Poslovična je sklonost Čeha da sve, uključujući krajnje ozbiljne, pa i dramatične stvari, gledaju kroz prizmu humora, da sa svime tjeraju šegu i zbijaju šale, da se svakom događaju i problemu duhovito narugaju. Najnovija žrtva narodnog humora je predsjednik države Miloš Zeman i njegovo pijanstvo u javnosti.
Naime, na svečanosti javnog pokazivanja čeških krunidbenih relikvija, što je događaj najvišeg državnog ranga, koji izravno prenosi javna televizija, predsjednik Miloš Zeman, u čast čije inauguracije su kraljevske insignije izložene javnosti, klatio se, što bi rekao Balašević, „kao prezreli klip" a njegov blago-teleći pogled za čak 85 posto auditorija odavao je stanje teškog pijanstva. Na provalu zgražanja nad takvim ponašanjem poglavara države, njegov je ured službeno priopćio da je „predsjednik ima blagu virozu." Bio je to šlagvort nakon kojeg su krenule bujice pučkog humora, pa danas rijetko tko za pijanstvo uopće koristi drugi izraz osim - viroze.
Inače, krunidbene dragocjenosti (korunovačni klenoty) predmeti su iz zbirke Riznica svetog Vita, a predstavljaju kraljevske insignije, znakove vlasti i moći čeških kraljeva, koje su im predavane na krunidbi. Sastoje se od krune, žezla i zlatne jabuke, te kožnih futrola, hermelinskog plašta i niz drugih pratećih predmeta. Krunu, kao najvredniji predmet iz zbirke dao je izraditi Karel IV. u četrnaestom stoljeću. Krunidbene relikvije, koje su 1962. godine proglašene nacionalnim spomenikom kulture, čuvaju se u katedrali svetog Vita, a javno se izlažu samo u posebnim prigodama. Od 1929. godine do danas izložene su samo dvanaest puta, a od češke samostalnosti čini se to uz inauguraciju predsjednika države.
E, posljednji put, kada su insignije izložene u čast izbora Miloša Zemana za predsjednika Češke republike, a bilo je to od 10. do 19. svibnja ove godine, prvog dana izlaganja, bio je slavljenik tako umoran da se vidno ljuljao i koji put morao osloniti o zid. Službeno je, dakle, objavljeno da pati od lagane viroze, pa je zbog toga i otkazan njegov protokolarni program toga vikenda, no neslužbeno se priča da je „virozu" Zeman pokupio u ruskoj ambasadi, gdje je neposredno prije otvaranja trezora i iznošenja krunidbenog blaga bio u diplomatskom predstavništvu Rusije na proslavi obljetnice završetka Drugog svjetskog rata.
Još istog dana počeli su se društvenim mrežama širiti vicevi na račun viroze, poput ovog: Na proslavi kraja rata u ruskoj ambasadi viroza tekla potocima. Ili: Od istog virusa kao Miloš Zeman bolovao je i Boris Jeljcin. Samo uvečer ne pretjerujte s virozom! Predsjednik s virozom ratuje od početka svog mandata. Prošli put sam u birtiji uhvatio takvu virozu da mi je i drugi dan bilo zlo.
Ljudi ne vole da ih se pravi idiotima, ističu medijski analitičari govoreći o novoj pošasti. Navode pri tom mnoge primjere, pa i onaj biznismena i milijardera Romana Janoušeka, koji je pod utjecajem viroze od 2,2 promila skrivio prometnu nezgodu udarivši u automobil i otišavši s mjesta nesreće, a potom dva puta pokušao pregaziti nesretnu vozačicu, koja ga je pokušavala zaustaviti. prešao joj je autom preko ruke i pobjegao s mjesta nesreće, ali je već u slijedećoj ulici uhvaćen.
Vade se ovih dana i drugi primjeri viroznih moćnika i naglašava kako nipošto nije sramota malo se nacvrcati, pa i podnapiti, pa i ožderati kao svinja, kako to obično kažu Česi, ali pri tom ne treba pretjerivati, niti misliti kako je onima s vrha društvene ljestvice sve dopušteno, i da će to netko već izgladiti. Jaroslav Hašek, literarni otac dobrog vojaka Švejka pisao je u priči Staleške razlike o tome kako se vlastelinski ekonom Nykles strašno ljutio kad bi nakon njegovih redovnih pijanki s upraviteljem imanja Paserom, ljudi govorili: „Ekonom Nykles bio je pijan kao svinja a gospodin upravitelj bio je malo veseo." Naroljana su bila dakako obojica, ali gospodin Paser imao je viši položaj u društvenoj hijerarhiji, tako da je u uljudnoj interpretaciji podređenih uvijek imao samo „virozu dobrog raspoloženja." U Hašekovoj priči to međutim dovodi do pravednog obrata, pa kad njih dvojica u žaru pijanstva bace u ribnjak mjesnog žandara, a ljudi po dobrom običaju posvjedoče da je „Nykles bio pijan kao svinja, a gospodin upravitelj samo malo veseo," u zatvor ode upravitelj, pošto je u stanju blage veselosti bio svjestan svojih postupaka, a Nykles u svom totalnom pijanstvu nije znao što radi.
Život, međutim, nije priča i nema pravedne obrate ni poučne poante. Ali ako je riječ o Česima, onda ima obilje duhovitih komentara u kojima si puk daje oduška zbog te nepodnošljive lakoće pravljenja budala od ljudi. S virozom je sve lakše. Ljudi se u birtijama tako više ne opijaju, nego dobivaju virozu. Isprika je to za supruge, a novi termin brzo su prihvatili svi, uključujući i sportske komentatore, koji upozoravaju da bi nogometaši na proslavi titule morali paziti da ne dobiju virozu. Kad se igralo finale europske lige komentator je uz ostalo rekao kako su nesretni navijači Chelsea - tek su par sati u Amsterdamu, a neki su već uhvatili jaku virozu. Fenomenom općeg prihvaćanja nove riječi u razgovornom jezičnom stilu bavio se i Institut za jezik češke akademije znanosti, tumačeći da se ne radi o metafori, nego o metonimiji, „slikovitom izražavanju zasnovanom na prijenosu značenja na temelju povezanosti, koju smo svi vidjeli." Dodaju da uopće nema problema da se izraz viroza, koja izvorno označava virusno oboljenje, koristi u smislu pijanstva, jer je to „duhovita, ironična i krasna igra s češkim jezikom". Stručnjaci za jezik misle ipak da se riječ neće primiti, da neće dugo ostati u potrebi, jer je izvorno značenje termina viroza snažno ukorijenjeno u jeziku, tako da je teško očekivati da će novo značenje plesati više od jednog ljeta.
Za sada se viroza širi češkim javnim prostorom kao - viroza, a u anketama i do 95 posto ispitanika priznaju da koriste taj termin u značenju pijanstva. Dakako da je to prilika i na podsjećanje na druge primjere javnih osoba, a poglavito političara, koji su svoje pijanstvo opravdavali smiješnim izgovorima.
Istražilo ih je Društvo za bolesti ovisnosti, koje je izradilo studiju, koja pokazuje da su Česi tolerantni prema alkoholu i ispadima u pijanom stanju. Pokazalo se također da su alkoholu najskloniji oni s kliznim radnim vremenom, oni koje nitko ne kontrolira i koji su izloženi stresu. Uz političare u tu kategoriju spadaju i liječnici i novinari, na primjer. Ugroženi su također i radnici u ugostiteljstvu.
Poznat je primjer Klementa Gottwalda, četvrtog čehoslovačkog predsjednika, koji se često morao vaditi zbog svojih viroznih ispada, a kada su ministri u Vlade trebali od njega iskamčiti kakav potpis, u džepu su redovito imali bocu. Prva republika bila je u tom smislu siromašnija - Tomaš Garyg Masaryk bio je naime apstinent, a ni Edvard Beneš nije bio ljubitelj alkohola. No, to ne znači da se uopće nije pilo. Poznate su priče o tome kako su članovi predsjedničkog savjeta sakrivale u grmlju dvorskog parka boce alkohola, ali tada nije bilo televizije i interneta, pa to nije bilo tako vidljivo.
U svjetskoj politici mnogo je primjera vođa sklonih kapljici, odnosno virozi. Winston Churchil, na primjer ili bivši poljski predsjednik Aleksander Kwasniewski, koji je na javne nastupe redovito dolazio uredno virozan. Alkohol se nedavno našao i na dnevnom redu britanskog parlamenta, nakon što se u pubu jedan zastupnik potukao, a drugi tako napio da nije mogao glasovati.
Češki diplomat Jan Kavan imao je 1998. prometnu nezgodu u vidno pripitom stanju, odbio je alkotest, a alkoholni dah opravdao je masažom „francovkom," otopinom raznih biljnih ekstrakta u etanolu. Kad su Borisa Jeljcina prozvali zbog pijanog pojavljivanja na televiziji izdao je priopćenje u kojem objašnjava da je „imao problema s koordinacijom zbog jakih tableta za spavanje." Njemački političar Franz Josef Strauss svoj je „društveni umor" za televizijskog nastupa opravdavao pak jakom lijeku protiv zubobolje.
Naravno, ni mi nismo bez svojih konja za utrku, a zacijelo je najpoznatiji primjer zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je pijan bježao s mjesta prometne nesreće, a onda se opravdavao osvježivačem daha na bazi alkohola.
