Nije sigurno kada će daruvarska pivovara, najstarija pivovara u zemlji, proslaviti ovogodišnji veliki jubilej – 180 obljetnicu postojanja. Budući da je zbog epidemija zabranjen o okupljanje, već su otkazane svibanjske manifestacije Dan Staročeškog piva i Dan nezavisnosti s konferencijom malih nezavisnih pivovara. Istovremeno, o terminu proslave 180. rođendana razmišljat će se tek nakon ukidanja zaštitnih mjera, jer sada je najvažnija borba za golu egzistenciju, poručuju iz Pivovare.
Zbog zatvaranja ugostiteljskih objekata znatno je smanjena potražnja za pivom, pa je tako smanjena i proizvodnja u daruvarskoj pivovari, no Pivovara nije prestala raditi, niti je otpuštala radnike, a vodstvo firme nada se da se to neće niti desiti, iako će se ekonomska kriza nastaviti i nakon popuštanja mjera protiv epidemije.
Tako će pivovara, kad sve to dobro završi, samo urezati još jednu crtu na popisu katastrofa, koje je prevladala u svojoj dugoj povijesti u kojoj je više puta bila na koljenima, ali je svaki put ustala, otresla sa sebe prašinu i nastavila dalje. Bila su to tijekom sto osamdeset godina postojanja tri rata, velika ekonomska depresija početkom dvadesetog stoljeća i nedavna desetogodišnja gospodarska kriza, nacionalizacija, privatizacija, restitucija, globalizacija…Svaka nepogoda nemilosrdno je pogađala bezbrojnim udarcima i ostavljala ožiljke, ali nikada nijedna nije zatvorila pivovaru, niti zaustavila proizvodnju. Pa tako pivovara radi neprekidno punih 180 godina, od godine 1840., kada ju je Izidor Janković izgradio na istom ovom mjestu na kojem je i danas.
Izidor Janković bio je sinovac osnivača modernog Daruvara, grofa Antuna Jankovića, a u vrijeme njegova upravljanja vlastelinstvom živjelo je u gradu tek sto dvadeset obitelji, otprilike pet stotina duša. Da bi napučio veliki opustošeni prostor, davao je Janković oglase u češke i slovačke novine, pozivajući obrtnike i poljoprivrednike da dođu na jug Austro-Ugarskog carstva na plodnu zemlju, koju su mogli dobiti pod povoljnim uvjetima. Odaziv je bio masovan, te je tijekom nekoliko desetljeća u zapadnu Slavoniju doselio i velik broj čeških obitelji. Prisutnost češke manjine i dobar glas češke kulture piva utjecali su tijekom vremena i na daruvarsko pivo.
KRAJEM STOLJEĆA SE PROIZVODNJA UDVOSTRUČILA
Pivovara je postavljena s ciljem da utaži žeđ grofovske obitelji, dvorjana i radnika na vlastelinstvu, pa tako prvih pola stoljeća kapacitet nije prelazio pet stotina hektolitara. U međuvremenu je pivovara, zajedno s cijelim vlastelinskim dobrom, dva puta mijenjala vlasnika. Grof Julije Janković, koji je pivovaru naslijedio od oca Izidora, prodaje 1879. godine imanje Magdaleni Lechner, a njezin unuk Antun plemeniti Tüköry de Algyest 1893. godine pivovaru prodaje imućnim građanima Pollaku, Crneru i Dobroviću. Poduzetnički trojac imao je viziju razvoja pivovare, koja se temeljila prije svega na velikom broju gostiju banjskog kupališta, koji su u Daruvar dolazili sa svih strana tek izgrađenom željezničkom prugom. Nazočnost mnogih turista, poslovična kvaliteta češkog piva i mjesna češka zajednica dali su vlasnicima ideju da skuhaju pivo imena Staročeško. Bilo je to 1893., u prvoj godini njihova upravljanja pivovarom, a pivo je bilo Staročeško Zimsko. Od tog vremena se ime Staročeško koristi neprekidno, pa je to ujedno i najstariji pivski brend u Hrvatskoj.
Pivovari je išlo jako dobro, te je do kraja stoljeća produkcija piva udvostručena, dakle, povećana je na tisuću hektolitara (konkretno – godine 1901. skuhano je 986 hektolitara piva, dok je ukupna proizvodnja u Hrvatskoj iznosila 57.329 hektolitara). Proizvodni pogon je rekonstruiran i moderniziran, a u sklopu pivovare instalirana je elektrana, zahvaljujući kojoj je grad 1907. godine dobio javnu rasvjetu. Slijedeću modernizaciju pivovare realizirao je 1925. godine novi vlasnik, židovska obitelj Gross, i tada se već proizvodi dvije tisuće hektolitara piva godišnje, a već 1931. godine čak 10.900 hektolitara. Tada dolazi ekonomska depresija, koja je ostavila trag i na pivovari, koji tih godina kuha minimalno, a dio prostora iznajmljuje za skladište. U preživljavanju je pomogla činjenica da je obitelj Gross bila vlasnik i lokalnog kina Apollo, a gledatelji su se nakon projekcija znali okrijepiti u pivovarskoj restauraciji. U vrijeme obitelji Gross u pivovari je uvedeno punjenje piva u staklene boce, te izvor iz van granica regije – u Sombor, Šibenik, Vukovar, Doboj i druga udaljena mjesta.
NISU PRESTAJALI RADITI NI U RATU
Godine 1940. pivovara još jednom mijenja vlasnika, prelazi u ruke poznatog poduzetnika Viktora Hrešića, koji je uz ostalo bio vlasnik mljekare i tvornice sira Zdenka u Velikim Zdencima. Tijekom 1942. godine započinje velika rekonstrukcija, a u dvorištu pivovare gradi se novi proizvodni pogon, koji se dvije godine kasnije oprema novom njemačkom opremom. Do potpunog preseljenja u novu zgradu proći će još dvije godine, a te 1946. godine skuhano je 23 tisuće hektolitara piva. Iste je godine pivovara konfiscirana i nacionalizirana.
Nova uprava pivovare kreće dvadesetak godina kasnije, 1964., u novi ciklus obnove, koji traje četiri godine i završava 1970., kada kapacitet doseže 124 tisuće hektolitara. To je vrijeme kada Pivovara ulazi u sedmogodišnji poslovni pakt s pivovarama Zagreb i Karlovac, s kojima čini jedno poduzeće. Tijekom toga razdoblja izgrađena je nova varionica, instalirani fermentori (cilindrično-konusni tankovi), te je kapacitet povećan na 150 tisuća hektolitara. Slijedeća investicija započela je 1990. godine, u predvečerje Domovinskog rata, a godine 1994. Pivovara kuha rekordnih 255 tisuća hektolitara piva. U drugoj polovici devedesetih druge su industrijske pivovare u Hrvatskoj značajno povećale kapacitet i dobile nove vlasnike, mahom gigantske internacionalne kompanije, a daruvarska je pivovara u srazu s njima počela šepati, da bi napokon 2010. godine završila u stečaju.
Pivovaru je u stečaju kupila poduzetnička obitelj Kufner iz Sirača, a pivovara započinje još jedno dizanje iz pepela, koje veoma uspješno traje i danas. To je vrijeme pune afirmacije majstora pivara Kreše Marića, koji počinje kuhati nove vrste piva, te na krilima pokreta malih nezavisnih zanatskih pivovara, takozvane craft revolucije, pokreće liniju pivskih specijala 5. th Element (Peti element) u kojoj se kuha više od deset vrsta piva.
KORONAVIRUS ZAUSTAVIO POZITIVNI TREND
Godina je počela veoma dobro, a taj je start obećavao i uspješnu proslavu okrugle obljetnice. Za 180. rođendan Pivovare skuhan je novi specijal, pivo DA-1840-EU, a baš u trenutku kada je trebala započeti kampanja njegove široke distribucije , sve je zaustavljeno pandemijom koronavirusa.
„Svibanjski Dan piva i Dan nezavisnosti smo odmah otkazali, a proslava jubileja se može održati najranije najesen,“ rekao nam je direktor pivovare Siniša Lukač. „Za sada ne planiramo ništa, jer je sve potpuno neizvjesno. Prilagodili smo se situaciji i ponudili dostavu piva kupcima na njihovu kućnu adresu. Nadamo se, da će se zbog dramatične situacije ljudi više okrenu ti proizvodima lokalnih proizvođača, uključujući i pivo“.
„Kriza je za nas način života, nikako da je se riješimo,“ kaže majstor pivar Krešo Marić, i dodaje da je to šteta, jer je godina počela značajnim rastom proizvodnje svih vrsta piva, da bi krajem ožujka sve palo. „Naše najgore razdoblje bilo je od 2008. do 2015. godine. To je bilo naših sedam mršavih krava, pa smo mislili da sada dolazi sedam debelih… Ubrzano radimo planove za život nakon korone, no trendovi nam nažalost ne ostavljaju puno manevarskog prostora. Osjećamo se pomalo kao vojnici u Prvom svjetskom ratu, koji su cijelo vrijeme čučali u rovu, a kadgod ustanu na juriš, nešto ih pokosi. Pa ipak se ne damo, i držimo glavu iznad vode“.
Članak prenosimo iz tjednika češke manjine Jednota broj 18/2020.
S češkog preveo autor
