nauživao se u svom omiljenom točenom Gambrinusu, a sa suprugom je iskusio i relaksaciju u pivskoj kupelji. Putovao je s nogometašima i kuglačima, a jednom je kuglačka ekipa Velikih Zdenaca praktično glumila državnu reprezentaciju i odigrala meč s prvakom svijeta. Ta su putovanja donijela mnoga prijateljstva koja i danas traju, a prijatelji, znajući za Jurinu skupljačku strast, nikad ne dolaze praznih ruku. Donose ne samo pivo, nego i majice s logom pivskih brendova, konobarske pregače, pivske kalendare, svakojake suvenire.
Najviše prostora zauzima šank iza kojeg je polica s bocama piva. Poslagane su u dva reda i zapravo nitko ne zna koliko stotina ih ima, a stigle su odsvakuda – najviše iz Češke, ali puno ih je i iz Njemačke, iz Hrvatske i susjednih zemalja, čak i iz Australije, Kanade i više azijskih država. Najstarija domaća je ona Splitskog piva iz danas nepostojeće Jadranske pivovare, a najveći biseri kolekcije su prašnjave boce Prazdroja, Budvara, Starobrna i Starovara. I što je naročito zanimljivo, i što je posebnost ove zbirke – sve boce i limenke su pune. „Ja znam da se većina toga piva sada i ne bi mogla popiti, jer je pivo pokvareno, ali ja sam odlučio da u kolekciju mogu samo pune boce,“ kategoričan je Jura. „Zato prijatelji koji donose priloge za zbirku donose po dvije boce – jednu za popiti, a drugu za policu.“
Potom je tu još stvari koje nemaju veze s pivom – sportska oprema, uz ostalo Adidasove kopačke u kojima je završio igračku karijeru, pa jedne koje su mu kupili u Češkoj, na kojima je namjerno ostavio malo češke zemlje, cipele u kojima se vjenčao, truba, zastavice sportskih i radnih kolektiva, kape, kojih je puna golema ladica i ne zna im se ni broja, onda tabakere, kutije s cigaretama i cigarama, pa i onima s Kube, radio aparati, trolitrena boca Becherovke, povelika vinoteka (opet s punim bocama) i pozamašna kolekcija likera i žestica u polupunim bocama. „Likere točim gostima, te boce otvaram, ali pivske su sve pune. Drugačije u moju zbirku ne može. Donose mi ljudi i prazne boce, ali te završavaju u reciklaži.“
Nad policama sa svime i svačim nadvijaju se lijane lanjskog i preklanjskog divljeg hmelja, koje zorno svjedoče da je ovdje u glavnoj ulozi ipak pivo. Limeni znakovi, držači za podmetače, tisuće podmetača, vrčevi oslikani prizorima iz pivskog života, uključujući i pivski Očenaš, pepeljare, kamioni sa znakom pivovara, koje „mora držati izvan dohvata djece“, kuhinjske krpe s pivskim citatima, šiljila u obliku gajbe piva, olovke, otvarači s logom pivovara. Posebna polica morala je biti dodana za čaše, čijem se skupljanju Jura dugo opirao, a onda je morao popustiti i sada ih je trocifren broj. Budući da je Jura od Nove godine u mirovini, slijedeći korak u njegovu bavljenju zbirkom moglo bi biti evidentiranje svih eksponata – fotografiranje, opisivanje i stavljanje na internet.
Inače, prije nego je završio tamo odakle mu je žena, dakle u Velikim Zdencima, Jura je živio u Hercegovcu kod Garešnice, gdje je njegova obitelj doselila još 1959. godine iz Budinšćine. Već u Hercegovcu bio je okružen Česima i naučio češki jezik, a kad je oženio Čehinju još ga je dodatno usavršio, pa se sad njime normalno služi. Vrlo je aktivan u mjesnoj Češkoj besedi, gdje obnaša funkciju potpredsjednika, ali ne zaboravlja ni svoj rodni kraj, pa istu dužnost obavlja i u nedavno osnovanoj udruzi Zagoraca, te nam ponosno pokazuje zagorsku narodnu nošnju u kojoj nastupa na programima društva.
Dotle smo već obišli i gospodarske zgrade s volovskim ormama i jarmovima, dijelovima drvenih zaprežnih kola, prastarim poljoprivrednim alatkama, vidjeli restaurirani mlin, gusanu peć, kamenje… „Kamenje?“ „Kamenje je morsko. Sa svake destinacije na kojoj ljetujemo donesemo kamen i na njemu napišemo odakle je i iz koje godine. Ima ih valjda stotinu…“ Sve smo to dakle apsolvirali i već sjedimo u dnevnom boravku u prizemlju, ispod još jednog dijela pivske kolekcije, djelomično tematskog – u kojem su, opet sve odreda pune, boce Božićnog piva, našeg i stranog, pa limenke iz daruvarske i niza drugih hrvatskih pivovara, pa iz srpskih, čeških, njemačkih austrijskih, danskih, i tko zna kojih sve ne.
„Uz sve drugo, uvijek sam i lokal patriot,“ naglašava Jura dok otvara boce daruvarskog Staročeškog piva i dok ga nalijevamo u čaše češkog Budvara. Usput Jura objašnjava kako je brzo shvatio da za sve pivske boce koje bi mogao uvrstiti u zbirku u kući vrlo brzo ne bi bilo mjesta, bez obzira na to što je zgrada velika i što prostora za sada još ima dosta. Zato je odlučio da u kolekciju mogu samo boce iz pivovara koje još nisu zastupljene i to samo jedna boca iz pojedine pivovare.
„Dakle, skupljanju se ne nazire kraj?“
„Idemo dalje!“
Snimila Vlatka Daněk
